ISLAND - HUUUU!!! Pepeljuga s bradom ništa ne mora...

Vreme čitanja: 7min | sre. 13.06.18. | 12:33

Ovo je vrhunac priče koja je započela još tamo 2011. kada je za grupu momaka sa Islanda prvi put čuo deo fudbalske Evrope

Island je najmanja zemlja po broju stanovnika koja je ikada učestvovala na Mundijalima, ali to ne znači da će imati najmanje navijača ovog leta. Jedan od dva debitanta će imati i podršku miliona onih čije se reprezentacije nisu plasirale u Rusiju, kao i onih čije će selekcije ispadati tokom takmičenja. Jednostvno, nemoguće je da ih ne volite.

Neodoljiva Pepeljuga evropskog fudbala je opet među aždajama. Ali neće izaći u cipelicama i haljinici, već sa onim strašnim bradama i vikinškim srcem spremni da izgaraju do poslednjeg atoma snage i osvetlaju obraz nacije čiji su miljenici.

Izabrane vesti

Fudbalska bajka na Islandu traje već nekoliko godina i nema baš mnogo logičnih objašnjenja za nju. Niti su ekstremno talentovani za fudbal, niti imaju veliku bazu, niti velike zvezde. Tek poneko zvučno ime koje igra u Engleskoj i nekoliko solidnih igrača koji zarađuju fudbalski hleb na kontinentu. Oni nisu imena, oni su TIM!

ISLAND PROLAZI GRUPU 3.60

Sve te priče o izgradnji zatvorenih terena, uvozu trenera i stručnjaka su bile katalizator, ali ne i neka čvrsta garancija uspeha. A uspeh je napravljen. I to kakav! Island je u roku od dve godine niotkud došao do četvrtfinala EP pobedivši Englesku, a potom i do plasmana na SP ispred Hrvatske. I mnogo veće reprezentacije bi bile ponosne na takav rezultat...

Sistemski rad i vizija razvoja fudbala u zemlji rukometa su pokrenuli priču, a sudbina je odredila da do uspeha dođe zahvaljujući sjajnoj grupi momaka koji su se zadesili u isto vreme na istom mestu. Kičma današnjeg tima su momci koji igraju skoro 10 godina zajedno i prošli su skoro sve reprezentativne selekcije. Oni ne deluju kao obični saigrači, već kao braća po oružju. Ginu jedan za drugog, nema širenja rukama, mrkih pogleda, negodovanja... Samo klizanje, trčanje, skakanje pa i udaranje kad treba.

Bum su napravili kada su 2011. godine kao mlada reprezentacija otišli na EP među osam najboljih i predstavljali senzaciju u kvalifikacijama. Tada je najavljeno da islandskom fudbalu stiže najsjajnija generacija u istoriji. Sada su sazreli i tu hemiju su preneli u A tim. Čak sedmorica ih je u Rusiji, a bilo bi i ih više da nije bilo povreda. Islanđani i njihov savez su primer kako se neguje generacija koja je blago nacije i koja se retko rađa.

Kada se na tako jaka leđa timskog duha doda odsustvo pritiska i moranja da naprave rezultat, eto elemenata da opet stranu favoritima na žulj.

U odnosu na prethodni EURO, samo su se nadogradili. Selektor Lars Lagerbak više nije tu, ali jeste njegov dugogdišnji pomoćnik Hejmir Halgrimson. Nastavio je tamo gde je Šveđanin stao. Skromni zubar koji je dugo radio u ženskom fudbalu ne ističe sebe u prvi plan. Ume da maskira mane svog tima i iskoristi vrline od kojih je timski duh najveća. Halgrimson je otvoren tip, ne krije ništa od navijača i javnosti, čak voli s njima da sedne u kafanu i diskutuje o fudbalu kao jedan od njih. I zato je jedan od najomiljenijih selektora današnjice.

A na terenu se manje više sve zna ko šta donosi. Golman Haldorson je šest godina nedodirljiv među stativama. Ne pravi kikseve, niti brani nemoguće. Ispred njega je tandem najboljih prijatelja Ragnar SigurdsonKari Arnason. Mogu da igraju zavezanih očiju, s tim što je ovaj prvi ipak jači deo tandema. On je komandant pozadi.

ISLAND POSLEDNJI U GRUPI 2.10

Arnasona već tri godine teraju u penziju ali on svaki put odigra bez greške. Lagerbak ga je vratio u tim posle četiri godine reprezentativnog egzila zbog neslaganja s prethodnim selektorom i nije se pokajao. Ipak, sa 35 godina više nije hitar i mladi Sverir Ingason kuca na vrata prve postave. I on je uigran sa Sigurdsonom jer zajedno čine štoperski tandem u Rostovu. S njima trojicom, Island ne treba da brine na štoperskim pozicijama.

Ali treba na bekovskim... Desni bek Sevarson je najslabija karika. Spor je, star, a povratkom u islandsku ligu svakako nije popravio formu. A ni kada je bio u punoj formi, nije delovao defanzivno stabilno, tako da će on biti šansa koju će napadati Perišić, Di Marija, Ivobi i ostala krila rivala. Levi bek Magnuson je najmlađi u odbrani Islanđana. Visok, pouzdan i sa odličnim prekidom. Pet godina je bio član Juventusa gde nije uspeo da se izbori za šansu, ali je zato učio od majstora defanzive poput Kjelinija, Bonučija i ostalih. U Bristolu je očvrsnuo i biće jedna od jačih karika islandskog tima.

Islanđani obično igraju u formaciji 4-2-3-1, ali ovog leta će to najverovatnije biti 4-4-1-1 sa Gilfijem Sigudsonom kao polušpicem. Momak kojeg je Everton platio 50.000.000 evra je najveća zvezda Islanđana, ali pitanje je u kakvoj formi dolazi. Od marta je bio van terena zbog povrede kolena i cela nacija je držala palčeve da se oporavi do Mundijala. Gilfi je igrač koji potezom može da napravi nešto veliko i od njega će igra najviše zavisiti.

Ipak, ako Sigurdson ne bude u punom sjaju, ostatak veznog reda će morati više da povuče. Johan Berg Gudmundson je imao sjajnu sezonu u Barnliju i njegovi prodori po desnom krilu i centašutevi će biti jedno od najjačih islandskih oružja. Sa suprotne strane će delovati nešto defanzivniji Bjarnason iz Aston Vile koji nije individualno moćan, ali ima dobar pas, borben je, neumoran i može iz drugog plana da pošalje završni pas ili šutira sa distance.

Kaipiten Gunarson je srce tima i nedodirljiv na poziciji zadnjeg veznog. Osim toga poznat je po dalekim bacanjima auta koji za Islanđane nekada mogu da budu jače oružje od kornera. Ako Islanđani budu igrali sa jednim špicem, što se očekuje, iskusni Halfredson iz Udinezea će biti u tandemu sa Gunarsonom na sredini terena. Svi pomenuti vezisti osim Halfredsona su članovi pomenute generacije.

Dvojica napadača u toj generaciji su bili Alfred Finbogason i Kolbejn Sigtorson koje su na vreme ulovili holandski skauti, a kasnije su napravili ime igrajući širom Evrope. Imali su uspone i padove, loš izbor klubova, nesreće s povredama i nikada se nisu razvili u napadače kakvi je trebalo da postanu. Konačno,  Finbogason je prethodne sezone pokazao klasu u Bundesligi. I trebalo bi da bude prvi špic Islanđana na SP.

RASPORED UTAKMICA U GRUPI S KVOTAMA
16. jun 15.00(1.35) Argentina (4.60) Island (10.50)
22. jun, 17.00(2.80) Nigerija (2.95) Island (2.85)
26. jun, 20.00(4.30) Island (3.40) Hrvatska (1.90)

Nažalost, u Rusiji neće biti najboljeg strelca generacije iz aktuelnog tima - Kolbejna Sigtorsona. Čovek koji je Islandu doneo istorijsku pobedu nad Engleskom u četvrtfnalu prethodnog EP-a se već godinu i po dana muči s povredom kolena. Ne igra od septembra 2016. godine, dva puta je operisan, dao je sve od sebe da se oporavi za Mundijal, ali nije uspeo. Tek pre nekoliko nedelja je počeo s laganim treninzima u Nantu i procenjeno je da bi odlazak na Mundijal bio preveliki rizik za njega i reprezentaciju. Šteta... Sigtorson bi bio udarna igla da je zdrav, a ovako će Finbogason biti čovek za golove. A tu je i Bedvarson iz Redinga, koji će deliti minutažu sa Finbogasonom, ulaziti s klupe ili startovati ako se selektor ipak odluči za ofanzivnijih 4-4-2. On je jedan od retkih rezervista koji može da promeni nešto kad uđe. Tanka klupa je najveći minus Islanđana.

Objektivno, s Argentinom ne mogu. Ali od Nigerije su uigraniji, iskusniji i taktički nadmoćniji, dok su Hrvatskoj u kvalifikacijama pokazali da ne sme da ih potceni. S obzirom da je ovo grupa smrti u kojoj svašta može da se očekuje, psihološki momenat će biti najbitniji. Oni koji zadrže hladnu glavu će biti u prednosti. A Islanđani su tu najjači i jedini neće biti na stubu srama u domovini ako izgube prvu utakmicu na prvenstvu. Uostalom, u najtežoj kvalifikacionoj grupi s Hrvatskom, Turskom i Ukrajinom su bili hladnokrvni kada su ostalima bile vruće glave u finišu i prvi prošli kroz cilj. 

Duh zajedništva koji oni pokazuju i podrška javnosti i navijača koju imaju je jedna od najlepših priča evropskog fudbala i zvezda vodilja za sve male koji bi da se ubace među velike i obore nekog Golijata.

Islandova najveća prednost je što on u ovoj grupi ne mora ništa. Plan je već nadmašen plasmanom u Rusiju. Ali u vikinškom mentalitetu je da se nikada ne predaju unapred i da časno poginu i protiv mnogo većih i jačih od sebe. Njihov nordijski ukus će biti poseban začin ovom prvenstvu. Ne postoji ekipa kao što je Island na Mundijalu u Rusiji. Dobar deo planete će navijati za Islanđane u najtežoj grupi, jer oni su garant da vas neće izdati i lako položiti oružje. Oni vas ne varaju. Zato će imati mnogo više navijača od onih 300.000 koliko Island broji stanovnika.

Daće sve od sebe, boriti se do granica fanatizma, a za koliko će to biti dovoljno, videćemo… Svakako će na kraju dobiti onaj jedini veliki „HUUU“ kada svi sastave dlanove u istom trenutku i vikinški huknu.

(FOTO: Action images)


tagovi

Rusija2018Gilfi Sigurdsonreprezentacija Islanda

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara