""
""

Nova vrsta savremenog veziste – Radža Najngolan

Vreme čitanja: 4min | pon. 09.01.17. | 12:22

Fudbaler kojeg je nemoguće uporediti s nekim drugim igračem

Snaga, eksplozivnost, odlučnost, upornost, svestranost. San svakog trenera na svetu jeste da u svom veznom redu ima igrača koji je u stanju da podjednako dobro obavlja ofanzivne i defanzivne zadatke - oduzme loptu, ali je potom ponese u napad do same završnice. Mnogi žele, ali im se to nikad ne ostvari, bez obzira na to kolika finansijska moć stoji iza kluba koji vode. U Čelsiju takvog igrača nije bilo još od Majkla Esjena, u jednom trenutku verovatno najkompletnijeg veznog fudbalera na planeti. Plavci su bespomoćno čekali novog, pronašli su idealan tandem u Nemanji Matiću i Ngolou Kanteu, ali su letos na Evropskom prvenstvu u Francuskoj u dresu reprezentacije Belgije videli idealnu kombinaciju svega toga u liku i delu Radže Najngolana.

Izabrane vesti

Londonski klub je bio spreman da plati 45.000.000 evra, ali je Vučica već ostala bez Miralema Pjanića, pa niko u klubu nije smeo ni da pomisli da se odrekne druge ključne karike veznog reda. Srećom po čelnike Rome, Najngolan uprkos izdašnoj ponudi Plavaca i neodoljivom zovu Premijer lige, nije insistirao na odlasku, već je rešio da ostane. Da je bilo drugačije, Roma bi postala tim bez glave i repa, dok bi dominacija Juventusa bila dodatno izraženija i surovija nego što jeste u ovom trenutku.

Čini se da su te priče oko odlaska, ostanka, novog ugovora, ali i kompletna nejasna situacija samo dodatno motivisale Najngolana da napreduje. Reč je o igraču kojem je borba na terenu urođena, ali ne samo na terenu. U pitanju je osoba koja je praktično od najranijeg detinjstva bila prinuđena bitku sa životom.

OTAC OSTAVIO PORODICU NA CEDILU, MAJKA GA NAUČILA DA SE BORI

Rođen je u belgijskom Antverpenu, majka mu je bila Flamanka, a otac Indonežanin (Batak), koji je porodicu vrlo rano ostavio najvećem siromaštvu. Radža ima sestru blizankiju Rijanu, koja takođe igra fudbal u Romi i nastupa za Belgiju, a zbog koje se, kako kaže, nikada nije osetio sam u životu. Strast za fudbalom ostetio je već sa pet godina, a već sa 10 prešao je u Žerminal Beršot i shvatio da će ovaj sport biti njegova budućnost. Odlazak u Pjaćencu 2005. godine naterao ga je na još veći rad, dok je 2010. godine u Kaljariju osetio pravu strast igranja u Seriji A.

Iz Indonezije je povukao lik i snažan temperament, tipičan Batacima, etničkoj grupi koja je tokom istorije uživala reputaciju hrabrih ratnika. Ime Radža na tamošnjem jeziku znači Kralj, ali je logično tokom života bio vezan isključivo za majku i sestru.
„Moja majka je vrlo važna figura u mom životu. Ona me je naučila da se borim kako bih ispunio svoje ciljeve. Posle njene smrti odlučio sam da istetovram sećanje na nju“, rekao je jednom prilikom Najngolan.

Na terenu je odan klubu i saigračima, veran treneru i njegovim zamislima, privržen je Belgiji i Romi, koje su mu mnogo toga dale, a svako malo iskoči iz šablona, napravi potez vredan posebne pažnje i uveri sve da je igrač vanserijske klase. „Tokom godina sam naučio šta znači poštovanje za trenera i saigrače sa kojima igram. Igranje u Romi za mene predstavlja veliku odgovornost, svojom igrom sam zaslužio da mi se navijači dive i skandiraju moje ime na stadionu. To je tako dobar osećaj“, rekao je Najngolan.

Belgija je na Evropskom prvenstvu u Francuskoj stigla samo do četvrtfinala, iako je važila za jednog od favorita iz senke. Vilmotsov tim nije bio kompaktan, ali je Radža bio više nego dobar, postigao je dva sjajna gola, od kojih je onaj protiv Velsa bio jedan od najlepših na turniru. Tada je postalo jasno o kakvom se univerzalcu radi.

Nadimak Nindža dobio je na Sardiniji, iako je prvih šest meseci bio u nemilosti tadašnjeg trenera Kaljarija Masimilijana Alegrija, koji očigledno nije odmah spoznao njegove kvalitete. Dolaskom Pjerpaola Bizolija dobio je veći prostor, a kada je ugrabio prve značajnije minuta više niko nije mogao da mu ih otme.

Kada se sve sagleda, Najngolan je možda bio i najbolji posao sada već bivšeg sportskog direktora Rome Valtera Sabatinija, koji je u tom trenutku uspeo da ga „sakrije“ od Juventusa i Intera i ubedi da je Večni grad najbolje mesto za njegov dalji razvoj.

Stvarno je i bilo tako. Najngolan je od januara 2014. godine do danas drastično napredovao. Došao je kao defanzivni vezni igrač, koji je u stanju da pokrije kompletnu polovinu terena svog tima, a u Rominoj ofanzivnoj igri došle su do izražaja sve njegove napadačke sposobnosti. U Večnom gradu nije bilo nikakvih nedoumica, odmah je zaigrao važnu ulogu i u prvoj polusezoni odigrao 17 utakmica u Seriji A, a u naredne dve po 35. U ovoj je njegova uloga posebno važna, sa Strotmanom i De Rosijem predstavlja granitni trio u Rominom vezonom redu, a iza sebe ima možda i najkvalitetniju polusezonu u klupskoj karijeri. Da je ovo bila godina njegove eksplozije pokazuje i to da se našao na trećem mestu u izboru za najboljeg belgijskog fudbalera u 2016, iako je konkurencija bila žestoka.

PIŠE: Nenad Jovanović

(FOTO: Action images)


tagovi

Serija ARomaRadža NajngolanItalijaEvropa

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara