"Navijačka obeležja grčkog velikana"
"Navijačka obeležja grčkog velikana"

PRELAZZI: Ko je prokleo Panatinaikos?

Vreme čitanja: 8min | sre. 17.01.18. | 11:17

Da li propadanje atinskog velikana ima dodirnih tačaka sa Crvenom zvezdom?

Navijačka obeležja grčkog velikanaNije bilo potrebe da neki navijač Crvene zvezde ili bilo koji drugi Jugosloven prokune Panatinaikos zbog čudesne i čudne utakmice u Atini 1971, kada su Puškašovi Grci, a da samo oni, generali vojne hunte koja je tada vladala Grčkom, Josip Broz Tito i Miljan Miljanić znaju kako, izbacili crveno-bele i stigli do Vemblija.

Nije bilo potrebe, mada ne bi bilo zgorega ponekad opsovati, i pomisliti šta bi sve bilo drugačije da je tog proleća Zvezda došla da odmeri snage sa Ajaksom, umesto što je Panatinaikos na najsvetijem evropskom fudbalskom stadionu bio nedorastao rival mladom Krojfu i drugarima (nešto niže ćemo o još jednom sudbinskom duelu ta dva kluba)...

Izabrane vesti

Podsetimo se detalja sa utakmice u Beogradu, koji su crveno-beli dobili 4:1

Jer Grci su to, a Grci imaju one pretke što su verovali u bogove, a ti bogovi, to vam je jedna skroz pogana i zla bratija – mada će neko reći da su po osobinama, u stvari, samo ličili na ljude što su vajali njihove kipove i uspavljivali decu pričama o njima; moraš baš da se pomučiš pa da među svim tim herama, hemerama, demetrama i hestijama nađeš neku da nije ubijala kako joj se prohte ili pretvarala protivnice u zglavkare – u kojoj se nije znalo ko se kome sveti i zašto, pa će biti, pre nego Srbi i Jugosloveni, da su to Panatinaikos, najstariji od tri značajna atinska kluba, prokleli neki likovi tu iz komšiluka, kad krenete ka Solunu, oni manijaci sa Olimpa.

Ulaznica za čuveni susret na MarakaniValjda se kletvom samo i može objasniti što momke u zelenim dresovima ni ona trolista detelina ne može da sačuva od baksuza.

Panatinaikos je prošle nedelje ponižen u grčkom kupu, ispao je od Lamije pošto, naravno, nije uspeo da nadoknadi 1:4 iz prvog meča, a posle prvenstvenog poraza od Levadijakosa u nedelju popodne od 2:3 (gubio 0:3 i samo uspeo da ublaže poraz, nešto poput, hm, Mančester Sitija) nalazi se debelo u donjem delu tabele Superlige.

Nad glavom im visi Damoklov mač – okej, onaj Damoklo je bio iz Sirakuze, koja bi se danas mogla nazvati Italijom, ili makar Sicilijom, no u staro doba je pripadala Grcima – sa nazubljenim oštricama.

Jedna od njih predstavlja gotovo neizbežni bankrot, jedna egzodus nekolicine preostalih pristojnih igrača koji još nisu pobegli (a u tom timu ne tako davno igrali su Majkl Esijen, koji će od muke zapaliti čak u Indoneziju, nesnađeni Đibril Sise ili kratkotrajni, i baš zato nenadmašni, ljubimac Liverpulovih navijača Luis Garsija) glavom bez obzira sa sve praznijeg i sve tužnijeg stadiona Apostolos Nikolaidis – naravno, one najveće utakmice su svojevremeno igrane na olimpijskom bunjištu, koje može da primi mnogo više ljudi, ali odavno nema razloga da se tamo tera fudbal – tu je i sijaset finansijskih, organizacionih, ljudskih i inih propusta, skupa sa ekonomskom krizom koja ne patiše u Grčkoj i koja bi obesmislila i napore malo srećnijih klubova nego što je Panatinaikos.

Uostalom, ako može da nestane PASOK, ako mogu da nestanu i Atina i Sparta i Vizantija, možda može i Panatinaikos, ništa to ne bi bilo neobično na tlu na kojem se istorija iznova i iznova pisala.

Da, kad smo kod krize, ono „hleba i igara“ je ipak bio rimski recept, a i funkcioniše, kažu, samo kad država ima dovoljno hleba i dovoljno dobre gladijatore...

Ne znaju šta ih je snašloGrčkoj, a posebno Panatinaikosu, kultnom klubu Atine i njene srednje klase – vizavi Olimpijakosovoj radničkoj provinijenciji; naravno, te granice su odavno izbrisane ili makar dobrano zamagljene, jer nismo li sada svi isti? – bolno nedostaje i impozantnih boraca i osnovnih potrepština, pa je ovog januara proglašena rasprodaja, u pokušaju da se Detelinari spasu od administrativnog izbacivanja u niži rang takmičenja, prvi put u istoriji Superlige.

Sem njih, naravno, samo Olimpijakos i PAOK nisu doživeli to poniženje.

A bilo je, pre ovog ciklusa koji boli svakog ko se ikada očešao o Gate 13, najstariju organizovanu navijačku tribinu u Grčkoj, u kojem je mrski pirejski rival Olimpijakos sopstvenik 17 od poslednjih 19 pehara šampiona – ostavili su, kao mrvice sa stola, svojim večitim neprijateljima samo titule 2004. i 2010, u doba poslednjeg bujanja optimizma u Atini – čak i ako ne računamo onaj mitski duel sa Zvezdom, hajde da se ne vraćamo i ne otvaramo nikad nezaceljene rane, mečeva i igrača, posebno evropskih, koji služe na čast i ponos velikom klubu.

Protiv Mančester junajteda pred praznim tribinama 2001.I možda su baš zbog njih oni bogovi odlučili surovo da kazne Panatinaikos, kao da kažu, hajde, šta vam je, pružili smo vam toliko prilika, a nijednu niste iskoristili da nam se približite („I nemojte sada da vadite košarku, znate da nas košarka uglavnom ne zanima, sem nekad rekreativno, i kad je igraju Srbi“, garant bi dodali), da dođete do krova, da ne budete samo ranjivi i bolećivi ljudi...

Nisu li, na kraju krajeva, samo ti ludaci sa Olimpa mogli da nameste da u sezoni 1995. na 1996. dok je Liga šampiona i dalje bila liga pravih šampiona, sa samo prvacima, dobiju grupu u kojoj će biti Nant, Porto i Alborg, pa da se prošetaju kroz nju i da onda u četvrtfinalu unište Legiju iz Varšave – naravno da se moralo dogoditi da svojim Poljacima (mada će se on uvek osećati malo više Grkom) presudi verovatno najveći špic kojeg je Panatinaikos ikada imao, Kšištof Važiha, koji bi ostao najbolji evropski post-socijalistički Poljak da se nije pojavio onaj mali Levandovski; Važiha je pobegao iz domovine neposredno pre pada Varšavskog pakta, skrasio se u Atini i tu ostao, da veseli južnjake, i da ga oni ubrajaju makar međ' heroje, ako već ne smeju među bogove – i da idu na Ajaks, da traže revanš za 1971, prokleta bila i ta godina...

Ajaks je prethodno tukao sve moćniju Borusiju, Ajaks je zvanični prvak Evrope i želi da odbrani titulu, a onda na Olimpijski stadion u Amsterdamu – na Arenu se tada udara poslednji glanc, velikan će se na nju preseliti tek od naredne jeseni – stižu Važiha i ostali „Indijanci“ trenera Huana Ramona Roče i nekoliko hiljada navijača naoružanih bakljama.

Duel sa Ajaksom iz aprila 1996.Holanđani napadaju i dominiraju u prvom poluvremenu, ali kako prolaze minuti, Grci su sve jačeg samopouzdanja, pa počinju ozbiljno da jure loptu – nije ovo bio, hoćemo da kažemo, nikakav preludijum za ono što će pripadnici tog naroda uraditi pod jednim Nemcem ni desetak godina kasnije, kada će dekadencijom, prkosom i prekidima pokoriti Evropu; ovi momci su zapravo igrali solidan fudbal, iako nisu bili previše poznati, od kapitena Kalicakisa do Donisa ili Kapuranisa – i u 87. minutu seva jedna kontra koju lobom realizuje upravo Važiha, i Ajaks je na kolenima.

Nula-jedan u Amsterdamu, poraz domaće ekipe u kojoj su, pomenimo samo neke, Jari Litmanen, Frank i Ronald de Bur, Patrik Klajvert, Edgard Davids, Dani Blind, Edvin van der Sar, Finidi Džordž... I gotovo miriše na revanš za Vembli.

Koliko se Zvezda – ako je to uopšte bilo posredi – prepala Atine i finala, toliko se ovog puta domaćin prepao samoga sebe i trijumfa nad Ajaksom. U revanšu je bio antiklimaks, u revanšu su opet promešane kockice tamo u grčkim planinama, najfiniji Finac koji je igrao fudbal otvorio ih je već u četvrtom minutu i doneo zemlji potres veći od onog što će za skoro dve decenije naneti Siriza. I bila je pat-pozicija do pred sam kraj a onda je Jari opet proradio, i tada je bilo jasno da Panatinaikos neće moći do još jednog finala i susreta sa Juventusom.

Angelos Basinas daje gol Rendžersu u Glazgovu 2003.Još jedan uzlet, mada iz ove perspektive izgleda više kao batrganje, biće već u periodu kada Olimpijakos preuzme primat u domaćem prvenstvu, ali na veličinu kluba, na snagu i izdržljivost Angelosa Basinasa, na umeće Jorgosa Karagunisaove igre će ga i preporučiti Interu – i na snalažljivost Gorana Vlaovića i Emanuela Olisadebea (i kad Poljaci nisu samo Poljaci, prija im atinska klima!), Panatinaikos će uspeti da bude hit Lige šampiona, sada već proširene, u sezoni 2001. na 2002.

U grupi sa Arsenalom, Majorkom i Šalkeom zauzeo je ubedljivo prvo mesto, igrala se tada ponovo jedna grupa, i tu je sa Realom, Spartom i Portom i ponovo je drugi, a onda mu aprila 2002. na ludi stadion, pred svega 16.000 srećnika, stiže Barselona sa onim istim Holanđanima iz Ajaksa, plus sa Rivaldom, Ćavijem i mlađanim Saviolom, i Panatinaikos pobeđuje s 1:0.

Slavlje posle gola Ezekijela Gonzalesa ArsenaluOpet je revanš bio pretežak, Konstantinu ih je doveo u vođstvo, ali su Luis Enrike i Saviola preokrenuli, mada će u Atini još bolje od tih 3:1 pamtiti Pujolovu odbranu na gol-liniji i šut Sotirisa Kirjakosa u sam smiraj meča, koji završava tik pored stative.

Bila je to labudova evropska pesma Panatinaikosa, mada znamo šta oni grčki bogovi umeju da rade s labudovima; a gazda kluba Janis Vardinojanis nateran je, pod pritiskom navijača, da proda deonice grupi biznismena koji su obećali velika ulaganja.

Tada je, posle 2008, i stigla poslednja tura zvučnih pojačanja, ali gde je mnogo babica, dete je kilavo i uglavnom završi bačeno sa litice.

Legendarni golman Nikopolidis i Rajan GigsKlub će osvojiti titulu 2010. ali će svađe na vrhu naterati mnoge finansijere da se povuku, televizijski magnat Janis Alafuzos imao je ideju da uloži svoje pare, a da Panatinaikosu pomažu pristalice koji će biti neka vrsta suvlasnika, no već se približavala i finansijska kriza, a pokazalo se da ni gazda Janis nije baš vešt sa kintom.

Alafuzos se povukao prošlog septembra, ostavivši vakuum na vrhu i crnu rupu u budžetu kluba, koji su navrat-nanos pokušali da popune predstavnici navijača i bivših igrača; avaj, bez uspeh.

Panatinaikos sada, sa svojih 110 godina istorije i sa sećanjima na 1971, pa na 1996, pa na 2002, zuri u ambis, čekajući samo još jedan mig ili pokret laktom nekog od poganih bogova, pa da se surva i krene, kao Sizif, sa dna, ispočetka.

I zašto se to čuje cerekanje sa Olimpa, da nije zbog Zvezde i vojne hunte, ili toj bratiji uopšte ne treba nikakav povod da prokunu smrtnike, makar ih štitila i trolista detelina?

PIŠE: Marko Prelević, urednik Nedeljnika i kolumnista MOZZART Sporta

(FOTO: Action images, MN Press)


tagovi

PrelazziPanatinaikosmeđunarodni fudbalMarko PrelevićGrčkaEvropa

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara