Partizan bolje prodaje štopere nego napadače: Za 10 godina u Humsku se slilo više od 34.000.000 evra

Vreme čitanja: 4min | sre. 18.12.19. | 17:58

Škola crno-belih opet odradila fantastičan posao izbacivanjem Strahinje Pavlovića, suma bi bila i veća da 14 defanzivaca nije otišlo bez obeštećenja

Što bi Francuzi rekli – posao „par ekselans“. Svi su zadovoljni. I svi na dobitku. Monako je dobio štopera za budućnost, Partizan novac za bezbrižan život kluba makar godinu dana, uz to mu ostaje Strahinja Pavlović do kraja sezone, a sam igrač priliku da napreduje u jednoj od „liga petice“.

Potvrđenim transferom u Kneževinu, trenutno mladi, budući A reprezentativac Srbije napravio je jedan od ključnih poteza dosadašnje karijere. Ujedno potvrdio da crno-beli daleko bolje posluju kad je reč o odbrambenim igračima nego centarforovima. I za to postoje egzaktni podaci, jer je klub na uzorku poslednjih deset godina zaradio 34.430.000 evra prodajom centralnih defanzivaca, a 41.770.000 evra odlascima golgetera. Kvaka je u tome što su pomenutu sumu kreirala samo desetorica igrača iz poslednje linije tima, naspram čak 18 ofanzivaca. Suštinki, svaki štoper vredi 3.443.000 evra, a špic „samo“ 2.320.000 evra.

Izabrane vesti

Ništa čudno ako se zna da su srpski fudbal i reprezentacija u 21. veku veću korist ima od odbrane. Priimera radi, plasman na Mundijal 2006. u Nemačku osigurala je poslednja linija u sastavu Gavrančić, Vidić, Krstajić, Dragutinović (samo jedan primljeng gol u kvalifikacijama). Kasnije su osnovu tima činili Branislav Ivanović i Aleksandar Kolarov, velika očekivanja bila su od Nevena Subotića (iako ne tipično sprski proizvod), predvodnik novog talasa je Nikola Milenković i ti primeri nedvosmisleno pokazuju da kao nacija imamo više uspeha sa defanzivcima nego napadačima, s kojima smo godinama kuburili dok se nije pojavioo Aleksandar Mitrović.

Otuda je jasno zbog čega su Evropa i svet spremni da plate štopere Partizana daleko više nego fudbalere nominalno zadužene da tresu mrežu. Logika kaže da bi ofanzivci na tržištu trebalo više da vrede, zbog golova i asistencija, međutim, crno-beli su uspeli da na tom planu sruše predrasude i kao najbolje izdanke tima predstave fudbalere zadužene da brane svoj umesto da napadaju tuđi kazneni prostor.  

Ako bismo se ograničili samo na period aktuelne uprave (okrnjene odlaskom Zorana Popovića), jasno je da generalni direktor Miloš Vazura kad izađe na transfer pijacu značajno bolje uspeva da naplati učinak štopera nego napadača. U period od decembra 2016. kad je došao u Humsku prodao je trojicu centralih defanzivaca (Nilolu Milenkovića, Svetozara Markovića i Strahinju Pavlovića), dok je uz pomoć pravnog tima naplatio preko FIFA svojevoljni odlazak Sedrika Gogue u letonsku Rigu i uzeo siću na odlasku Branka Savića u Astanu. Samo na toj petorici igrača crno-beli su uzeli malo više od 17.000.000 evra. Pritom, trojica su izdanci crno-bele fabrike talenata, a podatak da su crno-beli zvanično najbolja škola fudbala u Evropi za 2019. uticala je i na Pavlovićevu cenu. Jer, kao i u velikim marketima, kupci plaćaju brend, a Strahinja nosi etiketu „made in Zemunelo“.

S druge strane, Vazura i njegovi saradnici su transferisali van granica Srbije čak 12 napadača (tri puta više nego štopera) u ukupnoj vrednosti od 20.870.000 evra. U početku su kvalitetnije znali da unovče domaći proizvod (Petar Škuletić, Ivan Šaponjić u reonu 3.000.000 evra), dok su se kasnije specijalizovali za strance (Leonardo, Rikardo, Tavamba). Kako se došlo do toga da jedan štoper posle samo devet meseci seniorskog fudala vredi na tržištu više od tandema strelaca u nezaboravnoj sezoni uobličenoj osvajanjem duple krune (Leonardo i Đurđević), misterija je verovatno za sve i na Topčiderskom brdu. Mada, ima i do toga da tek sad manji klubovi osećaju posledice poremećaja tržišta nastalog odlaskom Nejmara u PSŽ, pa su igrači generalno skuplji.

Da su razlike između štopera i napadača jasno uočljive u ekonomski okvirima pokazuje i rad prethodnog rukovodstva na čelu sa Draganom Đurićem. Uzme li se kao graničnik sezona 2009/2010 – deceniju nazad od aktuelne – videće se da je i tad Partizan više zaradio od fudbalera iz poslednje linije. Najunosniji posao te ere je prelazak Stefana Savića u Mančester Siti za 12.000.000 evra, što je rekord od kad se transferi mere u zajedničkoj kontinentalnoj valuti (pre njega, Mateja Kežman prodat PSV-u za 28.000.000 maraka, ekvivalentno današnjih 14.000.000 evra), dok je značajan priliv novca ostvaren potpisom Ivana Ivanova za Bazel i Matije Nastasića za Fjorentinu, mada sadašnji prvotimac Šalkea nije odirao ni minut za prvi tim, već je pomalo čudno završio u Italiji.

Za vreme Đurićevog mandata, Lazar Marković je prodat Investicionom fondu Pinija Zahavija, Aleksandar Mitrović Anderlehtu, Marko Šćepović Olimpijakosu, Kleo se otisnuo u Kinu, a Lamin Dijara na zajam u Ujedinjene Arapske Emirat. Ispalo je da su trojica defanzivaca približno vredni kao petorica napadača, svako u svoje vreme ubojit i među prvim strelcima ekipe.

Pavlovićev primer dodatno potvrđuje pravilo. A bilo bi još novca u kasi kluba iz Humske da u zamenu za oprost dugova ili neke druge ustupke nisu bez obeštećenja poslednjih godina odlazili Miloš Ostojić, Vojislav Stanković, Gregor Balažic, Lazar Ćirković, Milan Mitrović, Mark Valijente, Strahinja Bošnjak... Ranije: Milovan Sikimić, Nemanja Rnić, Stefan Savić (Srbin, ne Crnogorac), Saša Ivković, Žarko Tomašević, Branislav Trajković, Milan Obradović...

PARTIZANOVE PRODAJE ŠTOPERA U POSLEDNJOJ DECENIJI

Sadašnje rukovodstvo:

Strahinja Pavlović 10.000.000
Nikola Milenković 5.100.000
Svetozar Marković 1.500.000
Sedrik Gogua 450.000
Branko Ilić 180.000

Prethodno rukovodstvo:

Stefan Savić 12.000.000
Matija Nastasić 2.500.000
Ivan Ivanov 2.100.000
Srđa Knežević 500.000
Nenad Đorđević 100.000

PARTIZANOVE PRODAJE NAPADAČA U POSLEDNJOJ DECENIJI

Sadašnje rukovodstvo:

Leonardo da Silva Soza 4.000.000
Petar Škuletić 3.200.000
Ivan Šaponjić 3.000.000
Rikardo Gomeš 3.000.000
Uroš Đurđević 2.500.000
Dušan Vlahović 1.500.000
Leandre Tavamba 1.400.000
Abubakar Oumaru 1.200.000
Ognjen Ožegović 400.000
Đorđe Jovanović 450.000
Nemanja Kojić 120.000
Nikola Đurđić 100.000

Prethodno rukovodstvo:

Lazar Marković 7.000.000
Aleksandar Mitrović 5.000.000
Gabrijel Kleo 4.000.000
Marko Šćepović 2.500.000
Lamin Dijara 1.800.000 (pozajmica)
Vladimir Jovančić 600.000

(FOTO: Star sport)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara