Sedam razloga zašto Barsa nije dovela De Lihta: Rajola nam tražio 15 posto, imamo četiri štopera, mora da napreduje, kupujemo Nejmara...

Vreme čitanja: 3min | čet. 18.07.19. | 10:26

Opravdanja, opravdanja

Plan je bio da Frenki de Jong i Matijs de Liht obuku dres Barselone, nastave stazama slavnih zemljaka i kao nova dva Holanđanina produže vladavinu Katalonaca španskim, možda ih lansiraju u vrh evropskog fudbala. Na kraju je samo pola ideje realizovano. Centralni vezni je došao na Nou Kamp u transferu vrednom 75.000.000 evra i 11.000.000 kroz bonuse, dok je jedan od najboljih mladih štopera planete izabrao Juventus u poslu naznačenom na 75.000.000 evra.

I kad su papiri poptisani, Barseloni ostaje samo da kuka. Ne može da sakirje da je htela De Lihta, pa je posredstvom medija pokušala da zamaže oči navijačima, pravdajući se da zašto nije kupila i drugi Ajaksov biser. Tako se u današnjoj Marki navodi čak sedam razloga koji su odlučujuće uticali na propast posla, iako se u jednom trenutku činio dogovorenim.

Izabrane vesti

U centru pažnje je novac. I to onaj na ime De Lihtove plate. Čelnici Barselone uveravaju da nisu mogli da isprate megalomanske zahteve za godišnjom zaradom od 12.000.000 evra. Pogotovo ne za igrača koji ima tek 19 godina. Već u startu je bilo jasno da ne žele toliko da plaćaju i odustali su, dok je Juve rešenje pronašao tako što je osnovicu postavio na 7.500.000 evra, a prestala 4.500.000 će isplatiti Matijsu kroz lako ostvarive bonuse.

Pošto se sve u modernom fudbalu vrti oko para, Barsa je postala zabrinuta da li u istom prelaznom roku može da vrati Nejmara i dovede i De Jonga i De Lihta. U tom slučaju samo na obeštećenja potrošila bi oko 400.000.000 evra i shvatila je da bi to bilo preveliko opterećenje za klub. Birajući između eventualnog povratka Brazilca i kupovine De Lihta, na Nou Kampu su odlučili da napadanu asa Pari Sen Žermena i sve karte bace na realizaciju tog transfer.

Dodatna nevolja sa De Lihtom je što je nejgov agent, Mino Rajola, u lošim odnosima sa upravom Barselone. Jedan od najpoznatijih menadžera u svetu fudbala od Juventusa je dobio 11.000.000 evra na ime komisije, što je oko 15 odsto ukupne vrednosti transfera, dok su Katalonci mogli da mu garantuju najviše pet procenata. Malo za čoveka koji je izgradio imperiju uzimajući ogromne provizije.

To su tri finansijska razloga, međutim, Barsa se „pere“ pred navijačima uveravajući da postoje i sportski. Pre svega, popunjenost na štoperskim mestima. Trener Ernesto Valverde ima na raspolaganju Pikea, Umtitija, Lenglea i zimskog novajliju Todiboa. Da je došao i De Liht, neko od pomenutih bi morao da „leti“. Navodno, stručni štab je zadovoljan onim što ima, ali je teško poverovati da ne bi, bar u početku igrao i Matijs, da su samo mogli da ga dovedu. Doduše, kao još jedan razlog što nisu navodi se da je Frenki de Jong predstavljao strateški potez, ulaganje u budućnost, predstavlja igrača oko koga će se vrteti igra Barse u polju, dok De Liht, kažu stručnjaci u Balugrani, nije neophodan i, cene, mora dosta toga da popravi u igri. Osim toga, De Jong je na prvu loptu pristao da dođe u Barselonu, nije se premišljao, dok je De Liht koketirao sa drugim klubovima, vagao ponude, „hladio“ je Barsu i kad su videli u vrhu kluba da kod njega ne postoji jasno izražena želja da dođe digli su ruke.

Na kraju se navodi i da je Juventus iskoristio činjenicu da je prošle godine Matijs de Liht u Torinu proglađen za najboljeg mladog igrača sveta, dobio je nagradu „Golden boy“, urednici Tutosporta – bliski Staroj dami – su ga ovenčali i tad je napravljen prvi kontakt imeđu kluba i igrača. Kontakt kakav Barsa nije mogla da uspostavi.

Mada cela priča deluje toliko neubedljivo da je pitanje da li su Barseloni uopšte potrebna ovakva opravdanja.

FOTO: Reuters


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara