Sa Hardenom i Dejvisom bilo bi dosadno: Nije drim-tim, ali Greg ima ratničku ekipu

Vreme čitanja: 5min | sre. 07.08.19. | 09:31

Nova američka reprezentacija lišena je pomoći najvećih superzvezda, ali će zato imati neke sasvim druge kvalitete

Demijan Lilard, Džejms Harden, Tobajas Heris, Entoni Dejvis i Andre Dramond. Ili Bredli Bil, Si-Džej Mekalum, Demar Derozan, Pol Milsap i Kevin Lav. I za kraj Erik Gordon, Džej-Džej Redik, Zajon Viliamson, Džulijus Rendl i Montrezl Harel. Iako nezgrapno složene, s nelogično popunjenim pozicijama, ovo su tri petorke koje se mogu napraviti samo od igrača koji su Amerikancima ovog leta otkazali učešće na Svetskom prvenstvu. A kada bismo se još poigrali inicijalnim spiskom igrača na koje su u SAD-u računali za ovo takmičenje i Olimpijske igre, tada bi sve zajedno zaista izgledalo zastrašujuće.

Selektor Greg Popović se praktično iz dana u dan suočava s novim otkazima, a njih je toliko da Amerikanci još nisu sigurni hoće li 15 preostalih igrača na spisku odraditi pripreme u Las Vegasu. Ako se pojavi novi problem, posegnuće se za nekim od 14 igrača u takozvanom “Select Teamu“,  koji će takođe biti u Vegasu i trenirati s prvom ekipom kao svojevrsni sparing partneri.

Izabrane vesti

No, većina od ovih 15 igrača već je imala priliku da otkaže dolazak na pripreme pa je očekivano da Popović 12 onih koji idu u Kinu traži među ovim igračima: Kemba Voker (Boston), Kajl Lauri (Toronto), Dijeron Foks (Sakramento), Donovan Mičel (Juta), Markus Smart (Boston), Džejlen Braun (Boston), Kris Midlton (Milvoki), Kajl Kuzma (LA Lejkers), Džejson Tejtum (Boston), Herison Barns (Sakramento), Tadeus Jang (Čikago), Pi-Džej Taker (Hjuston), Majls Tarner (Indijana), Bruk Lopez (Milvoki), Bem Adebajo (Majami) i Mejson Plamli (Denver).

Ako biste uporedili ova imena s onima na početku teksta jasno je zašto se optimizam za osvajanje Mundobasketa budi u Srbiji, Španiji, Australiji i možda nekim drugim reprezentacijama, ali ako se malo detaljnije pogleda ovaj američki roster, jasno je da su oni i dalje najveći favoriti za zlato.

SAD OSVAJA ZLATO - KVOTA 1,30!

Naravno da bi samo Harden, Dejvis ili Lilard drastično promenili izgled američke reprezentacije, a da ne govorimo o svoj trojici, ali ne treba smetnuti s uma da su Greg Popović i njegov stručni štab, a u njemu su još Stiv Ker, trener Atlante Lojd Pirs i Džej Rajt sa Univerziteta Vilanova, nakon svih ovih otkaza imali priliku da slože tim po svom ukusu. Nema tu previše superzvezda, ali ima puno karakternih igrača koji jasno znaju koju će ulogu imati i neće tražiti puno iznad nje. Drugim rečima, ovim Amerikancima neće biti potrebne dve lopte, kao što je to znalo da bude u nekim ranijim američkim akcijama.

Glavna napadačka pretnja protivnicima će dolaziti s bekovskih pozicija gdje su Voker i Mičel, igrači koji su u prošloj sezoni postizali 25,6 (Voker), odnosno 23,8 (Mičel) poena po utakmici. Obojica su sjajni dribleri, spretni i okretni, odličnog ulaza pod koš i dobrog šuta, a u igri jedan na jedan teško će ih bilo ko zaustaviti. Na krilnim pozicijama Pop i ekipa imaju četiri igrača koji su lani ubacivali više od 15 poena po utakmici (Kuzma 18,7; Midlton 18,3; Barns 16,4; Tejtum 15,7) dok je Tarner jedan od najboljih mladih centara lige, a Lopez bio jako važan šraf igre u Milvokiju.

Mnogi će ovoj reprezentaciji zameriti nedostatak pravih šutera, trojkaša. Istina je da tu nema nijednog specijalca, igrača koji će hladnokrvno povezati nekoliko dalekometnih projektila istrčavajući kroz blokove saigrača, ali Popović ima mnoštvo odličnih šutera. Barns je ubacivao 1,9 trojki po utakmici uz 40,8 odsto preciznosti, Midlton 2,3 po meču uz 37,8% uspešnosti, Taker 1,8 uz 37,7% i tako dalje. Kada izbacimo Adebaja i Plamlija, koji ne šutiraju trojke, najgori procenat za tri ima Kuzma (30,3%), koji je možda i najizvikaniji trojkaš među njima. A osim njega niko nema procenat manji od 34,4% (Braun) što je sasvim pristojan učinak. Čak i dva nominalno prva centra, Lopez i Tarner, dobro gađaju za tri, a posebno se to odnosi na Lopeza koji je u Milvokiju postizao 2,3 trojke po utakmici uz 36,5 odsto šuta. Sve u svemu, otvoreni šut Amerikancima se ne  sme ostaviti.

Greg Popović

No, prava vrednost ove reprezentacije je njena obrambena čvrstina. Nju je statistički najlakše izmeriti prema takozvanom deffensive ratingu, naprednoj statističkoj kategoriji koja pokazuje koliko poena pojedini igrač dopušta svom direktnom protivniku. Kako su centri u ovoj kategoriji uvek u laganoj prednosti, tako je bolje učinak podeliti po pozicijama držeći se one kategorizacije koju preferira trener Bostona Bred Stivens – bekovi, krila i centri, a koju su prihvatili i NBA analitičari.

Tako je Mičel lani bio treći defanzivac među svim bekovima u NBA ligi, Smart je bio na petom mestu, a jako blizu top 10 je bio i Lauri na 11. poziciji. Što se krila tiče, Midlton je na šestom mjestu, Jang na osmom, a Tejtum na 12. Na centarskoj poziciji su tu Tarner (četvrti obrambeni centar lige) i Lopez (šesti).

Ako biste ostavili brojke po strani i gledali isključivo po utisku, onda je i tu jasno kako Popović ima ratničku ekipu. Smart je jedan od odbrambenih “specijalaca“ i može da zaustavi svakog igrača na pozicijama od jedan do tri, a Taker je njegov kolega pod košem koji radi sav prljavi posao u Hjustonu i koji može da čuva igrače na pozicijama od tri do pet. Lauri je jedan od boljih pomagača u odbrani među bekovima, a to je pokazao i u plej-ofu u kome je Torontu na svakoj utakmici donosio barem dva-tri napada svojim defanzivnim reakcijama.

Midlton s Janisom Adetokunbom čini ponajbolji krilni obrambeni duo na svijetu, Jang je već godinama na glasu kao igrač koji će zaustaviti svaki prilaz reketu i dobro se potući pod košem, Braun i Tejtum svojom “dužinom“ prave pometnju svakom napadu, a Tarner i Lopez su odlični čuvari obruča iako bi neko pomislio kako ovaj prvi nije toliko dobar u odbrani. Amerikancima će odbrambeno definitivno pomoći nepostojanje pravila defanzivne tri sekunde pa će lakše braniti reket, a da će u tome biti izuzetno jaki govori činjenica da je Tarner s 2,7 blokada po utakmici bio najbolji u toj statističkoj kategoriji prošle sezone dok je Lopez s 2,2 rampe bio na petom mestu.

I kada se pogledaju sve ove brojke, može se zamisliti kako je Popović dosta zadovoljan ovom ekipom. Nekako se čini da bi mu igranje s Hardenom i Dejvisom bilo dosadno, a da sada ima zanimljivu ekipu koju može da postavi kako želi. Već smo rekli kako su Amerikanci ostali s karakternim igračima, pa ne očekujemo da bude bilo kakvih sukoba u ekipi, a na Popoviću je da igrače uigra i privikne na FIBA pravila. Greg će za uigravanje sigurno koristiti činjenicu kako Smart, Braun i Tejtum često zajedno igraju u Bostonu te da su Jang i Tarner poslednjih godina odlično sarađivali u Indijani. Možda u celoj priči nedostaje onaj igrač koji će ubaciti 30 poena ako timu ne ide, ali evo prilike Kembi i Mičelu da dokažu da oni pripadaju tom krugu asova.

Sve u svemu – Srbija i Španija, pa i Francuska i Australija, imaju pravo da se nadaju da mogu da skinu skalp ovakvoj reprezentaciji SAD-a, ali Popovićevu ekipu niko ne sme da potceni. Znamo već da se previše puta upravo on poslednji smejao.

Piše: Emir FULURIJA
Foto: Reuters


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara