Slavlje posle pobede nad Osasunom (©AFP)
Slavlje posle pobede nad Osasunom (©AFP)

El Hombre Ascenso i katalonski snovi: Da li je Đirona bolja od šampionskog tima Lestera?

Vreme čitanja: 4min | pon. 06.11.23. | 15:56

Na Pirinejima se uveliko priča o tome, mada u klubu odbijaju i da pomenu titulu

Najveće fudbalsko čudo u drugoj deceniji 21. veka. Lester Siti na tronu Premijer lige u sezoni 2015/2016. Bilo je i drugih iznenađenja, ali ono što su uradile Lisice Klaudija Ranijerija i danas izgleda kao senzacija koje će se teško ponoviti, posebno imajući u vidu da je jaz između najvećih i „ostatka sveta“ sve veći i veći. Bajka družine Džejmija Vardija vratila nam je tada veru u fudbal, dokazala da su čuda i dalje moguća.

Istina je da niko nije očekivao ni Atletiko ispred onakvih Reala i Barse u sezoni 2013/2014, tačno je i da se prošle sezone sve namestilo da u Napulju eksplodira vulkan radosti, ali ono što je Lester uradio? To je bilo mimo svake logike, neponovljivo. Ili se bar tako ličilo dok se cela Španija nije ujedinila u želji da se jedno slično čudo sada ponovi na Pirinejima. Naravno, pričamo o Đironi.

Izabrane vesti

A u Đironi, niko ne priča o tituli...

Naša liga nisu Real, Barsa i Atletiko. Ja sanjam da budemo najbolji među ostalima, ispred Reala Sosijedada, Viljareala, Sevilje, Atletik Bilbaa... Jer svi oni se bore za vrh. Tu ligu ja sanjam, manite se velike trojke, sanjam da budemo između četvrtog i šestog mesta“, odmahuje rukama šef stručnog štaba katalonskog tima Mičel, arhitekta velikog uspona Đirone.

Mičel je tu još od 2021. godine, kad je klub još bio u Segundi. Posle 12 kola imao je šest poraza i bio na 19. poziciji u konkurenciji 22 kluba. Ispadanje u treći ligu bila je realna opasnost. Međutim, Đirona nije običan klub. Đirona je u vlasništvu Siti Grupe, koja između ostalog rukovodi i Mančester Sitijem. Đirona veruje u proces. I verovala je u Mičela. Ne samo da ga je sportski direktor Kike Karsel sačuvao no mu je iste te sezone, i to posle dva auzastopna poraza, produžio ugovor do 2024.

Aleiš Garsija slavi gol (©AFP)Aleiš Garsija slavi gol (©AFP)

Mičel mu se zahvalio promocijom, njegovoj petoj u karijeri (tri je izvojevao kao igrač) zbog čega je i stekao nadimak: El Hombre Ascenso. Na srpskom: čovek-promocija. Učinio je to u plej-ofu u koji je ušao sa 12 bodova zaostatka za Eibarom i potom ih izbacio. Zatim je do Primere stigao preko Tenerifa.

U prvoj sezoni je plasman na evropsku scenu ispustio u poslednjem kolu. Sada je prvi na tabeli sa osvojenim 31 bodom od mogućih 36. Samo su Barsa i Real imali bolji start. U stvari, čak ni šampionska generacija Lestera – a poređenjima se danas naširoko bave u Španiji – nije bila toliko dobra. Štaviše, Lester je u uvodnih 12 kola šampionske sezone u Premijer ligi imao čak šest bodova manje.

E sad, nismo još stigli ni do trećine sezone, ali treba reći da su timovi koji su bili prvi na tabeli posle 12 uvodnih kola osvajali titule u 50 odsto slučajeva. A da tim koji nikada nije bio šampion Španije nismo u ovoj fazi sezone videli na čelu tabele još od Alavesa sa početka 21. veka.

U pravu je Mičel što odbija da priča o tituli, ipak Španija pune dve decenije čeka da se na tron popne neko van velike trojke. Poslednja je to učinila Valensija u sezoni 2023/2024. Ali i Valensiji to nije bila prva, već šesta titula. Deportivo je svoju prvu uzeo u sezoni 1999/2000, ali tih 90-ih godina uvek su se motali tu negde pri vrhu.

Viktor Cigankov (©AFP)Viktor Cigankov (©AFP)

E sad, može li Kristijan Stuani kao Džejmi Vardi? Ili će njegovu ulogu morati da preuzme mlađi Artjom Dovbik dok će njegov zemljak Viktor Cigankov da nastavi da glumi katalonsku verziju Rijada Mareza? I da li će Aleiš Garsija, davnašnji Sitijev promašaj koji je pre samo dve godine igrao u Rumuniji, da izgura sezonu kao Engolo Kante, a Dejli Blind i Erik Garsija u poslednjoj liniji kao Robert Hut i Ves Morgan? I može li Paulo Gazaniga da posle titule u Čempionšipu i do prvog pravog trofeja u karijeri, baš kao što je to pre osam godina uradio Kapser Šmajhel?

U konkurenciji Reala i Barse mnogo je to teško, ali utisak je da ni njima ovo nisu najbolje sezone, kao što ni Lester nije imao najjaču konkurenciju te 2015. i 2016. kada im je prvi pratilac sve do pred sam finiš bio Totenhem.

U pravu je Mičel, rano je. Ali stoji činjenica: dva boda više od Reala, četiri od Barselone, šest od Atletika i čak 10 od „Đironine lige“ po Mičelovom viđenju, tačnije Atletik Bilbaa. Na svet to: mnogo dobro igraju.

I nema veze što niko to neće glasno da izgovori, kad uveče legnu u krevet i zatore oči, otme se i njima pa počnu da sanjaju...



tagovi

MičelViktor CigankovĐironaPaulo GazanigaKristijan Stuani

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara