
Odjeci subotičkog čuda: Šta je uradio i koliko još može Spartak...
Vreme čitanja: 4min | pet. 03.08.18. | 19:44
Tek peti put od raspada SFRJ dogodilo se da neki naš klub (ne računajući Crvenu zvezdu i Partizan) uspe da preskoči dve prepreke u evropskim kvalifikacijama...
Stari Subotičani, zaljubljeni u fudbal, sigurno pamte najbolju generaciju u istoriji Spartaka sa Batom Ognjanovim, Antunom Rudinskim, Kostom Tomaševićem, Milošem Glončakom, Joškom Takačem... Pamte i prvi ulazak u ondašnju Prvu saveznu ligu, pa čuveno finale Kupa maršala Tita protiv OFK Beograda. Oni nešto mlađi prisetiće se dva jedina dosadašnja evropska izleta Golubova (1987, Intertoto kup i 2010. Liga Evrope), ili drugog finala kupa u klupskoj istoriji protiv Partizana, 1994. godine.
Imaće, međutim, i neke nove generacije Subotičana zagledane u fudbal i fudbalere čega da se sećaju kad osede. Možda aktuelna generacija nije igračkim kvalitetom na nivou nekih prethodnih - ponajmanje one iz pedesetih kada je Spartak i sticao ugled jednog od značajnijih klubova u bivšoj nam državi - ali sport i fudbal su poprilično egzaktne "nauke", tako da rezultat u najvećem broju slučajeva formira konačnu sliku. A ako ćemo po tome, onda ova Gaćinovičeva trupa spada u najuspešnije od raspada SFRJ.
Izabrane vesti
Dakle, ukoliko izuzmemo Crvenu zvezdu i Partizan kao apsolutne dominatore našeg fudbala, sinoćnji uspeh Subotičana na praškoj Letni jedan je od najznačajnijih u srpskom fudbalu. Ujedno, tek se peti put dogodilo da je neki naš klub - ponavljamo, ne računajući večite - uspeo da izbaci bar dva rivala u kvalifikacijama za drugo po rangu evropsko takmičenje.
Spartakova eliminacija Sparte (2:0, 1:2) definitivno može da stane uz rame Vošinom, pa malo je reći podviku, pre će biti mini senzaciji, protiv Sampdorije, kada je nekadašnji viceprvak Evrope "popio" četiri komada od Novosađana, doduše na neutralnom terenu...
Prvi klub koji je uspeo da preskoči dve runde kvalifiakcija bio je čačanski Borac u sezoni 2008/09. Prvo je izbačena moldavska Dačija, a onda Lokomotiva iz Sofije. Bojan Pavlović postigao jedini pogodak u minimalnom trijumfu Zebri (1:0), dok je u revanšu u Sofiji Boban Stojanović pogodio za 1:1. Te dve pobede obezbedile su Čačanima da se nađu u žrebu za prvo kolo Kupa UEFA (tek posle toga obezbeđivao se ulazak u grupe), ali tamo ih je sačekao moćni Ajaks sa Luisom Suarezom, Huntelarom, Fertongenom, Vermalenom, Sulejmanijem...i slavio u oba susreta - 4:1 u Humskoj i 2:0 u Amsterdamu.
Sva tri naredna ozbiljna prodora u Evropi napravila je novosadska Stara dama. Sve do tog dvomeča sa Sampdorijom za najveći rezultat nekog našeg "malog" kluba smatrala se Vošina eliminacija Burse. Bilo je to pre pet godina. Za tada finansijski vrlo moćne Turke igrali su golman Frej, pa Taivo, Beluši, Šestak,Batalja... Ništa im nije pomoglo. Posle 2:2 na Karađorđu u Turskoj poprilično šokantnih 0:3 i prolaz ekipe Marka Nikolića. Strelci Vranješ, Oumaru i Kaluđerović. Vojvodina je prethodno bila izbacila Hibernijans i Honved, međutim u plej-ofu ispala je od Šerifa. U tom dvomeču bila je i najbliža plasmanu u grupnu fazu Lige Evrope...
U leto 2015. dogodio se taj čuveni dvomeč sa Zenginom Sampdorijom. Novosadski crveno-beli prethodno su izbacili slavni mađarski MTK i Spartaks iz Jurmale. Italijani su bili apsolutni favoriti, bez obzira što se igralo u Torinu, ali proveli su se kao bosi po trnju. Pamtićemo još dugo partiju karijere Ognjena Ožegovića, dva lepa gola, i senzacionalan trijumf od 4:0. Pogađali su još Mirko Ivanić i Aleksandar Stanisavljević... Sampdorija se poprilično "utegla" do revanša, uspela je da slavi sa 2:0 u Novom Sadu, ali to je bila pirova pobeda. Nažalost, rampa je ponovo spuštena u plej-ofu. ovoga puta Plzenj i njihov "mašinski" fudbal koji ćemo tada upoznati.
Vojvodina je poslednji put zaustavljena na poslednjoj prepreci do grupne faze u leto naredne godine. Padali su redom Bokelj, Konahs i Dinamo Minsk, da bi AZ Alkmar rekao stop. Posle 0:3 na Karađorđu crveno-beli nisu mogli ni da opepele u Holandiji.
Umeli su srpski klubovi da se isprse i u sada već zaboravljenom Intertoto kupu, svojevrsnim kvalifikacijama za UEFA kup - Vojvodina igrala finale protiv Verdera 1998, OFK Beograd ispadao od Atletika, ranije u kvalifikacionim grupama igrali Bečej, Čuka, Hajduk Kula i Proleter iz Zrenjanina - ali to je bilo takmičenje daleko slabijeg rejtinga...
Na Spartaku je, za početak, da pokuša da napravi još jedno čudo i preko danskog Brondbija stigne do plej-ofa, čime bi izjednačio Vošine najbolje rezultate. Pa tamo šta bude. Brondbi sigurno nije bauk, pitanje je da li je i ako jeste - koliko jači od Sparte iz Praga, međutim jasno je svima da će dosta toga zavisiti od samih Subotičana i toga kako će oni izgledati do tog dvomeča. Rasprodaja igrača je počela, Mile Savković, jedan od nosilaca igre Vladimira Gaćinovića, već je napustio tim, a tu je i faktor povrede koji u situaciji kada trener baš i nije u situaciji da se baškari čekajući meč uz "slatke muke" i te kako može da odlučuje.
Da ne govorimo o tome da - bez obzira na to koliko su se Subotičani odljubili od fudbala i retko posećuju Gradski stadion - Spartak ne može da računa na domaći teren. A prema poslednjim informacijama neće moći da igra čak ni na teritoriji Vojvodine...
Foto: MN Press