Pet utisaka iz Podgorice: Tri i kusur godine mlađi, 20 minuta mirniji...

Vreme čitanja: 4min | pet. 12.10.18. | 11:56

Uz već standardan štoperski tandem, vrlo dobrog Milana Rodića, već po navici sjajnog Mitrovića...

Ima tu jedan problem. Liga 3 Lige nacija je, ako je uporedimo sa najboljim evropskim fudbalom, nešto poput Superlige naspram Lige šampiona. Objektivno, mečevi sa ekipama kakve su Crna Gora, Rumunija i Litvanija ne mogu da ponude odgovor na pitanje kako bi Srbija izgledala protiv velesila poput Španije ili Nemačke. Međutim, bilo bi možda i previše arogantno da se srpski ljubitelji fudbala uopšte zanose takvim poređenjima, jer polazna osnova Orlova dosta je niska, pa je svaki korak napred vredan pažnje. Duel sa Crnom Gorom jeste takav. Pa da vidimo šta smo to primetili u Podgorici.

NEKI NOVI KLINCI

Izabrane vesti

Nešto što je apostrofirao i selektor Mladen Krstajić. Okršaj sa Crnom Gorom nazvao je početkom neke nove generacije Orlova, isticao da su od starijih ostali samo Dušan Tadić i Antonio Rukavina, mada bi na spisku, da nije bilo povreda, sigurno tu bili i Nemanja Matić, Aleksandar Kolarov i Adem Ljajić. Kako bilo, prosek godine Krstajićevih startnih 11 pod Goricom je bio 24,9. Poređenja radi protiv Švajcarske na Svetskom prvenstvu – a to je bilo pre nepuna četiri meseca – iznosio je 28,3. Ako gledamo poslednju utakmicu u mandatu Slavoljuba Muslina, onu protiv Gruzije, prosečno je srpski reprezentativac iz prve postave imao okruglo 29 godina. Do sada nam istina nasilna podmlađivanja nisu donosila dugoročne benefite, ali ovog puta je opredeljenje FSS da se istraje u tome. Neizvesno je samo kada će plodovi takve politike stići na naplatu. Da li već na Euru 2020. godine ili ćemo morati da se strpimo za neki naredni ciklus takmičenja.

MITROGOL

Mitrovićeva proslava gola

Šta reći što već nije napisano? Dva komada protiv Rumunije, još dva u Crnoj Gori, cirka 10 u 2018. godinu, ukupno 21. u reprezentaciji Srbije. Aleksandar Mitrović je juče kao siledžija maltretirao nejake defanzivce Crne Gore i potvrdio da igra u životnoj formi. Kako su mu tek 24 godine može da bude samo još bolji i to je veliki adut u rukama selektora. A tu je i Aleksandar Prijović, stiže Luka Jović... Setite se da smo ne tako davno imali ozbiljan deficit na poziciji napadača. Doduše, sada škripi sa desnom beku, pa otud u nacionalnom timu i Partizanov Nemanja Miletić, da se Antonio Rukavina ne oseti usamljenim. Za špic ne brinemo.

TANDEM ZA DECENIJU

Mogao bi to mesto desnog beka da pokrije i Nikola Milenković, ali jasno je da Krstajić popularnog Blekija vidi kao stub odbrane Orlove, zakucan na mestu štopera. I sve je jasnije da mu je za prvog saradnika odredio Miloša Veljkovića. Nije mladi defantivac Verdera blistao protiv Rumunije, najblaže rečeno, ali mu je Krstajić opet ukazao poverenje, iako je imao i alternative u likovima Uroša Spajića i najiskusnijeg Jagoša Vukovića. U Podgorici mu se Veljković na najbolji način zahvalio. Nije bilo nesigurnosti kakva ga je mučila u Humskoj protiv Rumunije. Već treći uzastopni meč na kojoj poslednji bedem pred Markom Dmitrovićem čine Milenković i Veljković, a znate dobro koliko su utakmice bitne za štopere. Ako se ispostavi da je Krstajić pogodio sa izborom imaćemo tandem centralnih bekova za narednu deceniju. Samo treba biti strpljiv, ako je već procenjeno da je to najbolje što imamo.

MIRNO SPAVAJ, KAPITENU

Aleksandar Kolarov je morao da odmori zbog povrede, ali ovog se puta to nije osetilo. Milan Rodić ne samo da je iznudio penal koji je Aleksandar Mitrović pretvorio u vođstvo od 1:0, već je sasvim korektno zatvorio levi bok i pokazao da se na njega može najozbiljnije računati. Tu se naravno vraćamo na onu sa početka teksta, da Crna Gora baš ne može da posluži kao ogledalo krajnjih dometa Orlova, ali nije ni da je Srbija bunar supertalentovanih fudbalera u kome se uvek može pronaći pravo rešenje. Ali za drugog levog beka Rodić je više nego dobar izbor. Sa potencijalom da u nekoj budućnosti preuzme i mesto u startnih 11. Zna se šta se od njega može očekivati i nema tu velikih oscilacija.

KRAJ BEZ PILULICA ZA SMIRENJE

Pisali smo o tome posle meča sa Rumunijom kada smo dva puta ispuštali gol prednosti. I nije nam bio prvi put da su nam bodovi olako iskliznuli iz šaka. Najduže ćemo naravno pamtiti preokret Švajcarske na Svetskom prvenstvu, ali ne zaboravimo da smo se tresli ni u poslednjih 10-ak minuta gostovanja kod Litvanije u Viljnusu. Jesu i juče Crnogorci imali u prvih 25 minuta drugog poluvremena period igre kada su nas pritisli, ali nisu mnogo toga napravili. A kada je u 73. minutu Sašu Lukića odmenio svežiji Branko Jovičić uveli smo igru u mirne vode. Mnogo puta nam je baš to nedostajalo. I to je ono što bi Jovičiću moglo da obezbedi još poneki poziv u reprezentaciju. Nije majstor sa loptom u nogama, ali je čovek zadatka, koji ne preza od jakih duela. Kad smo već kod igrača koji su pokazali da mogu da budu od koristi treba reći i da je Andrija Živković imao svoje trenutke po desnom krilu. Najbolju šansu u prvom poluvremenu imali smo posle njegovog centaršuta, drugi gol postigli opet preko Živkovića. Mora da bude konstantniji, ali bar je video da može.

Uostalom, najbitnije je da svi ostanu na zemlji uz spoznaju da ovo jeste samo početak. Prostora za nadogradnju ima na svakom koraku.

(FOTO: Star Sport)


tagovi

fudbalska reprezentacija Srbije

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara