"Stanojlović sa igračima"
"Stanojlović sa igračima"

Pokriveni stadioni, privatni klubovi, po 20.000 ljudi na utakmicama, derbiji zbog kojih se putuje i 700 kilometara – fudbal u Bocvani

Vreme čitanja: 3min | čet. 28.08.14. | 13:11

Srpski stručnjak Dragojlo Stanojlović prezadovoljan uslovima u ovoj afričkoj zemlji

Stanojlović sa igračimaDa naših ljudi ima na svim meridijanima potvrđuje slučaj fudbalskog trenera Dragojla Stanojlovića koji uspešno radi u Bocvani. Republika Bocvana se nalazi na jugu Afrike, glavni grad je Gaborone, a glavni prihodi dolaze od proizvodnje dijamanata. Po rečima Stanojlovića zemlja površine Francuske, sa samo dva miliona stanovnika, luda je za fudbalom.
Pre svega da istaknem da sam na preporuku mog bivšeg predsednika iz Gane stigao u Bocvanu. Prvo sam vodio Mučudi sa kojim sam igrao Ligu šampiona Afrike. Gazde su prodale klub, a moj ugovor je otkupio Ekstenzion. Liga je startovala, imamo jednu pobedu i jedn remi“.

Šesnaest ekipa se takmiči u tamošnjem prvenstvu.
Mogu reći da se igra dosta dobar fudbal, a veliki uticaj ima Južna Afrika. Trenutno je ekspanzija mladih i perspektivnih igrača. Igra se po dvokružnom sistemu, liga je organizovana, igra se na dobrim terenima i pred punim tribinama, posebno kad je derbi, stadion je dva sata ranije ispunjen do poslednjeg mesta. Naš stadion je pokriven, sa reflektorima i liči na evropska zdanja. Na mečevima je prisutno po 20.000 ljudi. Ovde se samo priča o fudbalu, igra i peva“.

Izabrane vesti

Stanojlović ističe da postoji više derbija.
Derbije igraju Mučhudi i Rolers, Rolers i Junajted, tad su prepuni stadioni. Navijači prelaze po 700 kilometara da bi bili na utakmici. Domaći teren ne donosi prednost, svako može da pobedi, evo tim koji je iz Prve ušao u Premijer ligu dobio je dva meča za redom“.

Svi klubovi su u privatnim rukama.
U Bocvani je sve privatno, ima ljudi sa raznih strana, razvijen je biznis, privatnici imaju olakšice od države kad vode klubove“.

I mediji na zavidnom nivou prate fudbalska dešavanja u zemlji.
Od radio stanica, preko štampanih medija, do televizija, svi prate fudbal. Ipak, izveštači nešto slabije poznaju fudbal pa su i izveštaji skromniji“.

Svaki klub ima pravo na trojicu stranaca, a forsira se sistem 4-2-3-1.
Dolaze igrači iz Južne Afrike, Namibije, Zimbabvea, Tanzanije... Moji klubovi nemaju strance, igramo i forsiramo mlade igrače. Što se sistema tiče sad se uvode 4-4-2 ili 4-1-4-1. Treneri dolaze iz Holandije, Engleske, Tanzanije...“.

Bocvana se može podičiti visokim platama.
Ovde radnik svakog poslednjeg petka u mesecu prima zagarantovanu platu od 1.700 do 1.800 dolara, pa vi vidite kakav je standard. Zemlja je velika  kao Francuska, narod je dobar i miran. Najviše se prave dijamanti, ali ima i nafte. Veliki uticaj imaju Englezi i u svemu ih kopiraju. Na pripreme svake godine dođu po dva-tri engleska kluba“.

Veliki problem predstavlja ishrana fudbalera.
„Ne hrane se adekvatno, mada generalno ovde mnogo vole da jedu i piju, posebno vikendom kad je ludnica. Od nacionalnih specijaliteta probao sam pahu, nešto poput našeg kačamaka. Na sreću, zastupljene su evropske kuhinje, jer ovde vole ljuto i začinjeno“.

Ciljevi Stanojlovićevog kluba su najviši.
Pored prvenstva paralelno se igra Kup top osam, Predsednički kup, a nagrade su jako visoke. Ugovor sa klubom me veže na još dve godine, ali posle nekog slabog rezultata možete dobiti otkaz. Moj gazda je najbogatiji čovek Bocvane, a njegova supruga je glavna u klubu, predsednica je borda kluba, žene su visprene i mnogo se pitaju i odlučuju“, zaključio je Stanojlović.

Piše: Đurđe Mečanin


tagovi

Dragojlo Stanojlovićmeđunarodni fudbal

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara