PRELAZZI: Ima li Njukasla posle Ešlija?

Vreme čitanja: 5min | pon. 01.07.19. | 11:29

Nekada je važila maksima da nije vest da je pas ujeo čoveka, nego je vest da je čovek ujeo psa

U tom dobrom starom svetu, recimo, ne bi bila vest da bogataši kupuju fudbalske klubove, nego bi bila vest da bogataši uništavaju fudbalske klubove koje su prethodno kupili, izazivajući bes navijača.

U prepotopsko doba, možda.

Izabrane vesti

No, prelistajte samo ovlašno sajtove i videćete toliko bizarnih priča da će vam ona o čoveku koji je iz čista mira ugrizao svog dugogodišnjeg ljubimca, velškog korgija, biti potpuno banalna. Nije vest, eto, ni da je čovek ujeo psa.

Isto tako nije vest da novi skorojevići, naftni magnati, petromilijarderi, naslednici dinastija iz zlatnog doba kapitalizma, uglavnom ne umeju da vode fudbalske klubove u koje su uleteli bezglavo, jer su videli dobru priliku za izvlačenje novca, ili tek sjajnu šansu za dizanje sopstvenog ili kompanijskog PR-a.

Eto, zato smo jedva videli, ili smo videli ali nam je bilo potpuno redundantno, kao da čitamo neke stare novine, kao da smo kliknuli na odavno poljubičasteli link, vest o tome da je gazda Njukasla Majk Ešli oterao – ma koliko posle njegovi neuki saradnici pokušavali da od toga naprave šećerlemu za progutati – Rafaela Beniteza.

Nije vest, jbg, da je Majk Ešli, čovek čija je firma zaslužna što se polovina Engleske oblači kao tipovi sa Fejsbuk stranice “Slavorum”, napravio kardinalnu grešku, razjario navijače, postao za onaj promil koji mu je nedostajao još omraženija ličnost na severoistoku, tamo gde se sanja u crno-belom i još misli da je Njukasl veliki klub, samo nikako da to ukapira prvenstveno Njukasl, pa bi onda možda i ostali.

Pisati o tome da je Majk Ešli jedna poganština, to je kao dokazivati da je papa katolik, saopštiti u udarnim vestima da će sunce sutra ponovo izaći ili napraviti reportažu da patke s jednom nogom plivaju ukrug.

Može se i tome posvetiti koji tekst, ne kažemo, ali svi to već znaju i mnogo su puta čuli i čitali, toliko da se izlizalo i ono pitanje “Šta posle Ešlija”, jer ponekad, a mi neki bismo mogli da povučemo paralelu, ponekad ti je najteže zamisliti da ovo može da se završi.

Toliko je već ešlijevština pustila pipke, napala i ono malo zdravog tkiva okolo parka Svetog Džejmsa, tamo gde raste nova generacija cinika, novi naraštaji dece koja su pred vratima stadiona već ostavila svaku nadu.

Najradije bi svi Džordijevci kolektivno emigrirali, ali kako kada je prvo susedno selo Sanderlend? Uostalom, “Toon Army” odavno je izgubio čak i onu zluradost da im bude lakše što je mrski rival u većim problemima i što tavori u Ligi jedan.

Oni racionalniji zapravo gledaju tamo preko Tajna, ka reci Vir, i vide svoju budućnost: uskoro ćemo igrati veliki derbi u trećoj ligi, strahuju oni – a znamo da je ljude najviše strah od onoga što je zapravo izvesno i od onoga što neumitno dolazi.

Ništa te ne preplaši kao sopstveni razum.

Rafael Benitez samo je još jedan žrtvovani pion, ma koliko u poslednje tri sezone izgledao kao ponosni lovac što od talentom siromašnog Njukasla pravi ekipu za respekt, ekipu koja otima bodove mnogo boljima, mnogo normalnijima.

Rafa se nije dogovorio sa Ešlijem o produžetku saradnje jer se sa Ešlijem nemoguće dogovarati. Biće onako kako kaže on, čak i ako ceo svet van te kancelarije vidi da je to siguran put u ponor pakla, imaće on svoje evetefendije što će ga tapšati po ramenu i govoriti da je, protivno logici, savršeno moguće varati sve ljude sve vreme, a ako se ti ljudi nekada i pobune i dosete, da će im se brzo ubiti svaka motivacija.

Za to je već maher, ako za fudbal nije.

Neuki su, i dosadni, oni koji će Rafu nazivati “španskim konobarom” i spočitavati mu da nije neki trener: to što je on uradio sa ubogim sastavom sa Sent Džejmzis parka, trošeći mrvice onoga što pada sa stola klubova iz drugog ešalona Premijer lige, to baš nije Istanbul, ali jeste maleno čudo.

A čudo nije to da ga, u skoro svim gradovima u kojima je vodio fudbalski klub, cene, ako ne i obožavaju, od Valensije do Napulja, od Liverpula do Njukasla. Nije to samo zbog njegovih rezultata, koliko zbog sistema vrednosti i obraza do kojeg drži, a što je dokazao i prvom odlukom, kada je ostao da izvuče klub iz tegobnog Čempionšipa, i ovom poslednjom, tim odsudnim okršajem sa Ešlijem.

U skoro svim gradovima, sem u onom u kojem bi mu to bilo najdraže, u Madridu, mada je pitanje može li Realova publika ikoga iskreno da voli, duže od nekoliko ravnodnevica, mada duša poput Benitezove nije ni imala šansu u tom kotlu sujeta.

Benitez je sebi samo digao cenu, tražiće ga mnogi mada je teško zamisliti da će otići u Kinu, previše je taj zavoleo Englesku. A to da li se na kraju posvađao oko kupovine sjajnog Rondona (Ešli ne želi matore igrače, koje posle ne može da proda za procenat, i zato je, posle mnogo povuci-potegni, i aminovao kupovinu Almirona zimus) ili nečega što se eufemistički zove “dugoročna vizija”, sve to, na kraju krajeva, nije toliko važno, ni za Njukasl, ni za njega, ponajmanje za gazdu.

Ovo bi se desilo, pre ili kasnije, i možda je bolje ranije, kako navijači Njukasla, a to vam je jedna posve čudna fela, opet ne bi pali u onaj svoj trans samozabluda, samoprevare; ono kad pomisle da ih toliko malo deli od borbe za titulu, od Lige šampiona, od oprosta velikog ser Bobija Robsona koji odozgo vidi sve i uopšte mu nije milo, iako mu niko zamerio ne bi i da se sit smeje ovom haosu što je i počeo njegovim proterivanjem.

Pre samo mesec dana pojavila se priča da je i Njukasl na meti arapskog investitora, stanovitog Bin Zajeda, rođaka vlasnika Mančester Sitija i čoveka koji je prethodno pokušao da kupi Liverpul.

Bila je dovoljna jedna tabloidna vest, vešto plasirana u “Sanu” – baš tu, od svih medija – pa da se “Brown Ale” natoči u hektolitrima, da se po navijačkim forumima i tviterima napravi lista pojačanja i da jedina opklada bude da li će već ove sezone, ili tek za tri, Njukasl postati šampion Engleske, prvi put posle tričavih devedesetak godina.

Tridesetak dana kasnije, Majk Ešli je i dalje tu, Rafael Benitez krcka poslednje dane na odmoru pre nego što mu istekne ugovor, pominju se Mikel Arteta, Roj Kin ili Mark Hjuz kao njegovi potencijalni naslednici, a pojedine engleske kladionice isplatile su novac onima koji su se kladili da će Njukasl ispasti iz Premijer lige naredne sezone.

I jedina vest je da to skoro i nije vest, taman koliko ni ona da je jedan čovek, iz čista mira, ugrizao svog psa.

Neke stvari su, a to navijači Njukasla znaju već toliko decenija, zaista crne ili bele, nema između.

Foto: Reuters


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara