""
""

SRPSKI SINOVI: Miloš Pantović, Slavni Bajern stvara špica za Srbiju!

Vreme čitanja: 3min | ned. 24.03.13. | 11:55

MOZZART Sport predstavlja Miloša Pantovića, fudbalera minhenskog Bajerna, člana kadetske selekcije trofejnog kluba. Rođen je 7. jula 1996. godine u Minhenu, ali ponosno ističe poreklo iz Arilja, odakle su se oba roditelja doselila u Nemačku

 

Fudbalom je počeo da se bavi sa šest godina. Igrao je za mali minhenski klub Helios Daglfling, u neposrednoj blizini porodične kuće, da bi ga već posle pola godine treniranja zapazili skauti slavnog kluba iz rodnog grada. Da su roditelji trčali za sinovljevom slavom danas bi Miloš imao deceniju staža u Bajernu.
"Prvi kontakt skauta Bajerna i mojih roditelja poklopio se sa polaskom u školu. Oni su smatrali da bi to bila prevelika obaveza za moj uzrast, tako da su odbili poziv da idem na probni trening. Otac mi je tada često govorio: 'Sine, ako budeš dobro trenirao zvaće oni tebe ponovo, ništa ne brini', priča Miloš Pantović za MOZZART Sport.

Izabrane vesti

Otac nije pogrešio u proceni, a ni Miloš nije popuštao u treninzima za Helios. Posle četiri godine vrednog igranja i učenja, interesovanje Bajerna postalo je ponovo aktuelno, čime je otišla u vetar stara fraza o tome da 'veliki samo jednom zovu'.
"U dogovoru sa mojima prešao sam u Bajern kada sam imao pravo nastupa za U12, a danas igram za U17. Malo je reći da se osećam udobno u Bajernu. Treniram sa vrhunskim stručnjacima, bivšim zvezdama Bajerna Memetom Šolom, Černijem, Dremlerom, Tarnatom... Trener mi je Makus Sorg koji je do prošle godine trenirao prvi tim Frajburga".   

Bajern od svojih mladih igrača traži rezultate na terenu i u školskoj klupi. Uvid u knjižicu je obavezan, a loše ocene stavljaju pod znak pitanja status fudbalera u klubu.
"Od nas se dosta očekuje i na treningu i u školi. Kada bih rekao da je lako, slagao bih. Konkurencija je velika, jer u poslednje vreme Bajern dovodi talentovane dečake iz celog sveta. Teško je opstati, ali ja volim fudbal i igram ga srcem".

Kao jednu od prednosti treniranja u Bajernu Miloš ističe privilegiju igranja na turnirima sa slavnim evropskim ekipama poput Mančester Junajteda, Marselja, Ajaksa, Barselone…
"Na dva turnira sam čak igrao protiv Crvene zvezde, moje velike ljubavi", kaže Miloš.

Kod dečaka od 17 godina primetna je gotovo neverovatna staloženost i iskrenost, svestan je da ga prava iskušenja u životu tek očekuju.
"Teško je pričati o tome kakve su moje šanse da postanem profesionalac. Znam da sam talentovan, ali preda mnom je mnogo posla da bih stigao među najbolje. Dosta sam trenera promenio, ali svi su mi govorili sa sam odličan tehničar, da imam osećaj za loptu i smisla za igru. Na meni je to da održavam i da dobijem na masi. Zato sam dobio ličnog trenera kako bih povećao mišićnu masu i zbog te brige sam veoma zahvalan klubu".

ODBIO PARTIZAN


Partizanov skaut primetio je Miloša na jednom turniru u Arilju, pa su crno-beli, ne znajući za njegovu navijačku opredeljenost, kao i za obaveze prema Bajernu, pokušali da se dogovore oko saradnje.
"Pre četiri godine, na letnjem raspustu, igrao sam sa drugovima na jednom turniru. Tada me je primetio jedan skaut Partizana koji je posle razgovora s mojim ocem shvatio da smo mi u Srbiji na odmoru i da neću moći da dođem na probni trening u Beograd".

NOLE JE LEGENDA


Omiljeni Miloševi fudbaleri su Frank Riberi i Tomas Miler, a od srpskih asova obožava Vidića i Stankovića. Ipak, uzor mu je Novak Đoković.
"Čovek je jednostavno legenda, kako na terenu, tako i van terena. Kao i on i ja se osećam Srbinom, zato nema govora za koju bi reprezentaciju želeo jednom da zaigram", zaključio je Miloš Pantović.

 

 


tagovi

SrbijaSrpski sinovi

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara