Šta donosi Savo u Humsku? Majstor za preokrete van terena, potpuni početnik na trenerskoj klupi

Vreme čitanja: 4min | sre. 27.03.19. | 10:51

Savo Milošević ponovo stao rame uz rame s onima kojima je do juče bio ljuti protivnik

Takvi lomovi i preokreti su se dešavali u Partizanu poslednjih godina, da koliko god izbor Sava Miloševića za novog trenera bio iznenađenje, ne bi trebalo nikog da – iznenadi. Menjale su se strane, otvarali frontovi, pa se grlili i stajali zajedno u Humskoj prethodnih godina ljuti protivnici, po sistemu „svako sa svakim“, kao u sistemu takmičenja u Superligi...

Tako se desio i novi obrt, u kojem je Milošević, onomad najglasniji u sukobu protiv aktuelnog rukovodstva na poslednjoj „višestranačkoj“ skupštini, sada stao rame uz rame sa Vučelićem, Vazurom, Vuletićem...

Izabrane vesti

Pre dve i po godine, Savo je gnevan otišao sa Skupštine kluba i poručio:
Meni je jako žao što se sve ovo desilo. Tužno je i jadno na šta je fudbalski klub Partizan spao. Ovo ovako se ne radi nigde, ne mogu da uvredim i da pomenem ime čak i nekog seoskog kluba, najmanjeg. Partizan je spao ispod toga“.

Ljutnja je posle nekog vremena prošla nekadašnjeg napadača Partizana i bivšeg srpskog rekordera po broju nastupa za reprezentaciju, pa je bio čest gost u loži crno-belih uglavnom na većim utakmicama, kao protiv Plzena, na večitom derbiju, ili na proslavi poslednje titule protiv Mladosti iz Lučana.

Milošević ima tu istoriju iza sebe da se posle nekog vremena zbliži sa ljudima koji su mu do juče bili ljuti protivnici. Imao je već dva takva preokreta prethodnih godina. Tako je bilo sa Tomislavom Karadžićem, kojem je postao saradnik u Fudbalskom savezu Srbije, a onda je bio u istom taboru i sa Draganom Đurićem, kojem je bio jedini protivkandidat na izborima za predsednika Partizana... Nekadašnjeg golgetera nekako ljutnja brzo prođe.

S druge strane, dolazak Sava Miloševića u Humsku mogao bi da ima i isceliteljsku ulogu u Partizanu. Pod uslovom da ne bude jedini čovek koji je iz „opozicije“ ili sa strane, koji je krenuo u pomoć posrnulom klubu. Kao što to reče Radosav Petrović pre nekoliko dana u intervjuu za Mozzartsport, crno-beli su u takvoj situaciju da im je preko potreban široki front bivših asova u rukovodećim strukturama i pomoć na svaki mogući način. Bila je pre skoro 20 godina tv spot u Humskoj sa porukom: „Svaki čovek nam je potreban“. Čini se da je ta parola aktuelnija danas nego ikada.

Ono što navijače Partizana najviše zanima je šta Savo Milošević može da pruži crno-belima kao trener. Profi licencu ima, ali minuli rad na mestu šefa struke do sada nema. Zato je enigma za sve šta sa sobom nosi Miloševićev dolazak u Humsku. Letos se pominjalo da bi mogao karijeru da započne u – Indiji.

Ako je to ikakva smernica, pamti se da je Milošević sa oduševljenjem komentarisao igre Partizana kada je trener bio Avram Grant.
Na dosadašnjim utakmicama sam video neke naznake onoga što on hoće: dosta pasova iz prve, ideju da se lopta brže prenosi s jedne na drugu stranu. To može da utiče da se reši problem "sporog" fudbala, čime bismo mogli da se približimo evropskom. To je, ipak, proces koji traje”, pričao je tada Milošević.

I do sada se često dešavalo da crno-beli pruže priliku nekom od svojih bivših igrača, da im baš Partizan bude prvi klub u profi karijeri, ali malo je, baš malo slučajeva da je na klupu seo neko baš bez ikakvog trenerskog iskustva. Vermezović, Stanojević, Rašović, Tomić, Mirković imali su u biografijama rad u mlađim kategorijama ili u manjim klubovima ili makar stažiranje na mestu pomoćnika u prvom timu.

Poslednji koji je bez iskustva došao na klupu bio je Slaviša Jokanović, koji se pokazao kao pun pogodak, jer je klubu doneo dve duple krune. Razlika je, ipak, u tome što je Jokanović tada došao na bodovni plus koji mu je ostavio Miroslav Đukić, dok Milošević u zalog dobija debeli minus i nimalo prijatnu situaciju u timu.

Svaki čovek veruje u svoje mogućnosti, da može da učini više od drugog, pa tako sigurno i Milošević gleda na situaciju u Partizanu, iako su pre manje od mesec dana iz njega otišli, digli ruke iz nemoći, njegovi prijatelji Zoran Mirković i Gordan Petrić.

Savo ima druge zamisli i veruje da može da napravi nešto od posrnulog Partizana. Čekaju ga Kup Srbije, gde ima šansu da dođe i do prvog trenerskog trofeja, a navijači će sa posebnom pažnjom ispratiti i kako će ekipa izgledati u poslednjem prvenstvenom večitom derbiju.  Za koji dan, kako stvari stoje, podijum će biti njegov...

Piše: Vujadin Tomković


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara