JUVENTUS - Dama ima novi plan

Vreme čitanja: 9min | sre. 19.09.18. | 10:14

Juventus ima pobednički mentalitet, nove ideje, prepoznatljivo iskustvo, pravog vođu u liku Đorđa Kjelinija, veliko srce Bleza Matuidija, umetnički duh Miralema Pjanića, mladalačku poletnost Paula Dibale i ubilački instikt Kristijana Ronalda! Da, ovo mora da bude ta sezona

Tanka je linija između večnog izazivača i pravog, istinskog šampiona. Juventus putem najvećih sanjara hoda pune dvadeset i dve godine, a možda bi upravo ova sezona mogla da bude ona - prelomna. Degutantno je sada komentarisati da li je kvalitet Stare dame poslednjih godina bio dovoljan za krunu šampiona Evrope. Ako i nije bio - u šta je, gledajući nekadašnje sastave, teško poverovati - sada su se sve kockice posložile! Sad ili nikad!

Juventus ima pobednički mentalitet, nove ideje, prepoznatljivo iskustvo, pravog vođu u liku Đorđa Kjelinija, veliko srce Bleza Matuidija, umetnički duh Miralema Pjanića, mladalačku poletnost Paula Dibale i ubilački instikt Kristijana Ronalda! Da, ovo mora da bude ta sezona.

Izabrane vesti

Surova dominacija Serijom A postala je stvar navike. Istina, Napoli je pre samo nekoliko meseci uspeo da zatalasa Juventusove mirne vode, ali je umesto uraganskog finiša sezone usledio brodolom za tim iz Kampanije. Bjankoneri su osvojili i tu sedmu uzastopnu titulu prvaka Italije, ali taj izluđujući element frustracije nikako da nestane. Liga šampiona bila je i ostala Juventusova tiha patnja. Posle silnih godina čekanja, igranja sa živcima navijača, dva propala finala i kontroverzne eliminacije u četvrtfinalu prošle sezone, rukovodeći Juventusovi kadrovi - od porodice Anjeli, do direktorskih magova Bepea Marote i Fabija Paratićija, potpomognuti glavešinama iz kompanije Fijat Krajsler - presavili su tabak i u blokbaster kupovini zatresli fudbalsku planetu! Stigao je Kristijano Ronaldo kao šampionsko jedinjenje koje je nedostajalo ovom grandioznom sistemu.

To je polazna tačka novog Juventusa, uz nadu da će svi na kraju profitirati. Klub je dobio ceo paket - majstora najviše klase, čoveka rođenog za uspeh, gladnog novih izazova i marketinški jedno od najisplativijih imena u svetu fudbala i sporta u opšte. Kristijano je napravio taj sledeći korak o kojem je razmišljao mesecima i sada ima priliku da postane najveći i na "čizmi". Samo vreme pokazati da li su Dama i Ronaldo savršen spoj.

Najvažnija karakteristika apsolutnog vladara italijanskog fudbala je - moć! Ma koliko to pre samo nekoliko meseci čudno izgledalo, Juventus je uspeo da podigne lestvicu na potpuno nove visine i unapredi tim. Direktorski tandem Marota - Paratići ovog leta je radio u skladu sa potpuno novom idejom pokoravanja Evrope. Temelji su, doduše, postavljeni tokom poslednje tri-četiri godine, kada se intenzivirala filozofija istraživanja tržišta i iskorišćavanja mogućnosti. A one su ovog leta bile gotovo bajkovite.

Godinama klub sve hrabrije izlazi iz zone komfora i troši vrtoglave sume novca! U rangu najmoćnijih evropskih klubova. Što Juventus svakako i jeste. I svake godine granica se pomera sve više. Ovog leta na pojačanja je utrošeno bezmalo 260.000.000 evra. Najviše u klupskoj istoriji, što je rezultat povlačenja jakih poteza kroz otvaranje raznih varijanti na tržištu. Tim je nakrcan u svakoj liniji. To je i bio cilj.

Najveću dilemu izazvala je situacija na gol crti. Odluka Juventusovih rukovodilaca da se oproste od Đanluiđija Bufona i tako zatvore vrata ljubavnoj priči staroj preko deceniju i po otvorila je prostor za razne diskusije. Mada, diskutabilna je i Điđijeva odluka da ne okači rukavice o klin, ili se bar vrati u svoju Parmu, iako je iz finansijskog ugla potpuno jasno zašto je izabrao transfer u Pari Sen Žermen...

Stara dama sada praktično ima dvojicu golmana sličnih kvaliteta. To su Vojćeh Ščensni i Matija Perin. Realno, ni jedan, ni drugi nisu još spremni da uskoče u Điđijeve kopačke, mada su obojica zreli da budu startni čuvari mreže. Ščensnom je obećano mesto na liniji onog trenutka kada Bufon više ne bude u klubu. Opet, niko ne može da tvrdi da je Perin u Torino stigao da bi sedeo na klupi i bio zamena reprezentativcu Poljske. Prednost je zasad dobio Ščensni, ali nije isključeno da se stvari neće menjati do kraja sezone.

Pozicija desnog beka sada odiše svežinom i Juventus ima čak tri ravnopravna kandidata. Era Štefana Lihtštajnera je završena, kao i Danija Alvesa pre toga, sada će se Matija de Šiljo i Žoao Kanselo boriti za mesto pod suncem. Mada se De Šiljo uklapa u sliku desnog beka s jasnim defanzivnim kvalitetima, Alegri je sa Kanselom dobio na ofanzivnoj raznovrsnosti, što mu je donekle i nedostajalo. Tačnije, bek koji igra u oba smera. Kanselo je iza sebe ostavio odličnu polusezonu u Interu, a Juventus je iskoristio trenutak nemoći uprave Nerazura da isprate Valensijine zahteve za otkup, iskeširao 40.000.000 evra i dobio beka za budućnost sposobnog da zadrži loptu, povuče napred kada treba i otvori brzu kontru. Ako se kockice budu poklopile, možda bude i prava zvezda u narednoj deceniji. Nešto što se čeka godinama...

Alegri uvek može da premesti i Huana Kvadrada na desni odbrambeni bok i to će verovatno činiti u određenim taktičkim varijantama, mada se to u prošlosti i nije pokazalo kao najbolje rešenje. Kvadrado je strašan trkač i neko ko može da optereti desnu napadačku stranu svojim ofanzivnim majndsetom, ali mu nedostatak discipline i kontrole oduzimaju poene u odrađivanju defanzivnih zadataka.

Vraćanje odbeglog sina Leonarda Bonućija zgrozio je navijače, toliko da nekada omiljenog lika u Torinu niko nije dočekao na predstavljanju. Bonući je posle godinu dana u Milanu shvatio da je pogrešio i da bolje sredine od Juventusa za njega - nema. Uprkos razmiricama sa šefom struke. Možda je Maks Alegri s Bonućijem dobio na iskustvu i potrebnoj čvrstini u odbrani, ali je to Damu koštalo odricanja potencijala Matije Kaldare, što bi moglo bi da se obije o glavu. Doduše, Kaldara tek treba da bude testiran na najvećoj sceni, ali svakako predstavlja budućnost italijanskog i evropskog fudbala.

Juventus je u ovoj priči bio vođen željom za momentalnim uspehom, ne dugoročnim planovima. Bonući savršeno poznaje Alegrijeve ideje i sistem u dušu, kao i sve partnere u poslednjoj liniji. Konkurencija na poziciji štopera sada izgleda ovako - Bonući, Benatija, Rugani, Kjelini, Barzalji. To je više nego dovoljno da Alegri mirno spava. Ujedno, ponovo otvara mogućnost odbrane sa tri štopera. Zato bi Bonući lako mogao uz Ronalda da bude taktički najuticajniji igrač Juventusa, u smislu slobode izbora formacije i eventualnih promena u sistemu igre.

Levi bok ima svog gazdu - Aleksa Sandra. Ako je zaista tačna informacija da su se klub i igrač dogovorili oko nove plate (oko 4.000.000 evra) i produžetka ugovora, onda je stvar prilično jasna i Sandro će biti prva i najbitnija karika na levom boku. Kada je Juventus uspeo da izbegne sve nalete Pari Sen Žermena, Čelsija i Mančester junajteda, sve je lakše. To verovatno znači da od Marselovog dolaska sledećeg leta nema ništa, mada ko zna šta će se sve desiti do jula. Juventus svakako ne mora da brine. Klub se odlučio da vrati Leonarda Spinacolu sa pozajmice iz Atalante i da on bude Sandrova senka, mada neće biti u mogućnosti da igra još neko vreme zbog povrede. On će popuniti mesto Kvadva Asamoe i praktično bi trebalo da bude čovek sa izraženijim ofanzivnijim zadacima. Juventus paralelno radi i na postavljanju temelja za projekat budućnosti - lansiranje mladog Rožerija, trenutno na pozajmici u Sasuolu.

Najveća gužva je na sredini terena, gde će Maks Alegri imati glavobolju i slatke muke. Emre Džan, Miralem Pjanić, Sami Kedira, Rodrigo Bentankur i Blez Matuidi. Petorica jako kvalitetnih igrača za najviše tri pozicije. Kako izabrati?

Dolazak Emrea Džana jeste dobar posao, najviše jer nije plaćeno nikakvo obeštećenje. I možda ovaj transfer ne bi izazvao toliku pažnju da Bentankur nije igrao vrlo dobro na Svetskom prvenstvu. Džan zna mnogo toga s loptom, ima dobru viziju terena i nesebično pomaže odbrani. Posebno će doprineti na jačanju fizičkog aspekta. Ulazi kao čovek prevage s klupe, ali i to daje rezultat. Donekle sličnim kvalitetima raspolaže i Bentankur, koji je u Rusiji napravio iskorak u pravom smeru. Ako je gledati konkurenciju i ko će najviše da ispašta, to će biti mladi Urugvajac. Jednostavno, Matuidi i Pjanić moraju da budu u startnih jedanaest. Prvi garantuje smirenost i balans na sredini, te ozbiljne defanzivne kvalitete. Drugi je igrač starog kova, za kakvim fudbal vapi. Umetnik s loptom, pravi vizionar. Kedira je, pomalo iznenađujuće, uzeo mesto na sredini terena. Ali, nije izneverio. Tu je već tri godine, ima veliko iskustvo iza sebe, zna kako da smiri igru, ali i podeli dodavanje unapred... Kako sezona bude odmicala verovatno će se više preseliti na klupu, ali njegovo znanje se ceni u Torinu.

Ponovo će Maksu Alegriju najteže biti da nađe pravo mesto za Paula Dibalu. Tako je bilo i u minuloj polusezoni, kada se Alegri odrekao formacije 4-2-3-1 kako bi se fokusirao na jačanje odbrane. Spustio je centar teže, postavio odbranu plitko kako bi igrala kompaktno, što se posebno videlo na velikim utakmicama. Kvalitet napada nije bio tako dobar, ali je odbrana ponovo blistala. A verovatno je najviše ispaštao Dibala. Njegovo mesto i dalje nije iskristalisano. Najrealnije je da bude prvi čovek iza Ronalda, mada može da zauzme mesto i na desnom boku, gde su već Kvadrado i Bernardeski. Pravi taktički rebus za Alegrija. Prilično je jasno da će Dibala morati da se navikne na život sa Ronaldom i da pronađe način da s njim funkcioniše, zarad višeg cilja. Verovatno će negde usput prihvatiti i to da neće uvek biti u startnoj postavi, te da mora da deli svoje minute sa drugima. A to će biti jako teško, kako za Dibalu, tako i za Alegrija. Jer, kada nema Argentinca na terenu Alegriju se otvara prostor da stavi trojicu u vezni red i eksploatiše formaciju 4-3-3 (u varijanti gde su na bokovima Bernardeski ili Kvadrado desno i Kosta levo), a sa njim ide na ofanzivniju varijantu i sistem 4-2-3-1. Alegri je protiv Sasuola probao i varijantu 4-3-1-2, gde su mu Mandžukić i Ronaldo bili najistureniji, Dibala iza njih, a u vezi Matuidi, Džan i Pjanić.

Vratićemo se na paragraf dolaska Bonućija, koji bi mogao da otvori vrata sistemu 3-5-2 ili 3-4-3, gde bi Benatija, Kjelini i on bili u odbrani, po bokovima Kanselo ili Kvadrado i Sandro, pored njih Džan i Pjanić, a ispred... Pa, birajte. Da li Dibala i Kosta sa Ronaldom, ili varijantu gde bi Mandžukić delio prostor sa Portugalcem... Sve su karte otvorene, a Alegri pred sobom ima pregršt opcija.

Desno će se za svoje minute boriti Bernardeski i Kvadrado, možda i Dibala, levo će biti Kosta koji je s razlogom otkupljen ovog leta od Bajerna za 40.000.000 evra (imao 12 asistencija, iako nije bio stalno u timu), dok će Ronaldo biti ta isturena devetka! To je postalo jasno onog trenutka kada je prodat Gonzalo Iguain. Probio je Kristijano barijeru, ubeležio prve golove i sada se čeka uragan. Mario Mandžukić će biti Ronaldov zamenik, a Moise Kean neko ko će moći da uči od dvojice prekaljenih golgetera.

Ovakav Juventus treba da bude na vrhu tabele Grupe H, uprkos konkurenciji. Ima dubinu u sastavu, kvalitet, svaki igrač je bar po dva puta bio šampion, a prisustvo zvanično najboljeg fudbalera sveta samo daje na težini. Sam kvalitet tima garantuje da klupske ambicije moraju da budu usmerene ka konačnom osvajanju Lige šampiona. Ništa manje od toga se i ne očekuje kada imate čoveka tako moćne aure, kakav je Ronaldo. Uzeo je pet Liga šampiona, nepobediv je u poslednje tri sezone, godine mu ne mogu ništa. Jednostavno je neuništiv.

Pitanje je sada može li Ronaldo da okrene stvari u Juventusu i donese tu titulu posle više od dve decenije čekanja? Zdrav razum govori da može, ali teren je jedino merilo.

Piše: Nikola STOJKOVIĆ (nikolaS_sN)
Foto: Action Images


tagovi

Kristijano RonaldoPaulo DibalaMasimilijano AlegriMiralem PjanićEmre DžanLeonardo BonučiMario Mandžukić

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara