Rajs, Soboslaj, Gvardiol, Hejlund i Tonali
Rajs, Soboslaj, Gvardiol, Hejlund i Tonali

TRANSFERI - PREMIJER LIGA: Arsenalov frontalni udar, Čelsijevih pola milijarde i Liverpulova strepnja

Vreme čitanja: 50min | sub. 02.09.23. | 08:51

Siti više dobio nego što je izgubio, Junajted potrošio 200.000 bez garancije, Harijev odlazak prijao Totenhemu

Engleski klubovi su ovog leta srušili sve granice i postavili rekord po količini utrošenog novca u jednom prelaznom roku. Premijerligaši su potrošlili 2.785.000.000 evra na dovođenje novih igrača, a od odlazaka zaradili nešto manje od 1.500.000.000 evra. Niko od velikih klubova nije prespavao letnju pijacu, a i srednja i niža klasa Premijer lige kupovala je i trošila više nego mnogi velikani iz ostalih Liga petice.

***

Izabrane vesti

ČELSI

Na Stamford Bridžu se tokom ovog leta emitovao treći deo američkog blokbastera “Bolijevo se igra 'Fudbal menadžera'". Ako ste verovali da će novi vlasnik Čelsija posle dva uzastopna prelazna roka tokom kojih je potrošio preko pola milijarde evra na pojačanja i promenio izgled tima, u nedavno završenom povući ručnu, onda ste se grdno prevarili. Razočaravajuće ili bolje rečeno ponižavajuće 12. mesto u prošloj sezoni navelo je Bolija i njegove saradnike da još dublje zavuku ruke u džepove i pokupe “svakog” mlađeg fudbalera na tržištu što makar malo obećava. Da ne bude da samo kudimo, treba napomenuti da je pored dvocifrenog broja novajlija, klub napustio 21 igrač, što trajno, što u vidu pozajmice, čime je “pokrivena” otprilike polovina troškova.

Engolo Kante je ovog leta otišao sa Stamford Bridža, Žoržinjo još zimus, zbog čega je Čelsiju bio neophodan vezni fudbaler nešto defanzivnijih karakteristika, pojačanje na poziciji "šestice" koje bi upario sa Encom Fernandezom, rekordnim pojačanjem. I upario ga je sa Mojzesom Kaisedom, novim “vlasnikom” najskupljeg transfera u istoriji britanskog fudbala. A doveo je usput i Romea Laviju, jer što bi naš čovek rekao – ima se, može se. Na Lavijinom dolasku insistirao je Džo Šilds, direktor skauting službe i čovek zaslužan za regrutovanje talenata, koji je istu ulogu do pre godinu dana imao u Mančester Sitiju. Tamo ga je Šilds i upoznao, njega i Kola Palmera, za čije je dovođenje dao direktivu kada je uvideo da su Građani spremni da pregovaraju. Palmer bi na Bridžu trebalo da ima značajniju minutažu (što na Etihadu ne bi bio slučaj) s obzirom na povrede Kristofera Enkunkua i Karnija Čukvuemeke, te prodaju Mejsona Maunta.

Enkunkuovo višesemečno odsustvo bio je razlog i da Plavci krenu po novog napadača, jer Francuz i tu poziciju pokriva. Pjera Emerika Obamejana su “poklonili” Marselju, nepoželjnog Romelua Lukakua vratili na Čizmu, Davida Fofanu poslali na kaljenje u Union (da makar on igra Ligu šampiona kad već saigrači neće), Kaija Haverca prodali za ozbiljan novac... Dovoljno “pokrića” za dolazak Nikolasa Džeksona (momka što pre samo šest meseci nije prošao lekarske preglede u Bornmutu) odnosno da se zainteresuju za Dušana Vlahovića, Tamija Ejbrahama, Rasmusa Hejlunda, Lautara Martinez, na čemu se doduše samo i završilo.

I za pojačanja među stativama bilo je povoda. Eduar Mendi dugo već nije bio onaj stari, a Kepa Arizabalaga po preuzimanju startne pozicije nije bio dovoljno ubedljiv da mu se moglo ponovo verovati u potpunosti. Obojica su napustili klub (ovaj drugi privremeno), što je otvorilo prostora za dvojicu novih čuvara mreže. Među njima i Đorđe Petrović, srpski golman koji neće imati lak zadatak da se izbori za mesto pored Roberta Sančesa. Moglo je po njega da bude i gore, s obzirom na to da se Čelsi raspitivao i za Majka Menjana, Giorgija Maradašvilija, Davida Raju i Andrea Onanu, ali je Sančez bio najjeftiniji i lako dostupan, budući da je u Brajtonu vremenom postao treći izbor.

Pred golom još nekoliko promena. Londonski klub se rešio Kalidua Kulibalija, koji je razočarao prošle sezone, izašao je u susret i kapitenu Sezaru Asplikueti pustivši ga da se vrati u domovinu, a rupe nastale njihovim odlascima popunili su Livaj Kolvil, Čelsijev akademac koji je diplomirao na kaljenju u Brajtonu, te Aksel Disasi, drugi štoper kojeg je pazario u Monaku u poslednjih šest meseci. Svi ostali predstavljaju prvenstveno zalog za budućnost, od Anđela preko Dejvida Vašingtona i Leslija Ugočukvua do Andreja Santosa. I sve je to lepo, što Boli ima ambiciju i nema problem da uloži novac, što pride misli i na budućnost (najmlađi tim Premijer lige sa prosekom od 22,5 godina), ali šta je sa sadašnjošću? Jer kada pogledate startnu postavu koja je prošle nedelje istrčala na teren protiv Lutona ne možete da se ne zapitate – kako je moguće da je u ovaj tim uloženo preko MILIJARDU evra?

DOŠLI (464.100.000): Mojzes Kaisedo (Brajton, 116.000.000), Romeo Lavija (Sautempton, 62.100.000), Kristofer Enkunku (Lajpcig, 60.000.000), Kol Palmer (Mančester Siti, 47.000.000), Aksel Disasi (Monako 45.000.000), Nikolas Džekson (Viljareal, 37.000.000), Lesli Ugočukvu (Ren, 27.000.000), Robert Sančes (Brajton, 23.000.000), Đorđe Petrović (Nju Ingland Revolušn, 16.000.000), Dejvid Vašington (Santos, 16.000.000), Anđelo (Santos, 15.000.000)

OTIŠLI (260.070.000): Kai Haverc (Arsenal, 75.000.000), Mejson Maunt (Mančester Junajted, 64.200.000), Mateo Kovačić (Mančester Siti, 29.100.000), Kalidu Kulibali (Al Hilal, 23.000.000), Kristijan Pulišić (Milan, 20.000.000), Eduar Mendi (Al Ahli, 18.500.000), Ruben Loftus Čik (Milan, 16.000.000), Itan Ampadu (Lids, 8.100.000), Romelu Lukaku (Roma, pozajmica 5.800.000), Kepa Arizabalaga (Real Madrid, pozajmica 1.000.000), Engolo Kante (Al Itihad, bez obeštećenja), Hakim Zijeh (Galatasaraj, pozajmica), Pjer Emerik Obamejan (Marselj, bez obeštećenja), Abdul Rahman Baba (PAOK, bez obeštećenja), Sezar Aspilikueta (Atletiko Madrid, bez obeštećenja), David Datro Fofana (Union Berlin, pozajmica), Gabrijel Slonina (Epen, pozajmica), Luis Hol (Njukasl, pozajmica), Anđelo (Strazbur, pozajmica), Andrej Santos (Notingem Forest, pozajmica), Tjemue Bakajoko (slobodan igrač)

 ARSENAL

Pre dve godine Mikel Arteta je podmladio ekipu sa šest igrača mlađih od 23 godine, prošle ih okružio sa nekoliko iskusnijih fudbalera, a ove, kada je ekipa počela da poprima željeni oblik, bilo je vreme da je nadogradi. I to je Arsenal platio papreno. Po prvi put u jednom prelaznom roku londonski klub je potrošio preko 200.000.000 evra. Arteta je američkim vlasnicima još davno ukazao na potrebu da se u tim uloži novac, a kako su se u međuvremenu uverili da klub ide u pravom smeru, nisu imali problem da zavuku rupu u džep te španskom stručnjaku na raspolaganje daju još 235.000.000 evra. 

Doduše, polovina je otišla na Deklana Rajsa. Iako je zimus na istoj poziciji doveo Žoržinja, dužina ugovora potpisanog sa italijanskim reprezentativcem (do kraja aktuelne sezone) upućuje na to da je on bio samo privremeno rešenje. Novi defanzivni vezista bio je apsolutni prioretit Arsenala, preciznije bio je to baš Rajs. Želeo ga je Arteta još zimus, ali ga nije dobio. Pola godine kasnije jeste, s tim da je morao da obori klupski rekord da bi ga dovukao iz redova gradskog rivala. Doprinelo je tome i interesovanje Mančester Sitija za vezistu, mada da ga je šampion Engleske zaista jako želeo, možemo da pretpostavimo gde bi Rajs na kraju završio.

Kako bilo, Arteti je ispunjena najveća želja ovog leta, ali i sve ostale, one nešto manje. Kako je klub uspeo da zadrži i pride blindira okosnicu tima novim ugovorima, ideja je bila obezbediti im alternative, zdravu konkurenciju koja bi ih držala na visokom nivou tokom čitave sezone i omogućila im da se da povremeno predahnu, budući da će igrati i u Ligi šampiona ove sezone. Jurijen Timber se čak u uvodne dve utakmice nove sezone našao u startnoj postavi, ali je na otvaranju Premijer lige pokidao ligament kolena protiv Notingem Foresta te ga dugo neće biti na terenu, što predstavlja ozbiljan udarac za Tobdžije. Jer polaznik Ajaksove akademije može da pokrije sve četiri pozicije u defanzivi, vrlo dobro se služi sa obe noge i smiren je na lopti, pa se od starta nametnuo i izbacio Gabrijela iz startne postave.

David Raja je takođe doveden kako Aronu Ramzdejlu ne bi dozvolio padove u formi, a ne da bi ga odmenio jer ovaj nije dovoljno dobar. Hteli su ga Bajern, Totenhem i Mančester junajted, ali je na insistiranje trenera golmana Arsenala Inakija Kanje, sa kojim je sarađivao u Brentfordu, odlučio da prihvati poziv sa Emirata. Jedino nad Kaijem Havercom za sada lebdi znak pitanja. Uprkos tome što je etiketiran kao promašaj u Čelsiju, Arteta je aminovao transfer vredan 75.000.000 evra, jer veruje da je Nemac vredan tog novca. Ali ne u ulozi napadača ili polušpica, već na poziciji veznog fudbalera, tamo gde je do prošle sezone igrao Granit Džaka. Samo što se Nemac nije najbolje snašao na novoj poziciji i navijači već sada traže od španskog stručnjaka da ga preseli na klupu.

Što se odlazaka tiče, Arsenal je prvi put posle tri godine pristojno i zaradio. Ponajviše zbog Folarina Balogana. Eksplodirao je američki reprezentativac na pozajmici u Remsu i po povratku zatražio veću minutažu, a kako Arteta nije mogao da mu je garantuje prodao ga je Monaku za 30.000.000 evra (plus 10.000.000 u bonusima). Granit Džaka je izrazio želju da se vrati u Bundesligu i klub mu je izašao u susret, a od Meta Tarnera, Ostona Trastija, Pabla Marija i Roba Holdinga na koje se nije računalo Tobdžije su zaradile još oko 20.000.000 evra. U finišu pustile i Kirana Tirnija i Nuna Tavaresa na pozajmicu bez adekvatne zamene, što bi mogao da bude problem.

DOŠLI (235.000.000): Deklan Rajs (Vest Hem, 116.600.000), Kai Haverc (Čelsi, 75.000.000), Jurijen Timber (Ajaks, 40.000.000), David Raja (Brentford, 3.400.000)

OTIŠLI (67.900.000): Folarin Balogan (Monako, 30.000.000), Granit Džaka (Leverkuzen, 15.000.000), Met Tarner (Notingem Forest, 8.150.000), Oston Trasti (Šefild Junajted, 5.800.000), Pablo Mari (Monca, 4.900.000), Kiran Tirni (Sosijedad, pozajmica 1.400.000), Rob Holding (Kristal Palas, Kristal Palas), Markinjos (Nant, pozajmica 300.000), Ejnsli Mejtland Najls (Lion, bez obeštećenja), Runar Runarson (Kardif, pozajmica), Albert Sambi Lokonga (Luton, pozajmica)

MANČESTER SITI

Transfer politika šampiona Engleske vođena je pod parolom “Sačuvaj gro šampionskog tima, popuni rupe nastale odlascima.” A opet, Siti je iz minulog prelaznog roka izašao moćniji nego ranije, odnosno dobio je više no što je izgubio.

Da se isključivo Pep Gvardiola pitao, ni Ilkaj Gundogan, ni Rijad Marez ne bi napustili Etihad. Ovako je nakon odlaska Nemca u Barselonu, te Alžirca u saudijski Al Ahli, Mančester Siti reagovao potpisima Matea Kovačića i Žeremija Dokua. Krilo za krilo, vezista za vezistu. A štopersku liniju nije mogao bolje da apgrejduje. Prvo je, posle jedne male letnje sage doveo jednog od najtalentovanijih štopera današnjice Joška Gvardiola, a to je bio znak da Ejmerik Laport, koji se ubrzo skućio u Al Nasru, može da traži novu sredinu.

Gvardiol je odavno bio u orbiti Mančester Sitija, a nastupi na minulom Svetskom prvenstvu u Kataru pokazali su je zreo za najmoćnije klubove Evrope. Zatezao je Lajpcig sredinom jula meseca, tražio celih 100.000.000 evra, trener Marko Roze javno govorio da je Joško Lajpcigov fudbaler i da će tako i ostati, ali na kraju je bundesligaš morao da popusti, prihvati čistih 90.000.000 i omogući Sitiju da Hrvata učini najskupljim defanzivcem u istoriji fudbala!

Mnogo kvalitetnih poteza povukao je Siti ovog leta, ali jedan od ključnih bio je produžetak saradnje sa Bernardom Silvom. Portugalac ovog leta nije prešao u Pari Sen Žermen sa kojim je imao dogovor zbog neplaniranog odlaska Rijada Mareza, a odbio je i godišnju platu između 50.000.0000 i 70.000.000 evra iz Saudijske Arabije. Siti je je zadržao jednog od najvažnijih arhitekti igre, ali se glavni izvođač finih radova Kevin De Brujne teže povredio. To je bio okidač za Građane da krenu po još jednog veznog fudbalera.

Nudili su Vest Hemu 81.000.000 evra za Lukasa Paketu, kada su shvatili da neće moći da završe posao sa Brazilcem za novac koji su ponudili, počeli su da se raspituju za preporođenog Danija Olma, ali je iz Lajpciga vrlo brzo stigao odgovor da Španac ostaje na Red Bul areni i ove sezone. Tada je Siti pomalo neočekivano krenuo po Vulverhemptonovog Mateus Nunesa.

Doduše, nije baš to bio grom iz vedra neba ako se setimo dvomeča osmine finala Lige šampiona iz 2022. godine posle kojeg je Pep Gvardiola nazavao Portugalca jednim od najboljih fudbalera na svetu. Po karakterisikama Nunes je defanzivniji igrač od De Brujnea, ali Pep nikada u karijeri ništa nije radio slučajno i neplanski. Ideja mu je da Nunes igra povučenije, a da Kovačić i Rodri dobiju više slobode u ofanzivnom delu veznog reda.

Tri dana pre kraja prelaznog roka delovalo je da će se transfer izjaloviti, da Siti ne želi da ide preko sume od 55.000.000 evra koliko je prvobitno ponudio. Međutim, u međuvremenu je u priču – doduše kao odvojeni transfer - uključen mladi vezista Sitija Tomi Dojl (21). Em su Vulvsi uspeli da podignu obeštećenje na 62.000.00, em su dobili Dojla na popustu. Procenjeno je vredi 15.000.000 evra, a Siti ga je dao Vulvsima za 6.000.000 zadržavši pravo na čak 50 odsto novca od naredne prodaje.

Odlazak sa Etihada koji je visio u vazduhu čitavog leta dogodio se par sati pre zatvaranja letnje pijace – Žoao Kanselo pojačao je Barselonu u pozajmici bez prava otkupa. Taj detalj je više kozmetičke prirode, jer Barsa nije smela da ubaci klauzulu o otkupu, već će klubovi ukoliko Katalonci budu zadovolji Portugalcem, narednog leta pregovarati o kupovini.

 Došli (241.100.000): Joško Gvardiol (Lajpcig, 90.000.000), Mateus Nunes (Vulverhempton, 62.000.000), Žeremi Doku (Ren, 60.000.000), Mateo Kovačić (Čelsi, 29.000.000)

Otišli (114.500.000): Ilkaj Gundogan (Barselona, bez obeštećenja), Rijad Marez (Al Ahli, 35.000.000), Kol Palmer (Čelsi, 47.000.000), Ajmerik Laport (Al Nasr, 27.500.000), Janhel Erera (Đirona, 5.000.000), Benžaman Mendi (Lorijan, bez obeštećenja), Maksimo Perone (Las Palmas, pozajmica), Žoao Kanselo (Barselona, pozajmica), Nauel Bustos (Taljeres, bez obeštećenja), Tomi Dojl (Vulverhempton, pozajmica), Džejms Mekejt (Šefild Junajted, pozajmica), Slobodan Tedić (Čarlton Atletik, pozajmica), Isa Kabore (Luton, pozajmica), Tejlor Hervud Belis (Sautempton, pozajmica), Džoš Vilson Emsbrand (Rems, pozajmica)

MANČESTER JUNAJTED

Mančester Junajted se ovog leta profilisao kao jedan od deset najvećih trošadžija na planeti. Gotovo da nema kluba sa kojim se nije natezao, cenjkao, pokušavao da umanji troškove, ali na kraju je morao da igra onako kako su svirali Atalanta, Čelsi, Inter, pa i Fiorentina. Iz ova četiri kluba stigla su najveća pojačanja Crvenih Đavola.

Najskuplje je svakako Rasmus Hejlund jer je Boginja znala kako da pregovara i odrala kožu velikana sa Old Traforda. Talenat Danca je nesporan, ali posle šačice golova za Atalantu (devet prvenstvenih na 32 utakmice), te nakon što je na šest reprezentativnih nastupa isto toliko puta zatresao mrežu, počela su poređenja sa Erlingom Halandom i digla cenu Hejlundu u nebesa. Junajtedu je bio preko potreban klasičan špic, a Atalanta je profitirala i naplatila svoju zlatnu koku sa 75.000.000 evra fiksno i potencijalno još 10.000.000 kroz bonuse.

Hejlund je stigao u Mančester 5. avgusta, mesec dana nakon što su Crveni Đavoli obezbedili prvi letnji potpis, potpis Mejsona Maunta. Čelsi je prihvatio tek četvrtu ponudu za svoje dete i prema pisanju Atletika inkasirao 70.000.000 evra, mada je Transfermarkt transfer zaveo na 64.200.000 – reč je o sumi bez bonusa. Poslednji korak u transformaciji veznog reda napravio je poslednjeg dana prelaznog roka. Sofijan Amrabat je čekao konkretan potez premijerligaša čitavog leta i dočekao ga pred samo zatvaranje fudbalskog tržišta. Fiorentina je dugo držala cenu od 45.000.000 evra, previsoku za Junajted, zatim je odbila nepristojnu ponudu jeftine pozajmice, da bi na kraju dobila ono što je tražila – 10.000.000 evra plaćenu pozajmicu, 20.000.000 evra za obavezan otkup i bonuse od 5.000.000 evra.

Junajtedovo leto obeležila je i golmanska vrteška, odnosno kraj decenijske ere Davida De Hee i početak novog poretka sa Andreom Onanom, trećim najskupljim čuvarom mreže u istoriji fudbala. I tu je Junajted krenuo od 45.000.000 evra, pa morao značajno da pojača ponudu da bi se domogao Kamerunca.

De Hea je napustio klub kao slobodan igrač nakon što su, posle Junajtedovog htenja da se već dogovorenu uslovi saradnje dodatno menjaju na štetu Španca, pregovori propali. Ali uz nekadašnjeg čuvara mreže Atletiko Madrida, iz Mančestera su otišla još dvojica golmana. Din Henderson je sedmi put, sada i konačno, otišao sa Old Traforda i potpisao za Kristal Palas donevši Đavolima 17.500.000, a možda i preko 23.000.000 evra, dok je manje poznati Matej Kovar otišao u Leverkuzen za 5.000.000. Za isti novac iz Fenerbahčea je stigao Altaj Bajindir koji će biti Onanina zamena.

Ono gde je sportski sektor Junajteda zakazao jesu pojačanja u odbrani, prvenstveno u štoperskoj liniji. Pozicija levog beka zatvorena je pozajmicom Serhija Regilona iako je Čelsijev Mark Kukurelja bio prva želja, ali centralni deo odbrane Mančestera ne uliva poverenje. Kao startni štoperski tandem viđeni su Rafael Varan i Lisandro Martinez, ali sve alternative daleko su ispod nivoa Junajteda. Tu pre svega mislimo na Harija Megvajera koji je odbio da pređe u Vest Hem, Viktora Lidelofa i vremešnog Džonija Evansa koji se kao slobodan igrač vratio u klub. Ideja je bila da se zadnja linija pojača jednim francuskim štoperom, u opticaju su bili Benžamanom Pavar, Edmond Tapsoba i Žan Kler Todibo, ali su štoperske pozicije ostale nepromenjene.

DOŠLI (206.700.000): Rasmus Hejlund (Atalanat, 75.000.000), Mejson Maunt (64.200.000), Andre Onana (Inter, 52.200.000), Altaj Bajindir (Fenerbahče, 5.000.000), Serhio Regilon (Totenhem, pozajmica), Džoni Evans (bez obeštećenja), Sofijan Amrabat (Fiorentina, pozajmica 10.000.000)

OTIŠLI (55.400.000): Din Henderson (Kristal Palas, 17.500.000), Entoni Elanga (Notingem Foreset, 17.500.000), Fred (Fenerbahče, 9.740.000), Matej Kovar (Bajer Leverkuzen, 5.000.000), Aleks Teljes (Al Nasr, 4.600.000), Zidan Ikbal (Utreht, 1.000.000), David De Hea (istekao ugovor), Fil Džons (istekao ugovor), Aleks Tuanzebe (istekao ugovor), Mejson Grinvud (Hetafe, bez obeštećenja)

LIVERPUL

 Leto velikih promena na Enfildu i već na samom početku prelaznog roka razočaranje za navijače Liverpula. Ako su se i nadali da će Džud Belingem postati “crveni“, čelnici kluba vrlo brzo su im stavili do znanja da se to neće dogoditi. Od dugogodišnje želje, tihe patnje Jirgena Klopa odustalo se još u maju pod izgovorom da klub ne može sebi da priušti da potroši najveći deo budžeta za pojačanja na samo jednog fudbalera. Ispostavilo se da na Enfildu ni sami nisu znali sa koliko novca raspolažu…

No, krenimo redom. Redsi su posle razočaravajuće sezone u kojoj su ostali bez plasmana u Ligu šampiona odlučili da potpuno rekonstruišu vezni red. Nisu produžili saradnju sa Džejmsom Milnerom, Nabijem Keitom i Aleksom Okslejdom Čembrlejnom, Artura Mela vratili Juventusu po isteku pozajmice, a potom prodali Džordana Hendersona i Fabinja za zbirno 60.000.000 evra u Saudijsku Arabiju, čime su otvorili mesta za nova lica u veznom redu. Ipak, ispostavilo se da su pravili račun bez krčmara.

Mislili su da će zamene pronaći lako i -prevarili se. Dominik Soboslaj i Aleksis Makalister su doduše došli još u ranoj fazi prelaznog roka, ali u potrazi za “šesticom“, pozicijom na kojoj su imali toliko problema prošle godine, pretrpeli su težak poraz. Nedeljama su se cenkali sa Sautemptonom, kao da nisu imali tih pet miliona koliko ih je delilo od Romea Lavije, a onda – bum, kao grom iz vedra neba, Liverpul je za Mojzesa Kaiseda odlučio da obori britanski rekord (sa bonusima 134.000.000) i ukrade ga Čelsiju ispred nosa! Brajton je pristao, čak je i Klop potvrdio da postoji dogovor, ali se onda Čelsi zainatio, podigao ponudu i odneo dvostruku pobedu pošto je Kaiseda i Laviju u paketu doveo na Stamford Bridž (obojica dali prioritet Plavcima).

Na kraju umesto pomenutog dvojca, na Enfildu je završio za mnoge čak anonimni Vataru Endo. U razmaku od svega nedelju dana Liverpul je otišao iz jedne u drugu krajnost, od transfera kojim bi oborio britanski rekord do nekoga devet godina starijeg, koji ga je koštao sedam puta manje novca. Potez očajnika, u neku ruku sličan onom od prošle sezone sa Arturom Melom. Nije doduše Endo sasvim slučajno završio u Liverpulu, bio je među dominantnijim veznim fudbalerima u Bundesligi prethodnih godina kada je reč o defanzivnom učinku, pa samim tim nije ni čudno što je od 2016. godine na ovamo postao tek drugi igrač stariji od 26 godina (posle Tijaga Alkantare) za kojeg su Redsi platili obeštećenje. Opet, složićete se, Endo je “petarda“ s obzirom na spekulacije (Šeik Dukure, Kefren Tiram, Kalvin Filips, Kuadio Kone) i očekivanja navijača.

A, kad već nije uspeo da dobije “šesticu” kakvu je isprva hteo – što bi Stefanu Bajčetiću moglo da donese još veću minutažu u aktuelnoj sezoni - Liverpul je u finišu preusmerio fokus i potražio nešto svestranijeg vezistu. Tu je već ubo džekpot. Rajan Gravenberh je godinama unazad bio na radaru kluba i kada je Bajern omekšao i pristao na pregovore klub je Klopu ispunio staru želju. Ispunio, ali je do poslednjeg minuta prelaznog roka morao da strepi, baš kao što su i navijači kad je Al Itihad pokucao na vrata za Mohameda Salaha. Baš je bio uporan, pa je poslednjeg dana prelaznog roka stavio na ozbiljno iskušenje čelnike Liverpula ponudom za egipatskog kluba od preko 200.000.000 evra! Ponuda kakvu bi prihvatila većina klubova, jer ipak se radi o igraču što je zagazio u 32. godinu života, ali ne i Liverpul što ipak pokazuje da su mu rezultati važniji od novca.

Odbrana je ponovo ostala nepromenjena iako je bilo prostora za pojačanja, kako na desnom boku (Trent Aleksander Arnold jedino prirodno rešenje), tako i u srcu odbrane s obzirom na povrede kojima su skloni Džoel Matip, Ibrahima Konate i Džo Gomez. To će ipak morati da sačeka neki sledeći prelazni rok...

DOŠLI (172.000.000): Dominik Soboslaj (Lajpcig, 70.000.000), Aleksis Makalister (Brajton, 42.000.000), Rajan Bravenberh (Bajern, 40.000.000), Vataru Endo (Štutgart, 20.000.000), Nejtenijel Filips (Seltik, pozajmica),

OTIŠLI (60.700.000): Fabinjo (Al Itihad, 46.700.000), Džordan Henderson (Al Itifak, 14.000.000), Nabi Keita (Verder, bez obeštećenja), Džejms Milner (Brajton, bez obeštećenja), Roberto Firmino (Al Ahli, bez obeštećenja), Fabio Karvaljo (Lajpcig, pozajmica), Sep van den Berg (Majnc, pozajmica), Kalvin Remzi (Preston, pozajmica), Ris Vilijams (Aberdin, pozajmica)

TOTENHEM

Biće ovaj prelazni rok u severnom Londonu upamćen kao leto kada je otišao Hari. Imao je kapiten engleske izbor da ostane na novom Vajt Hart Lejnu, potpiše novi ugovor i pojuri rekord najboljeg strelca Premijer lige Alana Širera, ali Kejn je, opravdano, želeo trofeje i u 31. godini života prešao u minhenski Bajern.

Krenuli su Bavarci taktikom mic po mic, krenuli od 70.000.000, pa nudili 80.000.000, pa 95.000.000 i na kraju sa 100.000.000 evra odobrovoljili Danijela Levija i postavili klupski rekord.

Navijači londonskog kluba su strepeli, verovatno se pitali kako će bez Kejna pošto ni sa jednim od najboljih golgetera Evrope nije bilo sjajno, ali ako je susiti po uvodnim rundama Premijer lige, krater u Totenhemovom špicu ne utiče na rezultate. A Kejnova prodaja je maltene pokrila troškove tri sjajna pojačanja u različitim linijama tima.

Golman Guljelmo Vikario doveden za 20.000.000 evra iz Empolija, beleži nestvarne brojke na startu sezone, Volfsburgu skupo plaćeni štoper Miki Van De Ven takođe briljira na malom uzorku utakmica, a Džejms Medison je Šaomi letnjeg prelaznog roka u engleskoj eliti – verovatno najbolji odnos cene i kvaliteta koji je doneo Sparsima.

Dejan Kuluševski i Pedro Poro su ovog leta samo zvanično otkupljeni sa pozajmica, talentovani špic Rosario Sentrala Aleho Velis kojeg je jurio i Milan došao je za 15.000.000 evra, a vrlo interesantno besplatno pojačanje, kao rezultatat Totenhemovog ratnog profiterstva je najtalentovaniji izraelski fudbaler Manor Solomon.

Ako je početak sezone nešto pokazao novom treneru Angelosu Postekogluu, onda to jeste nedostatak golova sa pozicije špica. Rišarlison se i dalje muči i ne uliva mnogo poverenja, Velis je premlad, još zelen i biće mu potreban period adaptacije na Premijer ligu. Pre Kejnovog odlaska Lilov Džonatan Dejvid i Dušan Vlahović pominjali su se kao potencijalne zamene za reprezentativca Engleske, a nakon što je Hari napustio London, šaputalo se o Gentovom Giftu Orbanu kao nasledniku.

Ipak, klasičan špic nije stigao na novi Vajt Hart Lejn ni poslednjeg dana prelaznog roka, ali je Totenhem ipak položio skupu opkladu plativši 55.000.000 evra za Notingemovog Brenana Džonsona. Novo velško čudo će Sparsima doneti mnogo energije i agilnosti u napadu, ali pitanje je može li da nadomesti Kejnove brojke. Jeste to momak koji može da igra i u špicu, ali je do sada ubedljivo najproduktivniji bio sa pozicije desnog krila.

DOŠLI (248.600.000): Brenan Džonson (Notingem Forest, 55.000.000), Džejms Medison (Lester Siti, 46.300.000), Pedro Poro (Sporting, 40.000.000), Miki Van De Ven (Volfsburg, 40.000.000), Dejan Kuluševski (Juventus, 30.000.000), Guljelmo Vikarijo (Empoli, 20.000.000), Aleho Velis (Rosario Sentral, 15.000.000), Ešli Filips (Blekburn, 2.300.000), Manor Solomon (Šahtjor, bez obeštećenja)

OTIŠLI (112.700.000): Hari Kejn (Bajern Minhen, 100.000.000), Hari Vinks (Lester Siti, 11.600.000), Đed Spens (Lids Junajted, pozajmica 1.100.000), Džo Rodon (Lids Junajted, pozajmica), Lukas Moura (Sao Paulo, bez obeštećenja)

NJUKASL

Povratak u Ligu šampiona posle 20 godina zahtevao je od Njukasla da oformi još širi, kvalitetniji igrački kadar, ali mu je isto tako omogućio da privuče atraktivnija imena. Ideje koje je imao, Njukasl je većinski sproveo u delo. Istina, ne baš svaku, jer Edi Hau je u idealnom scenariju poželeo defanzivnog vezistu, ali teško da će se žaliti što je u zamenu dobio igrača iz redova polufinaliste Lige šampiona, dokazanog na najvećoj sceni, tamo gde će i on igrati ove sezone.

Sandro Tonali je, kako kažu Englezi, Njukaslovo “statement“ pojačanje, jasna poruka saudijskih vlasnika da se Svrake ne šale, da su ozbiljne u nameri da poremete poredak engleskog fudbala. U klubu nisu verovali da mogu da dobiju Tonalija (isti slučaj sa Aleksanderom Isakom prošlog leta), a da stvar bude apsurdnija, Nikolo Barela bio im je primarna meta, Feliks Nmeča alternativa, dok je Dominik Soboslaj takođe bio na listi, ali izvan finansijskog dometa kluba. Iz istog razloga isprva nisu razmišljali ni o Tonaliju, Čelsi ga je želeo i nudio trojicu igrača u zamenu Milanu, interesovao se i Liverpul, ali kada su se krupne ribe razbežale, uskočila je ona što ubrzano raste i ugrabila priliku kakvu nije mogla da propusti.

Pošto je Tonali došao sa etiketom drugog najskupljeg pojačanja u istoriji kluba, Hau je morao da zaboravi na dovođenje defanzivnog veziste. Destruktivac mu je bio potreban kako bi Bruna Gimaraisa oslobodio defanzivnih zadataka i “gurnuo“ ga napred, nameračio se da Kefrenu Tiramu poveri tu ulogu, ali je ubrzo morao da odustane od iste. I neće mu to predstavljati veliki problem, jer je oformio tim kojem je fleksibilnost drugo ime.

Potvrđuje to i primer Dena Burna. Doveden kao štoper, visoki Englez najčešće je igrao kao levi bek, jer Met Target nije uspeo da se nametne kao pouzdana opcija. Sada će pak Burn moći da predahne s vremena na vreme, jer je iz Čelsija stigao “prirodni“ levi bek, mladi Luis Hol, koji iako ima 18 godina, već je spreman da zaigra za prvi tim. Isto na drugoj strani važi za Tina Livramenta. Kiran Tripije bio je praktično jedina opcija na desnom boku (Emil Kraft i Havijer Mankiljo otpisani), ali sa Ligom šampiona na vidiku, nije bilo za očekivati da bivši defanzivac Totenhema u 33. godini iznese čitavu sezonu na četiri fronta. Livramento jeste čitavu prošlu sezonu propustio zbog teške povrede, ali je u onoj pre nje pokazao da se radi o velikom potencijalu, koji bi, kao i Hol na drugoj strani, mogao da bude dugoročno rešenje na bekovskoj poziciji.

Napadačku liniju Hau je oformio još zimus kada je iz Evertona doveo Entonija Gordona. Ipak, zbog Lige šampiona morao je da doda još koju opciju sa klupe. Otud Harvi Barns, u čijem slučaju je Njukasl iskoristio Lesterovo ispadanje u Čempionšip kako bi zaoštrio konkurenciju na krilu. Ispostavilo se kao pametan potez, jer se potom javio Al Ahli sa ponudom za Alana Sen Maksimana koju su na Sent Džejmsisu prihvatili kako bi namirili finansijske knjige. Iz drugih klubova je čak bilo optužbi da je sve to bilo dobro proračunato i isplanirano, s obzirom da je vlasnik oba kluba isti (Javni investicioni fond Saudijske Arabije). Moglo je možda da se pokuša sa dovođenjem još jednog štopera i nije da nije bilo ambicija, posebno pošto se Svet Botman povredio protiv Liverpula, ali na kraju ipak nije stigao. Mada, govorili smo već o fleksibilnosti čitavog tima. Burn je i dalje tu, zar ste zaboravili koja mu je primarna pozicija?

DOŠLI (153.200.000): Sandro Tonali (Milan, 64.000.000), Harvi Barns (Lester, 44.000.000), Tino Livramento (Sautempton, 37.200.000), Jankuba Minte (Odense, 8.000.000), Luis Hol (Čelsi, pozajmica)

OTIŠLI (44.600.000): Alan Sen Maksiman (Al Ahli, 27.200.000), Kris Vud (Notingem Forest, 17.000.000), Karl Darlou (Lids, 400.000), Džamal Luis (Votford, pozajmica), Garang Kuol (Volendam, pozajmica) Rajan Frejzer (Sautempton, pozajmica), Jankuba Minte (Fajenord, pozajmica), Kiran Klark (slobodan igrač), Meti Longstaf (slobodan igrač)

ASTON VILA

 "Pridodaćemo našem projektu neke drugačije fudbalere, ali oni najbitniji igrači su već ovde.

Bile su to reči Unaja Emerija poslednje nedelje prošle sezone, pre nego što će njegov tim, osvojivši 49 poena iz 25 mečeva pod njegovom palicom, obezbediti plasman u Ligu konferencije. Upravo taj povratak u Evropu posle više od decenije odsustva na velikoj sceni obavezao je čelnike birmingemskog kluba da nastave sa ulaganjem. Sa oko 330.000.000 evra uloženih u prethodne tri godine Vila je stvorila vrlo kvalitetan tim, većina igrača je dostigla zenit i gotovo svi oni vezani su za klub dugoročnim ugovorima pa je zadatak ovog leta bio pronaći deliće slagalice koji nedostaju.

Emeriju je zbog broja utakmica koje njegovu ekipu očekuju bio potreban još jedan štoper, i pored činjenice da je već imao trojicu vrlo kvalitetnih defanzivaca (Tajron Mings, Dijego Karlos, Ezri Konsa) . Ovaj četvrti, najnoviji, možda je i najkvalitetniji. Pau Tores - španskom stručnjaku dobro poznat iz perioda u Viljarealu - izrazio je želju da ovog leta napusti Keramiku, javio se Juventus, navodno i Bajern, ali je Tores upravo na Emerijevo instistiranje stigao na Vila park.

U veznom redu, gde je ponestalo opcija posle odlazaka Marvelusa Nakambu i Morgana Sansona, želja je takođe bio stari znanac Đovani Lo Selso. Sarađivao je sa njim u Pari Sen Žermenu, potom i u Viljarealu, ali saradnju Emeri nije uspeo da obnovi i u Birmingemu. Argentinac je ostao u Totenhemu i Vila se okrenula Juriju Tilemansu. Slobodan igrač, već dokazan u Premijer ligi i rekli bismo – opet bolji izbor od prvobitne želje. U napadu, stiče se bar takav utisak, isti slučaj. I tokom potrage za pojačanjima u napadu Španac je udicu prvo zabacio u domovini, ekspresno je iskazao interesovanje za Marka Asensija kada je ovaj odlučio da napusti Real (završio na Parku prinčeva), pokušao i sa Nikom Vilijamsom (odlučio da ostane u Bilbau), da bi na kraju morao da se zadovolji Musom Dijabijem, ne tako davno željom Pari Sen Žermena i Arsenala… Reklo bi se da ni tu Emeri nije pogrešio.

Povrede Tajrona Mingsa u prvom kolu, odnosno Emilijana Buendija pred sam start sezone, navele su Vilu da promeni planove i dodatno se aktivira na tržištu, iako je možda planirala da izađe sa pijace. Ipak, brzo se vratila i popunila rupe. Klemon Lengle doveden je (opet iz Španije!) kao privremeno rešenje iz Barselone, dok će Nikola Zaniola, koji je angažovan na insistiranje novog sportskog direktora Monćija (prethodno ga doveo i u Romu), moći i da otkupi od Galatasaraja po isteku pozajmice.

Možda ne bi bilo na odmet da je Vila potražila još jednog špica. Kameron Arčer je posle odlične polusezone u Mildzbrou otišao u Šefild Junajted po sigurne minute, dok Džon Duran teško da je još spreman za izazove u Premijer ligi i Ligi konferencije, pa će Oli Votkins morati sam da iznese sezonu. Na Vila parku će morati da se mole da ga povrede zaobiđu…

DOŠLI (93.000.000): Musa Dijabi (Leverkuzen, 55.000.000), Pau Tores (Viljareal, 33.000.000), Nikolo Zaniolo (Galatasaraj, pozajmica 5.000.000), Juri Tilemans (Lester, bez obeštećenja), Klemon Lengle (Barselona, pozajmica)

OTIŠLI (49.000.000): Kameron Arčer (21.550.000), Aron Remzi (Barnli, 16.450.000), Džejden Filogen (Hal, 5.800.000), Marvelus Nakamba (Luton, 2.900.000), Kinan Dejvis (Udineze, 2.300.000), Ešli Jang (Everton, bez obeštećenja, Vesli Moraes (Stouk Siti, ?)

VEST HEM

Dugo je Vest Hem bio jedini premijerligaš koji nije doveo pojačanje tokom minule letnje pijace. Ali bili su Čekićari strpljivi i znajući da im je kasa puna od rekordne prodaje Deklana Rajsa u Arsenal, nisu želeli da prave ishitrene poteze. Taj odlazak Rajsa krčkao se godinama unazad i jedino pitanje bilo je u redove kog engleskog velikana će preći. Na kraju su Tobdžije bile najizdašnije preduhitrivši Čelsi sa 122.000.000 evra ako je verovati britanskom Atletiku, ili sa 116.600.000 na koliko je Transfermarkt zaveo ovaj transer.

Nije Rajs oborio rekord Premijer lige, ali je uz malu pomoć Đanluke Skamake koji se preselio u Atalantu za 25.000.000 evra, finansirao praktično čitav prelazni rok Čekićara. A led je u istočnom Londonu, 10. avgusta probio Edson Alvarez. Logično, primarni cilj Vest Hema bio je da se nakon odlaska Rajsa učvrsti vezni red. Bile su želje Čekićara ovog leta Bajernov Leon Gorecka,Junajtedov Skot Mektomini i Fulamom Žoao Paljinja. Na kraju je odluka pala na 25-godišnjeg Meksikanca koji može da pokrije i poziciju štopera. Plaćen je Ajaksu 38.000.000 evra, ali to nije bio kraj dolascima iz Amsterdama u London. Ulovio je Vest Hem i Mohameda Kudusa za 43.000.000 + 1.500.000 evra (10 posto od naredne prodaje ide Ajaksu) i ukoliko se reprezentativac Gane ne bude povređivao, mogao bi da zapali Premijeru ligu.

Između dva pojačanja iz Ajaksa na Olimpijski stadion stigla je proverena akvizicija iz Sautemptona i momak koji Premijer ligu ima u malom prstu – Džejms Vord Prauz. Odmah je reprezentativac Engleske počeo da pakuje golove saigračima, navijači su već počeli da zamišljaju scenario dolaska Seviljinog Jusefa En Nesirija, čoveka nebeskog skoka kao savršenu metu za Vord Prauzove centaršuteve. Razočarali su ih Čekićari, nisu ni krenuli po Marokanca, a poslednjeg dana prelaznog roka krenuli su po Uga Ekitikea, ali uprkos ponudi od 5.000.000 evra za pozajmicu i 30.000.000 za otkup, ostali bez špica.

Hari Megvajer je dobrim delom leta bio prva želja londonskog kluba na poziciji štopera. Sa Mančester Junajtedom dogovoreno je obeštećenje od 35.000.000 evra, ali je Hari odlučio da ostane na Old Trafordu, tamo gde Erik Ten Hag ne računa ozbiljno na njega.

Čekićari su se ovog leta odlično pojačali u svim linijama tima, ali su i izvitoperili fudbalsko tržište Rajsovim transferom. Njegov primer poslužio je ostalim premijerligašima da nezapamćeno podignu zahteve za svoje defanzivne veziste (Mojzes Kajsedo, Žoao Paljinja, Romeo Lavija).

DOŠLI (137.560.000): Mohamed Kudus (Ajaks, 43.000.000), Edson Alvarez (Ajaks, 38.000.000), Džejms Vord Prauz (Sautempton, 35.800.000), Konstantinos Mavropanos (Štutgart, 20.000.000), Endi Irving (Klagenfurt, 1.760.000)

OTIŠLI (156.400.000): Deklan Rajs (Arsenal, 116.600.000), Đanluka Skamaka (Atalanta, 25.000.000), Nikola Vlašić (Torino, 12.800.000), Artur Masuaku (Bešiktaš, 2.000.000), Manuel Lansini (River Plejt, bez obeštećenja), Flin Dauns (Sautempton, pozajmica)

BRAJTON

Mnogi treneri bi voleli da su na mestu Roberta De Zerbija, da za gazdu imaju kakav je Brajtonov. Tamo drže do sebe (što se videlo na primeru Mojzesa Kaiseda), ne odstupaju od svoje filozofije (nastavili da dovode “ispod radara”) i ne ostavljaju kormilara bez finansijske podrške. Sve je to mnogo lakše kad klub iz godine u godinu posluje u plusu, što je i ovog leta bio slučaj, a za šta je prvenstveno zaslužan Mojzes Kaisedo.

Mnogi su se zagledali u ekvadorskog vezistu, javili se, pitali, ali je Čelsi bio najuporniji. Hteo je da se cenka, da obori cenu – to sa Tonijem Blumom ne može. Poruka je bila jasna, Kaisedo vredi mimimum koliko i Deklan Rajs, s tim da se na kratko u priču uključio i Liveprul, pa je 21-godišnji vezista završio u Čelsiju za novi britanski rekord (sa bonusima 134.000.000 evra), a Brajton ga je zamenio u svom stilu, još mlađim i ne preterano poznatim Karlosom Balebom, plaćenim četiri puta manje novca. Kad smo kod novca, kasu kluba sa juga Engleske dobrano je popunio i Aleksis Makalister, za čiji se odlazak Brajton pripremio još po završetku prošle sezone potpisavši Mahmuda Dauda bez obeštećenja iz Dortmunda. Podsetimo, tu je od prošlog leta i Hulio Ensiso i on će sledeći otići sa Ameksa za velike pare.

Livaj Kolvil još jedan je veliki gubitak Brajtona, klub nije uspeo da dogovori otkup sa Čelsijem po završetku pozajmice, ali se još krajem jula pomirio sa tim da neće moći da ga vrati i na njegovo mesto doveo Igora (takođe levonog) iz Fiorentine. Bilo je potrebno rešiti i pitanje golmana, De Zerbi je prvenstveno zbog slabije igre nogom “sklonio” Roberta Sančesa i na njegovo mesto privremeno stavio Džejsona Stila. U međuvremenu je doveo talentovanog Barta Verbrugena za 20.000.000 evra, a u tom trenutku trećeg golmana Sančesa prodao Čelsiju za tri miliona više pošto je Španac zatražio da ode.

Žoao Pedro je još jedan od onih što je stigao i pre nego što se pijaca otvorila, i to za rekordna 34.000.000. Ne tek onako, radi reda, jer iako Brajton ima dvojicu napadača, 18-godišnji Ivan Ferguson već sada privlači pažnju mnogo većih klubova, dok će Dani Velbek u novembru proslaviti 33. rođendan. A tu je i grupna faza Lige Evrope koja zahteva još jednu opciju više na svakoj poziciji. Možda i ponajviše zbog nje na Ameksu je završio i Ansu Fati, nije Brajtonov tip pojačanja, dolazi na pozajmicu bez prava otkupa, ali bi i te kako dobro mogao da legne De Zerbijevom stilu fudbala, a uticala je na promenu politike i Ensisovo višemesečno odsustvo (povreda kolena).

Na bekovskim pojačanja ni nije bilo, posebno mu je trebala podrška za Pervisa Estupinjana, ali zbog toga je između ostalog doveden vremešni Džejms Milner. Da pred istorijsku sezonu u Evropi doprinese iskustvom i liderstvom, ali i sposobnošću da pokrije više pozicija u timu, među njima i obe bekovske. Očekujte Brajton ponovo u gornjem delu tabele.

DOŠLI (101.200.000): Žoao Pedro (Votford, 34.000.000), Karlos Baleba (Lil, 27.000.000), Bart Verbrugen (Anderleht, 20.000.000), Igor (Fiorentina, 17.000.000), Adrijan Mazilu (Farul, 3.000.000), Ansu Fati (Barselona, pozajmica), Džejms Milner (Liverpul, bez obeštećenja), Mahmud Daud (Dortmund, bez obeštećenja)

OTIŠLI (187.450.000): Mojzes Kaisedo (Čelsi, 116.000.000), Aleksis Makalister (Liverpul, 42.000.000), Robert Sančes (Čelsi, 23.000.000), Mihal Karbovnik (Herta, 2.500.000), Reda Kadra (Rems, 1.900.000), Aron Konoli (Hal, 1.350.000), Deniz Undav (Štutgart, pozajmica 700.000), Jašin Ajari (Koventri, pozajmica), Jeremi Sarmijento (VBA, pozajmica), Kjel Šerpen (Šturm Grac, pozajmica), Abdala Sima (Rendžers, pozajmica)

NOTINGEM FOREST

Na Siti graundu su, kao u većini drugih klubova koji su prošlu sezonu završili u donjem delu tabele, za cilj postavili da se ove godine učvrste u elitnom društvu. Bilo je suludo očekivati još jedan prelazni rok sličan prošlogodišnjem kada je Notingem Forest za jedno leto doveo preko 20 igrača. Ovog puta pak drugačija filozofija, umesto kvantiteta – kvalitet, uz insistiranje Stiva Kupera da, ako je moguće, svaki od njih bude fizički dominantan, kako bi mogao da odgovori zahtevima Premijer lige.

Kada kupujete “na veliko“ za očekivati je da bude i propusta. Samim tim je i među 20 i kusur pojačanja angažovanih po ulasku u Premijer ligu dobar deo okarakterisan kao promašaj, a nemoć u pokušaju da zadrži pojedine pozajmljene igrače stvorila je još veću potrebu za novim licima na nekoliko pozicija u timu. Ipak, ovog leta prelazni rok na Siti Graundu bio je znatno mirniji od prošlogodišnjeg. Sve do prvog septembra Šumari su doveli četvoricu, a onda opšta pometnja u poslednja 24 sata do zatvaranja pijace. Ispostavilo se da je sve zavisilo od jednog čoveka – Brenana Džonsona. Kada ga je prodao Totenhemu za 55.000.000 evra, Forestu su se otvorili novi horizonti. Poslednjeg dana prelaznog roka Stiv Kuper je dočekao sedmoricu novih fudbalera, dan ranije još jednog! No, krenimo od "glavnog krivca"...

Džonsonov odlazak napravio je ogromnu rupu u napadu, Velšanin je bio jedan od najboljih igrača ekipe prošle sezone i pride je pokrivao nekoliko pozicija u napadu. Forestov odgovor bio je angažovanje nekoliko ofanzivaca različitih profila, od Entonija Elange preko Divoka Origija do Kaluma Hadson Odoija. Posao koji je napravio sa Čelsijem oko ovog poslednjeg posebno je vredan hvale, jer ga je Forest platio svega 3.500.000 evra! Dodaće još nešto više od 2.000.000 u bonusima, istina, obećali su i dobar deo procenata od naredne prodaje, ali pojačanje Odoijevog kvaliteta i iskustva teško da su mogli da pronađu za isti novac…

Dalje, Forest je “poduplao” i bekovske pozicije, na levoj strani je iz Arsenala pozajmio Nuna Tavareša (uz opciju otkupa), na desnom po istoj formuli doveo svetskog šampiona Gonzala Montijela, dok Ola Aina (slobodan igrač) slovi za univerzalca i po potrebi će pokrivati obe strane terena. U srcu odbrane takođe nova lica, doduše, mlada, neproverena, ali i nimalo jeftina pošto je Korintijansu za Murilja i Noriču za Endrjua Omobamidelea iskeširao oko 25.000.000 evra. Promene i na golu, prošle sezone čuvali su ga Din Henderson i Kejlor Navas, obojica pozajmljeni, a kako nijednog nije uspeo da zadrži ovog leta je trajno rešio pitanje čuvara mreže potpisavši Vlahodimosa Odiseasa i Meta Tarnera.

I za kraj – Ibrahim Sangare, trešnja na šlagu Notingemovog prelaznog roka. Čitavog leta je bio prioritet Stiva Kupera, ali su visoka cena i interesovanje Pari Sen Žermena bili problem. Kad je PSV obezbedio grupnu fazu Lige šampiona činilo se da tek neće imati šansu, samo da bi poslednjeg dana prelaznog roka došlo do preokreta. Forest je istresao rekordnih 30.000.000 (plus 5.000.000 u bonusima) i upecao kapitalca. Sa njim i Nikolasa Domingeza neplanirano (u suprotnom smeru poslao prekobrojnog Rema Frojlera), jer se dva dana ranije povredio Danilo i pokriće je bilo neophodno. U tu svrhu stigao je i Andrej Santos iz Čelsija na pozajmicu. Vrlo, vrlo zanimljiv prelazni rok na Siti Graundu.

DOŠLI (121.300.000): Ibrahim Sangare (PSV, 30.000.000), Antoni Elanga (Mančester Junajted, 17.500.000), Kris Vud (Njukasl, 17.000.000), Muriljo (Korintijans, 12.000.000), Endrju Omobamidele (Norič, 13.000.000), Nikolas Domingez (Bolonja, 10.000.000), Odiseas Vlahodimos (Benfika, 9.000.000), Met Tarner (Arsenal, 8.500.000), Kalum Hadson Odoi (Čelsi, 3.500.000), Nuno Tavares (Arsenal, pozajmica 1.150.000), Ola Aina (Torino, bez obeštećenja), Gonzalo Montijel (Sevilja, pozajmica)

OTIŠLI (64.820.000): Brenan Džonson (Totenhem, 55.000.000), Sem Saridž (Nešvil, 5.800.000), Brajan Oheda (Solt Lejk, 3.600.000), Mohamed Drager (Bazel, 420.000), Remo Frojler (Bolonja, ?), Džek Kolbek (KPR, bez obeštećenja), Gustavo Skarpa (Olimpijakos, pozajmica), Omar Ričards (Olimpijakos, pozajmica), Luis O’Brajen (Midlzbro, pozajmica), Džesi Lingard (slobodan igrač), Andre Aju (slobodan igrač)

 BRENTFORD

U povratničkoj sezoni 13, u prethodnoj na dva boda od plasmana u Ligu konferencije. Brentford se za kratko vreme stabilizovao u Premijer ligi i ovog leta pokušao je da se ojača fudbalerima sposobnim da ga održe u gornjem delu tabele. Imalo je to i svoju cenu pošto je londonski klub vremenom morao da menja i transfer politiku. Ranije bi igrače dovodio isključivo “ispod cene” i kasnije ih prodavao za višestruko veće sume, ali je u poslednje dve godine PET PUTA obarao klupski rekord u visini obeštećenja izdvojenog za pojačanje.

Još krajem prošle sezone u Brentfordu su znali na koje pozicije će morati posebno da obrate pažnju. Verovatno ste odmah pomislili na Ajvana Tonija, budući da ga je FS Engleske suspendovao do kraja godine, ali na Komjuniti stadionu i više su zadovoljni opcijama u napadu. Joan Visa i Brajan Embuemo odlično sarađuju u navali, a posle šestomesečnog perioda privikavanja spreman za Premijer ligu je i Kevin Šade, otkupljen ovog leta od Frajburga za 25.000.000 evra.

Fokus čelnika Brentforda bio je na defanzivi, preciznije na dovođenju novog golmana i štopera. Pokušali su u nekoliko navrata da produže ugovor sa Davidom Rajom još tokom prošle sezone, ali ih je Španac odbio (na kraju ga ipak produžio i otišao na pozajmicu u Arsenal), pa su još pre zvaničnog otvaranja prelaznog roka ponovo pokucali na vrata Frajburga i Raju odmenili Markom Flekenom, iskusnim čuvarom mreže sa okruglo 80 nastupa u Bundesligi.

Situacija na štoperskoj poziciji možda nije bila alarmantna, ali su u Brentfordu želeli da spreče da do nje dođe. Odbrana ekipe Tomasa Franka bila je peta najbolja prošle godine, međutim, iza pomenutog učinka krio se potencijalni problem. Pontus Janson se vratio u Švedsku, Kristofer Ajer zbog čestih povreda nije neko na koga Frank može da se osloni, dok Matijas Zanka Jorgensen s druge strane jeste, ali je zenit karijere premašio i uveliko gazi 34. godinu. Uskoro će u istu ući i Ben Mi, Itan Pinok ih ima 30, zbog čega su u vapili za mlađim, svestranim defanzivcem koji bi odmah mogao da uči, ali i ima potencijal da napreduje vremenom. Takav je, procenili su u klubu, Nejtan Kolins plaćen Vulverhemptonu rekordnih 26.850.00 evra. Ima 22 godine, a opet, već je upisao blizu 50 premijerligaških nastupa i odmah je zauzeo mesto u startnoj postavi Brentforda.

Na kraju i taj Toni. Kao što rekosmo, Brentfordu trenutno zamena nije preko potrebna, ali… Šest meseci neće igrati, a kada se vrati ostaće mu još svega godinu i po dana do isteka ugovora. Pride je i agente promenio, što sugeriše da bi narednog leta mogao da promeni klub… Zbog toga su u Londonu bili spremni da opet obore klupski rekord i ponude 35.000.000 evra Notingem Forestu za Brenana Džonsona, Fiorentini su za Nika Gonzalesa ponudili čak i više, 43.000.000, potom i PSV Ajndhovenu za Johana Bakajoka 40.000.000 evra što je holanski klub prihvatio, ali ne i fudbaler. Želi da igra Ligu šampiona. I onda, u smiraj prelaznog roka – ćorak u vidu Nila Mopea, momka što je u prethodne dve sezone postigao jedan gol, ali je isto tako najbolje partije pružao baš u Brentfordu. Ko zna, možda se na Komjunitiju vrati na staro. Ne bi bio prvi.

DOŠLI (64.850.000): Nejtan Kolins (Vulverhempton, 26.850.000), Kevin Šade (Frajburg, 25.000.000), Mark Fleken (Frajburg, 13.000.000), Nil Mope (Everton, pozajmica)

OTIŠLI (10.090.000): Mads Bidstrup (Salcburg, 6.000.000), David Raja (Arsenal, pozajmica 3.340.000), Halil Dervišoglu (Galatasaraj, 500.000), Pontus Janson (Malme, bez obeštećenja), Serhi Kanjos (Valensija, 250.000), Saman Godos (slobodan igrač)

FULAM

Marko Silva je u jednom trenutku flertovao sa epitetom najvećeg gubitnika prelaznog roka. Ne mislimo tu samo na trenere, igrače i klubove u Premijer ligi, već na čitavu fudbalsku Evropu. Kada su Saudijci početkom leta krenuli da ispisuju čekove, jedan su poslali i na njegovu adresu – 40.000.000 evra funti za dve godine. Silva ih je odbio, spevali su mu navijači pesmu potom zbog te odluke, ali delovalo je da se ona neće još dugo čuti na Krejven Kotidžu. Poželeo je možda bivši trener Evertona da na temeljima prošlogodišnjeg uspeha pokuša da napravi iskorak ili makar učvrsti Fulam u sredini tabele, ali je pretilo da sve padne u vodu pošto je umalo ostao bez dvojice najboljnih igrača.

Jer za razliku od njega, Aleksandar Mitrović je ponudu iz Saudijske Arabije prihvatio. Fulam je pokušao da ga zadrži, odlagao koliko je mogao, podizao cenu, ali je na kraju ipak podlegao pritisku i pustio srpskog napadača koji je za sobom ostavio preko 50.000.000 evra vredan problem. U Londonu su ga rešili za osam puta manje para. Doveden je Raul Himenez, nekada strah i trepet u Premijer ligi, ali od povrede koju je doživeo više nije isti. U poslednje tri sezone deset golova, manje nego što je Mitrović postigao prošle godine… Teško da se može nazvati adekvatnom zamenom.

Svaka čast Mitroviću na tih 14 golova u svega 24 meča, ali jedan igrač imao je još veći uticaj od njega u timu Fulama – Žoao Paljinja. Videli se tom najbolje kad god portugalski vezista ne bi igrao i nismo mogli da se ne zapitamo kako je od svih evropskih klubova završio baš u Fulamu. I on je bio blizu da naplati dobre partije, stigao je u Minhen, obukao dres Bajerna i krenuo na slikanje pred potpis i zvaničnu promociju, ali je u poslednjem trenutku Fulam stopirao posao. Nije uspeo da pronađe zamenu. Pokušao je na nekoliko strana, zvao za Skota Mektominija, ubeđivao Pjera Emila Hejbjerga, ali nije vredelo. Neće mariti na Krejven Kotidžu, svakako su ostvarili malu-veliku pobedu time što su zadržali portugalskog vezistu. Teško da bi boljeg našli i da su imali više vremena na raspolaganju...

Kad su rešili pitanje Paljinjine sudbine, rastrčali su se iz londonskog kluba po pijaci da završe što do tada nisu uspeli. Manor Solomon je još u julu dobio poziv iz Totenhema i otišao u severni London, a Izraelca će u zapadnom odmeniti Adama Traore i Aleks Ivobi, ovaj drugi predstavljen u “minut do 12”. Sudbine Tosina Adarabioja i Ise Diopa, dvojice štopera koji su se smenjivali u startnoj postavi prošle sezone, bile su neizvesne. Jedan je zatražio da ode (na kraju ipak ostao), drugi bio optužen za pretnje smrću (kasnije odbačene), što je bio povod za dolazak Kalvina Besija iz Ajaksa. Timoti Kastanj je pojačao desni bok, jer Keni Tete je u u potpunosti istisnuo Kevina Embabua iz tima te mu je bila potrebna konkurencija, plus će belgijski univerzalac pomoći i na levom boku gde Entoni Robinson nije ni imao konkurenciju (Džo Brajan pušten u Milvol), mada je po zatvaranju pijace predstavljen i “prirodni” Fode Balo Ture, pozajmljen iz Milana do kraja sezone.

Kako je delovalo da će se završiti, ispalo je još i dobro.

DOŠLI (60.550.000): Kalvin Besi (Ajaks, 22.500.000), Aleks Ivobi (Everton, 17.500.000), Timoti Kastanj (Lester, 13.000.000), Raul Himenez (Vulverhempton, 6.400.000), Stiven Benda (Svonsi, 1.150.000), Adama Traore (Vulverhempton, bez obeštećenja), Fode Balo Ture (Milan, pozajmica)

OTIŠLI (52.600.000): Aleksandar Mitrović (Al Hilal, 52.600.000), Paulo Gazaniga (Đirona, bez obeštećenja), Šejn Dafi (Norič, bez obeštećenja), Džo Brajan (Milvol, bez obeštećenja), Ivan Kavaleiro (Lil, bez obeštećenja), Niskens Kebano (Al Džazira, bez obeštećenja), Stiven Sesenjon (slobodan igrač)

EVERTON

Ovo definitivno više nije onaj Everton iz ranijih godina vlasništva Farada Moširija, onaj koji je nemilice trošio novac ne bi li se dokopao instant uspeha. Nije mu pošlo za rukom, ulupao se i sada je primoran da pokriva troškove, uključujući tu i skup projekat novog stadiona, što poslednjih godina ostavlja vrlo malo novca za pojačanja.

Kad smo kod njih, prioritet Šona Dajša bio je dovođenje centralnog napadača. Dominik Kalvert Luin baš nema sreće, opet se povredio početkom sezone, a bez njega Everton je na “Vi“ sa protivničkom mrežom. U uvodna tri kola nijednom je nije zatresao, prošle sezone manje od jednog gola po utakmici u proseku (34 na 38 mečeva), između ostalog i jer se Nil Mope ispostavio kao totalni promašaj… Tim sa Gudison parka vapio je za rasnim golgeterom. Beto (25) se profilisao kao takav, obe sezone provedene u Seriji A završio je sa dvocifrenim brojem golova i Everton je odlučio da se opkladi na njega. Hteo je još zimus, ali se kao po običaju javio tek poslednjeg dana, zbog čega ga je Udineze odbio. Sada pak niije, iako je ponovo u “kasne sate“ zakucao na vrata, ali je sa sobom poneo i ček na 25.000.000 evra. Za upola manje para doveden je i Jusef Čermiti, takođe visok, fizički dominantan špic, s tim da je šest godina mlađi i na Gudisonu ga vide kao zalog za budućnost.

Arno Dandžuma je kao i Beto još zimus bio želja, on je čak i pružio ruku čelnicima Evertona tada, stigao na Gudison, samo da bi se u “minut do 12“ predomislio i završio u Totenhemu. Oprostili su mu u klubu iz Liverpula, zažmurili na jedno oko i pola godine kasnije ponovo mu ukazali poverenje, jer osveženje je bilo potrebno i na pozicijama iza napadača. Tu bi još veće pojačanje od Dandžume mogao da bude Džek Herison. Stigao je sa blažom povredom, ali sa boljim učinkom u prethodne dve sezone (13 golova, osam asistencija) od bilo kojeg krilnog fudbalera kojeg Everton trenutno ima na raspolaganju. Jedan od onih koji su nešto pokazali, Aleks Ivobi, uneo je u kasu 17.500.000 evra transferom u Fulam, dok je drugi, koji je želeo da napusti klub ipak ostao, uprkos ponudi iz Saudijske Arabije.

Ni na bekovskim pozicijama situacija nije idealna. Levi bek Ruben Vinagre napustio je klub zbog čega je bez obeštećenja doveden prekaljeni Ešli Jang (38) da bude konkurencija Vitaliju Mikolenku, dok je isto tako vremešni kapiten Šejmus Kolman (34) produžio ugovor, te će talentovani Nejtan Paterson imati od koga da uči ako ništa drugo. U srcu odbrane takođe manje opcija nego što bi Dajš voleo, prošle godine ih je šestoricu imao na raspolaganju, ali je u međuvremenu Jeriju Mini istekao ugovor, a Konor Koudi je napustio ekipu po isteku pozajmice, dok je Mejson Holgejt otišao na kaljenje u Sautempton. Sa istog se iz PSV Ajndhovena vratio Džarad Brajtvajt, bio je vrlo dobar u Holandiji i Dajš je odlučio da ga zadrži kao jednu od četiri opcije.

Možda je Everton mogao da potraži i jednog ofanzivnog vezistu sa izraženijim plejmejkerskim karakteristikama, jer utisak je da mu takav nedostaje još od Hamesa Rodrigeza i Gilfija Sigurdsona. Međutim, sa njima je Everton uvek bio na granici između gornjeg i donjeg dela tabele. Ovaj, kao što rekosmo, nije isti i opet će se grčevito boriti za goli život.

DOŠLI (40.500.000): Beto (Udineze, 25.000.000), Čermiti (Sporting, 12.500.000), Arno Dandžuma (Viljareal, pozajmica 3.000.000), Ešli Jang (Aston Vila, bez obeštećenja), Džek Herison (Lids, pozajmica)

OTIŠLI (65.300.000): Mojze Ken (Juventus, 30.000.000), Aleks Ivobi (Fulam, 17.500.000), Tomas Kenon (Lester, 8.800.000), Elis Sims (Koventri Siti, 7.000.000), Nils Enkunku (Sent Etjen, 2.000.000), Asmir Begović (KPR, bez obeštećenja), Jeri Mina (Fiorentina, bez obeštećenja), Tom Dejvis (Šefild Junajted, bez obeštećenja), Andros Taunzend (slobodan igrač), Žan Filip Gbamen (slobodan igrač)

VULVERHEMPTON

Doktorska disertacija Vulverhemtona na temu prodaje fudbalera. Nije ni čudo kada je nezvanični prvi čovek kluba ujedno i najmoćniji agent na planeti Žorž Mendeš.

Verovali ili ne, Vulverhempton je šesti na lisit klubova koji su ovog leta najviše zaradili od prodaje igrača. Ukupnom prilivu novca od 167.700.000 evra naviše su doprineli Mateus Nunes i Ruben Neveš. Dok je Neveš u ranoj fazi letnje pijace pojačao Al Hilal za 55.000.000 evra, Mateus Nunes je u Mančester Siti otišao poslednjeg dana prelaznog roka za 62.000.000 evra. Tako su Vulvsi dva puta ovog leta oborili klupski rekord po visini izlaznih transfera.

Velikih 26.850.000 evra klub sa Molinoa zaradio je prodajom štopera Nejtana Kolinsa u Brentford, a koliko su dobro poslovali, pokrpili rupe i da li im je ostao tim sposoban da opstane u Premijer ligi pokazaće vreme.

U samom finišu prelaznog roka iz Strazbura je stiglo najskuplje pojačanje ovog leta i zamena za Mateus Nunesa. Ne previše poznati Žan Risne Belegard plaćen je 15.000.000 evra. Koji dan ranije, štopersku liniju osnažio je visoki Urugvajac Santijago Bueno za 12.000.000 evra. Povratak Meta Doertija na Molino već u uvodnim utakmicama sezone deluje kao pogodak, a trener Geri O’Nil će imati izazovan zadatak da uigra vezni red koji se najviše promenio. U istom danu kad i Belegard stigao je i Sitijev centralni vezista Tomi Dojl, dok je zadnji vezni Bubakar Traore na Molino stigao još prvog juna.

Kako je Mateus Kunja otkupljen sa pozajmice, možemo da zaključimo da je prelazni rok Vulvsa bio poprilično skroman sa stanovišta ulaznih transfera, a bez konkurencije, nikad unosniji u klupskoj istoriji.

DOŠLI (94.000.000): Mateus Kunja (Atletiko Madrid, 50.000.000), Bubakar Traore (Mec, 11.000.000), Met Doerti (Atletiko Madrid, bez obeštećenja), Tom King (Nortempton, bez obeštećenja), Santijago Bueno (Đirona, 12.000.000), Žan Risne Belegard (Strazbur, 15.000.000), Enso Gonzalez (Libertad, 6.000.000)

OTIŠLI (167.700.000): Ruben Neveš (Al Hilal, 55.000.000), Nejtan Kolins (Brentford, 26.850.000), Konor Koudi (Lester Siti, 8.700.000), Raul Himenez (Fulam, 6.400.000), Rajan Džajls (Luton, 5.850.000), Hajo Kavabe (Standard Lijež, 1.500.000), Matija Škarić (Milvol, 1.400.000), Žoao Mutinjo (Braga, bez obeštećenja), Adama Traore (Fulam, bez obeštećenja), Gonsalo Gedeš (Benfika, pozajmica), Dijego Kosta (slobodan igrač)

BORNMUT

Kada je, suprotno svim očekivanjima, Geri O’Nil dva kola pre kraja osigurao Bornmutu opstanak u Premijer ligi, mnogi su smatrali da bi 40-godišnji stručnjak trebalo da dobije nagradu za trenera godine. Umesto toga uručen mu je – otkaz. Mnogi su zamerili čelnicima Trešnjica zbog te odluke, međutim iako američke vlasnike u fudbalu uglavnom bije loš glas kako nisu ambiciozni, Bil Foli nije jedan od njih. Umesto da gleda kako se njegov tim ponovo bori za život, ideja vlasnika Bornmuta je da klub napravi iskorak i stabilizuje se u Premijer ligi. I zato je O’Nila zamenio Andonijem Iraolom, “modernijim” i iskusnijim trenerom, a doskorašnjem treneru Rajo Valjekana dao skoro 130.000.000 evra za pojačanja.

Tek tada mogla je da krene rekonstrukcija ekipe. Ne na jednoj, dve ili tri pozicije, već na gotovo svakoj u timu. Iako je preživeo u povratničkoj sezoni, finiš iste vratio je čelnike Bornmuta u realnost i podsetio ih da su problemi i te kako upadljivi. Klub je takmičarsku godinu završio sa četiri poraza u kojima je postigao samo jedan gol. Ukupno 37 datih na 38 utakmica, više od samo od Vulverhemptona, Sautemptona i Evertona… Pride je najbolji strelac ekipe sa sedam pogodaka bio Filip Biling, centralni vezista. Međutim, novi centarfor nije stigao, delom i zbog toga što je Bornmut zimus pazario Antoana Semenja. Kratko se spekulisalo o mogućem dolasku Viktora Đekereša, ali je on brzo završio u Sportingu, a kako nije uspela da pronađe “devetku”, ekipa Andonija Iraole će nedostatak golova morati da nadomesti sa krila. Još prvog dana jula predstavljen je Džastin Klajvert sa namerom da na Vitalitiju revitalizuje karijeru, dok je poslednjeg dana prelaznog roka doveden i Luis Sinistera, čiju je nameru da ne ostane u drugoj ligi Bornmut iskoristio i doveo ga na pozajmicu.

Da bi Biling i dalje imao potpunu slobodu u igri i nastavio da isporučuje golove, bio mu je potreban neko da mu čuva leđa. Jer Džeferson Lerma, koji je pomenutu ulogu vrlo uspešno obavljao prethodnih pet godina odlučio je da ne produži ugovor i pridruži se Kristal Palasu. Njega će na Vitalitiju odmeniti mlađi i po mišljenju talentovaniji Tajler Adams, doskorašnji fudbaler Lidsa, kojeg je samo nekoliko dana pre transfera u Bornmut potpis delio do prelaska u Čelsi.

Bekovske pozicije takođe su bile deficitarne. Levi bek Zemura je po isteku ugovora otišao u Udineze, a Bornmut je odlučio da ne otkupi Matijasa Vinju po okončanju pozajmice i baci se na potragu za boljim rešenjima na tržištu. I tu je odlično prošao, budući da je Laciju ispred nosa preoteo jednog od najtalentovanijih bekova Miloša Kerkeza. Na suprotnoj strani ista priča. Adam Smit prošle sezone gotovo da nije imao konkurenciju (propustio samo jedan meč), a ove će po svemu sudeći klupu grejati devet godina mlađem Maksu Eronsu, doskorašnjem beku Noriča koji se pre dve-tri godine dovodio u vezu čak i sa Mančester junajtedom, Bajernom i Barselonom…

Od talentovanog veziste Aleksa Skota (treći igrač pristigao iz Bristola poslednjih godina) više će se očekivati u narednom peridou, između ostalog i jer je stigao povređen u klub, ali Bornmutu se ukazala prilika kakvu nije nikako nije želeo da propusti pošto mu je već propao dogovoren transfer Gaetana Kastrovilija (pao lekarske preglede). Romen Fevr doveden je iz Liona i prosleđen na pozajmicu drugom Folijevom klubu Lorijanu, dok je po istoj formuli (pozajmice) na Vitaliti doveden Jonuc Radu iz Intera da bude rezerva Netu, jer Brazilac je prečesto sklon kiksevima, mada i Raduu i dalje pamte onaj protiv Bolonje zbog kojeg je Inter izgubio Skutedo.

DOŠLI (127.690.000): Tajler Adams (Lids, 26.900.000), Hamed Traore (Sasuolo, 25.620.000), Aleks Skot (Bristol Siti, 23.000.000), Miloš Kerkez (AZ Alkmar, 17.870.000), Romen Fevr (Lion, 15.000.000), Džastin Klajvert (Roma, 11.200.000), Maks Arons (Norič, 8.100.000), Jonuc Radu (Inter, pozajmica), Luis Sinistera (Lids, pozajmica)

OTIŠLI (1.500.000): Ben Pirson (Stouk, 1.500.000), Džordan Zemura (Udineze, bez obeštećenja), Džek Stejsi (Norič, bez obeštećenja), Džeferson Lerma (Kristal Palas, bez obeštećenja), Mark Travers (Stouk, pozajmica), Džunior Stanislas (slobodan igrač)

BARNLI

Šon Dajš verovatno gleda ka Turf Muru i pita se – zar sam zbog ovoga “ginuo”? Pretprošle sezone dobio je otkaz pred samo ispadanje, Barnli je ubrzo zatim završio u Čempionšipu i u klubu je došlo do zaokreta u politici. Klupu je poverio nedokazanom, ali talentovanom Vensanu Kompaniju i mada je bilo sumnji u njegovo znanje, legenda Mančester Sitija ih je demantovala. Ruku na srce, teško bi uspeo da nije imao podršku čelnika. Samo u od prošlog leta do sada Barnli je u pojačanja uložio više novca nego što je u poslednjih pet godina Dajšovog mandata na Turf Muru. Ovog leta našao se među 20 najvećih "potrošača", odmah iza Milana, a tik ispred šampiona Italije Napolija. Kompani je brzo uspostavio željeni sistem i transformisao klub do neprepoznatljivosti što je rezultiralo ekspresnim povratkom u eliti. Međutim, Vensanove ambicije mnogo su veće, nije želeo da se zadovolji samom promocijom zbog čega su Klaretsi morali da nastave u istom ritmu.

Procenjeno je da su pojačanja bila potrebna na svakom delu terena, što nije bila kritika prošlogodišnjem timu, već činjenica da su Premijer liga i Čempionšip nebo i zemlja. Prvi zadatak bio je rešiti pitanje pozajmljenih igrača. Takvih je bilo petorica i sve je Barnli hteo da ih zadrži, ali je imao delimičan uspeh. Od Menhengladbaha je otkupio štopera Džordana Bejera, a napadača Majkla Obafemija je morao zbog klauzule. Ipak, najboljeg strelca ekipe iz prošle sezone Nejtana Telu nije uspeo (Sautempton tražio previše), isti je bio slučaj sa štoperom Mančester Sitija Tejlorom Harvud Belisom, dok je Jan Matsen odbio da se vrati uprkos rekordnoj ponudi Barnlija koju je Čelsi prihvatio. Mladi Englez ipak veruje da ima đta da ponudi Maurisiju Poketinu.

Lajl Foster, napadač kojeg su doveli prošle zime nije ubedio, u klubu su procenili da nemaju špica sposobnog da postigne dvocifren broj golova i zato je Zeki Amduni (22 gola u svim takmičenjima prošle sezone za Bazel) plaćen 18.600.000 evra. Za Arona Remzija otišlo je još približno toliko, plaćen je Aston Vili 16.4500.000, a još 14.000.000 uloženo je u Sandera Bergea, tandem koji bi trebalo da donesu kreativnost veznom redu. Nejtan Redmond se posle odlične sezone u Bešiktašu vratio i zajedno sa Jakobom Brun Larsenom, te golobradim Lukom Koliošom i Vilsonom Odoberom doneće opciju više na krilu. Delovalo je sve to previše mlako, nedovoljno kvalitetno, ali je utisak popravljen poslednjeg dana prelaznog roka kada je iz Genka pozajmljen Majk Trezor uz obavezan otkup za 18.000.000 evra. Prošle sezone rekordna 21 asistencija u Župile ligi, koliko ih nisu imala sva gorenavedena krila zajedno. Pride i osam golova kraj Majkovog imena.

Dara O’Šej i Hanes Delkroa bili su odgovor Barnlija na nemogućnost da zadrži Harvud Belisa, a doveo je Kompani i golmana Džejmsa Traforda iz svog Sitija, momka koji je bio jedan od najzaslužnijih što je Engleska ovog leta osvojila EP za mlade, jer nije bio najzadovoljniji Arijanetom Murićem. Kad se podvuče crte, za opstanak će možda i biti dovoljno. Na nešto više Kompani će morati da sačeka makar do naredne godine, osim ako se već ove ne vrati u Čempionšip.

DOŠLI (111.050.000): Zeki Amduni (Bazel, 18.600.000), Džejms Traford (Mančester Siti, 17.300.000), Aron Remzi (Aston Vila, 16.450.000), Džordan Bejer (Menhengladbah, 15.000.000), Sander Berge (Šefild Junajted, 13.900.000), Vilson Odober (Troa, 12.000.000), Dara Ošej (VBA, 7.800.000), Majkl Obafemi (Svonsi, 4.000.000), Luka Koleošo (Espanjol, 3.000.000), Hanes Delkroa (Anderleht, 3.000.000), Lorens Viguru (Lejton Orijent, bez obeštećenja), Nejtan Redmond (Bešiktaš, bez obeštećenja), Jakob Brun Larsen (Hofenhajm, pozajmica)

OTIŠLI (3.800.000): Bobi Tomas (Koventri Siti, 2.300.000), Vout Veghorst (Hofenhajm, pozajmica 1.500.000), Ešli Barns (Norič, bez obeštećenja), Metju Louton (slobodan igrač), Bejli Pikok Farel (Orhus, pozajmica)

KRISTAL PALAS

Još jedno poprilično mirno leto na Selhurst parku. Povoda za euforiju među navijačima Kristal Palasa nije bilo, jer se čelnici kluba nisu potrudili da im ga daju. Dva pojačanja i jedan veliki gubitak, tako bismo u kratki crtama mogli da opišemo prelazni rok kluba iz Londona.

Deo navijača koji je nadao skupocenim pojačanjima i prelaznom roku sličnom onom od pre dve godine (potrošeno preko 70.000.000 evra) na kraju se razočarao. Jer da bi se tako nešto dogodilo, klubu je bila potrebna velika prodaja. Nije se dogodilo, mada je Palas vrlo lako mogao da ostane bez Majkla Olisea, navodno je Čelsi bio aktivirao otkupnu klauzulu u njegovom ugovoru, samo da bi mladi reprezentativac Engleske na kraju potpisao novi. Ebereči Eze bio je meta interesovanja Mančester Sitija, Šeik Dukure Liverpula, Mark Guehi Totenhema, Mančester Junajteda, Arsenala i Čelsija, Joakim Andersen Brentforda, ali je Palas nekim čudom svu četvoricu zadržao. Samim tim morao je da radi sa novcem koji ima na raspolaganju, a nije ga bilo previše.

Palas je posle godina spekuliacija o potencijalnom odlasku ovog leta definitivno izgubio Villfrida Zahu, prethodnih sezona svog najboljeg igrača, i to za džabe! Nije pristao na novi ugovor vredan 200.000 funti nedeljno i potpisao za Galatasaraj, a zajedno sa bez obeštećenja su otišli još Luka Milivojević i Džejms Mekartur (završio karijeru), s tim da je za rastanke sa njima klub već bio pripremljen. I jedan i drugi su prošle sezone igrali vrlo malo (zbirno 550 minuta), pa dolaskom Džefersona Lerme, prošle sezone zvanično najboljeg igrača Bornmuta, vezni red trebalo da je unapređen. Isto bi se moglo reći za promenu na golu gde je Visente Guaita posle nesuglasica sa upravom izjavio da više ne želi da brani za klub te ga je Palas zamenio Dinom Hendersonom iz Mančester junajteda. Odbranu je iznenada poslednjeg dana učvrstio i Rob Holding, više kao opcija sa klupe, jer do startnog mesta će teško pored Guehija i Andersena.

Međutim, bilo je pitanje kako unaprediti poziciju levog krila sa koje je Zaha godinama mučio protivničke odbrane. Taj zadatak dobio je Mateus Franka, 19-godišnji brazilski ofanzivac plaćen Flamengu okruglo 20.000.000 evra. Služi se odlično s obe noge, može da igra na oba boka, kao “desetka” i lažna devetka, a krasi ga i odličan dribling, samo je svima u klubu jasno da će Franka morati da prođe fazu brušenja koja bi mogla da potraje, posebno jer je u London stigao povređen.

Dovođenje novog napadača pred početak prelaznog roka bio je cilj, jer se Odson Eduard i Žan Filip Mateta nisu dokazali. Cilj, međutim, nije ispunjen. Kako i da bude ispunjen kad su, podsetimo, nova lica iziskivala prethodnu prodaju, a kako nekome za pristojan novac prodati jednog od dvojice Francuza koji su prošle sezone u Premijer ligi zbirno postigli sedam golova. I zato će umesto navijače nekog drugog kluba, i ove godine ponovo izluđivati pristalice londonskih Orlova.

DOŠLI (38.700.000): Mateus Franka (Flamengo, 20.000.000), Din Henderson (Mančester Junajted, 17.500.000), Rob Holding (Arsenal, 1.200.000), Džeferson Lerma (Bornmut, bez obeštećenja)

OTIŠLI (/): Džek Batlend (Rendžers, bez obeštećenja), Vilfrid Zaha (Galatasaraj, bez obeštećenja), Luka Milivojević (Šabab, Al Ahli, bez obeštećenja)

ŠEFILD JUNAJTED

 Promociju u Premijer ligu je potvrdio tri kola pre kraja prvenstva pa je samim tim Šefild Junajted imao sasvim dovoljno vremena da skuje plan kako da sastavi tim spreman da ponovi uspeh od pre tri godine. Međutim, stručni štab u kancelarije se vratio tek pred kraj juna sa idejom da tim gradi oko Ilmana Endiaja i Sandera Bergea, dvojice najboljih igrača u ekipi. I vrlo brzo je morao da promeni plan, jer je sa vrha stigla direktiva da će obojica, pošto su ušli u poslednjih 12 meseci ugovora, morati da budu prodati. Šefild je zimus bio pod zabranom dovođenja igrača, jer nije izvršio dogovorene isplate ranijih transfera, sve zbog loše finansijske situacije koja vlada na Bramal Lajnu još od ispadanja iz Premijer lige 2021. godine. Zato su prodaje bile neizbežne.

Berge, rekordno pojačanje kluba, otišao je svega tri dana uoči prvog kola, i to u redove direktnog rivala, Endiaj nedelju dana ranije uz saopštenje Šefilda da je nevoljno pušten u Marselj. Jer iako ga je na papiru odmenio 21.500.000 evra plaćeni Kameron Arčer, koji je prethodno briljirao na pozajmici u Midlzbrou, Endiajovih 15 golova i 12 asistencija u svim takmičenjima iz prošle sezone niko u aktuelnoj ekipi neće moći da nadomesti. Da stvar bude gora, Endiaj i Berge nisu jedina dvojica koju Junajted nije uspeo da zadrži. Tomija Dojla, veznog fudbalera pozajmljenog od Mančester Sitija, Šefild nije uspeo da zadrži. Navijačima za utehu, poslednjeg dana vratio je Dojlovog saigrača iz Građana, Džejmsa Makatija, talentovanog plejmejkera koji je sa devet golova i tri asistencije doprineo povratku u Premijer ligu.

Koliko su Polu Hekingbotomu nedostajale opcije sa klupe najbolje oslikava detalj sa utakmice protiv Kristal Palasa na otvaranju sezone. Šefild je jurio zaostatak, a engleski stručnjak u 80. minutu uveo trojicu novajlija: Anisa Slimanea, Vinija Souzu i Jasera Larusija. Redom centralnog vezistu, defanzivnog vezistu i levog beka. Rajan Bruster i Oli Mekbarni bili su povređeni (ovaj prvi je i dalje) i Hekingbotom nije imao boljih rešenja.

Tu smo gde smo, jednostavno nemamo kvalitet“, bio je potpuno iskren trener Šefilda posle poraza od Palasa. Isto veče predstavljen je Gustavo Hamer, 17.500.000 evra plaćeni holandski vezista. Učinak od 11 golova i 10 asistencija u prošloj sezoni obećava, optimizam je među navijačima probudio i golom na derbiju protiv Notingem Foresta, ali on sam neće biti dovoljan. Da ne zaboravimo ni centralnog vezistu Toma Dejvisa, sakupio je i on mnogo iskustva noseći dres Evertona, tu su i Oston Trasti, malo poznati štoper pristigao iz Arsenala, Beni Traore, 20-godišnji napadač koji je doveden sa epitetom najboljeg strelca švedskog šampionata u tom trenutku, mladi levi bek Lestera Luk Tomas, a u timu je i dobar deo one presimpatične ekipe predvođene Krisom Vajlderom, koja je pre četiri godine izvan svih očekivanja završila na 9. mestu.

To ovog puta zasigurno neće biti slučaj. Utisak je da je Šefild slabiji u odnosu na prošlu sezonu, što za novajliju nikako ne može biti dobro. Pritom, svim igračima izuzev novajlijama te Brusteru, Anelu Ahmedhodžiću i Džeku Robinsonu, ugovor ističe narednog leta. Izgleda da u klubu baš ne umeju da planiraju na duže staze...

DOŠLI (64.450.000): Kameron Arčer (Aston Vila, 21.550.000), Gustavo Hamer (Koventri, 17.300.000), Vini Souza (Lomel, 12.500.000), Oston Trasti (Arsenal, 5.800.000), Beni Traore (Heken, 4.600.000), Anis Slimane (Brendbi, 2.700.000), Tom Dejvis (Everton, bez obeštećenja), Jaser Larusi (Troa, pozajmica), Luk Tomas (Lester, pozajmica), Džejms Makati (Mančester Siti, pozajmica)

OTIŠLI (30.900.000): Iliman Endiaj (Marselj, 17.000.000), Sander Berge (Barnli, 13.900.000), Enda Stivens (Stouk, bez obeštećenja), Bili Šarp (Los Anđeles, bez obeštećenja)

LUTON

Loše, loše, baš loše… Iako je krajem maja pobedio u “najskupljoj utakmici na svetu“, Luton se na tržištu poneo potpuno suprotno od Notingem Foresta, koji je isto tako slavio u finalu plej-ofa godinu dana ranije.

Istina, ovih 20 plus miliona koje je Luton potrošio na jačanje igračkog kadra apsolutni je rekord kluba sa Kenilvort rouda kada je reč o novcu uloženom tokom jednog prelaznog roka. Uostalom, svako od šest najskupljih pojačanja u istoriji kluba u tim je stiglo ovog leta. Međutim, kada za čitav prelazni rok rok potrošite novca koliko gotovo svaki drugi tim uloži u jeno pojačanje, teško je podići kvalitet ekipe na premijerligaški nivo.

Luton jeste dvocifrenim brojem pojačanja unapredio prošlogodišnju ekipu sa kojom je ostvario istorijski uspeh, ali je utisak da to neće biti dovoljno da bi se sačuvao status prvoligaša. Osim vrlo upitnog kvaliteta, zabrinjava i činjenica da većina novajlija nema ni minut premijerligaškog fudbala u nogama. Od desnog i levog beka Ise Kaborea i Rajana Gilsa, preko štopera Madsa Andersena i Tedena Mengija, do golmana Tomasa Kaminskog i napadača Džejkoba Brauna…

Prosek popravljaju ofanzivni vezista i nekadašnji član Mančester Junajteda Tahit Čong sa pet mečeva u eliti, centralni vezista Sambi Lokonga sa 34, nešto defanzivniji Marvelus Nakamba sa 60 prvoligaških utakmica engleskog fudbala u nogama, a posebno vremešni čuvar mreže Tim Krul (koji će doduše imati ulogu rezerviste) i Ros Barkli, koji je na iznenađenje mnogih stigao među Šeširdžije kao slobodan igrač, mada mu je karijera u blagom padu te i nje mogao previše da bira.

Sve u svemu vrlo tanko, što na kraju krajeva oslikavaju i rezultati, ali još bolje igra na startu sezone. Čini se da dugo nismo imali izrazitijeg “favorita“ za obaranje rekorda Derbi Kauntija iz sezone 2007/08.

DOŠLI (22.750.000): Rajan Gils (Vulverhempton, 5.850.000), Tahit Čong (Mančester Junajted, 4.700.000), Mads Andersen (Barnsli, 3.500.00), Džejkob Braun (Stouk, 2.900.000), Tomas Kaminski (Blekburn, 2.900.000), Marvelus Nakamba (Aston Vila, 2.900.000), Ros Barkli (Nica, bez obeštećenja), Čidozi Ogbene (Roteram, bez obeštećenja), Teden Mengi (Mančester Junajted, ?), Tim Krul (Norič, ?), Isa Kabore (Mančester Siti, pozajmica), Albert Sambi Lokonga (Arsenal, pozajmica)

OTIŠLI (/): Soni Bredli (Derbi Kaunti, bez obeštećenja), Heri Isted (Čarlton, bez obeštećenja), Eliot Torpe (Šruzberi, pozajmica), Fred Onjedinma (Roteram, pozajmica), Džon Makati (Barnsli, pozajmica), Luk Frimen (slobodan igrač), Henri Lanzberi (penzija)


tagovi

Letnji prelazni rok 2023Premijer ligaprelazni rok

Obaveštavaj me

Man. Junajted
Man. Siti
Arsenal
Liverpul
Totenhem
Čelsi

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara