Očajni nemački fudbaleri
Očajni nemački fudbaleri

Kako su posebni postali obični?

Vreme čitanja: 4min | sre. 27.06.18. | 19:40

I zašto je od ekipe koja negledljivu utakmicu pretvara u gledljivu, Nemačka dospela u mračni ćorsokak u Rusiji, u mučitelja fudbalske lopte kojem se svi danas raduju kada mu vide leđa...

Istorijski debakl je kompletiran. Kapitulacija. Nemačka nije prvi šampion sveta koji je braneći trofej ispao u grupnoj fazi, ali će prvi takav neuspeh u istoriji tamošnjeg fudbala sigurno ostaviti ozbiljne posledice na fudbalsku budućnost Pancera. 

Pred vodećim ljudima nemačkog fudbala u narednom periodu je veliki broj otvorenih pitanja. Šta će biti sa timom koji nikako nije dorastao svetloj istoriji, ili sa selektorom Joahimom Levom koji je nedavno produžio ugovor? Kako zadovoljiti javnost, koja posle blamaže opravdano traži nečiju glavu?

Izabrane vesti

Ovo što smo gledali poslednjih dana u Rusiji nije Nemačka. Znali su to svi koji pomno prate ovu reprezentaciju, koji vole Manšaft i njihov totalni fudbal, oni koji uživaju čak i kada Nemačka igra s Azerbejdžanom, Maltom ili Andorom, znajući da je i u tim utakmicama zagarantovan spektakl bez obzira na (ne)kvalitet rivala.

Kako je od ekipe koja negledljivu utakmicu pretvara u gledljivu, Nemačka dospela u mračni ćorsokak u Rusiji, u mučitelja fudbalske lopte kojem se svi danas raduju kada mu vide leđa?  

Teško da i oni koji su najodgovorniji za funkcionisanje nemačke reprezentacije to sada znaju. Ništa od januara na ovamo nije ličilo na Nemačku. Neverovatno je kako je ekipa, koja je u kvalifikacijama vezala svih deset pobeda, uz gol-razliku 43:4, tako drastično pala u 2018. i od novembra prošle godine do danas pobedila samo dva puta od mogućih osam utakmica?!

Poraz od Brazila u Berlinu u martu (0:1) nikog nije uzbudio. A morao je. Ni tamošnja javnost nije shvatila tada signal da nešto nije u redu, pa su se, umesto da upitaju selektora za objašnjenje poraza i utakmice u kojoj nisu šutnuli na gol rivala, šegačili s Brazilcima kako je sada ukupan rezultat 7:2.

Te prijateljske utakmice tokom proleća “ogolile” su sve vidljive nedostatke Nemačke. Videlo se da Panceri nemaju “devetku”, da je Timo Verner još mlad i zelen, da je Mario Gomez star i istrošen, a Nils Petersen ipak napadač za Cvajtu. Svi su to videli sa strane, ali nije Joahim Lev pokraj terena, koji je u glavi imao drugačije zamisli.

Opijen dominantnim osvajajnjem Kupa konfederacija sa drugim timom prošlog leta i trofejom osvojenim u konkurenciji Kameruna i Čilea, koji se nisu ni plasirali na Mundijal (o realnoj snazi Rusije da ne pričamo), Lev je verovatno umislio da može sve, pa i da pošalje koga hoće na teren jer će rezultat uvek na kraju biti isti, a "fudbal ostati igra u kojoj uvek na kraju pobeđuju Nemci".

Malo morgen.

Maj i jun ove godine doneli su mu neverovatan rolerkoster uzbuđenja. Od vrhunca do samog dna, posle kojeg je i budućnost nemačkog selektora na klupi dovedena u pitanje. Jogi, kako ga iz milošte zovu je uoči Mundijala produžio ugovor kao jedan od najdugovečnijih trenera u svetskom fudbalu (12 godina), a novi sporazum na još dve trebalo je da mu bude vetar u leđa pred šampionat na kojem je odbrana titule bila zacrtani cilj.

Međutim, tih dana desila se "aferacTurci” s Mesutom Ozilom i Ilkajem Gundoganom, koji su se tokom odmora slikali sa turskim predsednikom Redžepom Tajpom Erdoganom, oslovivši ga tom prilikom kao “njihovog predsednika”. To je, nezvanično, detalj koji je izuzetno poremetio odnose unutar tima, a dvojica fudbalera se nisu psihički oporavili nakon što su ih mediji, predvođeni Bildom, javno raščerečili. 

Ni Ozil ni Gundogan u Rusiji nisu bili bleda senka asova kakve poznajemo, obojicu ih je Lev poslao na klupu protiv Švedske, a kada god su igrali, nisu se proslavili.   

Nije nemački selektor znao da čita između redova, nije primao signale, a morao je. 

Kada je Austrija početkom juna u prijateljskom meču igrački razvalila Nemačku i pobedila je sa 2:1, selektor se ni tad nije zabrinuo. Važnije mu je bilo da li će Manuel Nojer moći da brani u Rusiji, kako će kapiten izgledati na terenu posle godinu dana bez odigrane utakmice za Bajern, a i tu je na kraju napravio veliku grešku jer Nojer nijednom na turniru nije sačuvao mrežu, na uštrb sjajnog golmana Barselone Ter Štegena.

Takođe, tu je i slučaj Leroja Sanea čije je odstranjivanje sa konačnog spiska bila (sad se ispostavilo) još jedna loša odluka u nizu selektora. Ne tvrdimo da bi najbolji mladi fudbaler Premijer lige pomogao Nemcima da izbegnu debakl i katastrofu u Rusiji, ali poslednje mesto u grupi F i učinak onoga koji je otišao na SP umesto njega (Julijan Brant) daju mu za pravo da likuje. Mada Sane to uraditi neće... 

Veliki broj sitnih grešaka i loših procena Joahima Leva karakteristika je ovogodišnjeg bledog izdanja Nemaca, najslabijeg još od 2004. i eliminacije sa Evropskog prvenstva u Portugaliji. 

Za to će verovatno morati baš on da plati ceh i već je najavio večeras da će narednih dana sam preispitati sebe i svoje odluke. Možda je tako i najbolje, jer da je znao da čita između redova morao je da ode 2014. posle Brazila kada je kao trener šampion sveta bio na vrhuncu. Kao što je Zinedin Zidan to nedavno uradio...

Ovako, odlučio je da ostane i pogrešio. Naneo je Nemačkoj veliku štetu i od jedne posebne reprezentacije za nekoliko meseci napravio običnu.

Foto: Action Images


tagovi

Rusija2018Fudbalska reprezentacija Nemačke

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara