""
""

INTERVJU - Boško Đukanović: Želja mi je da jednog dana Teodosiću prepustim evropski Metalac!

Vreme čitanja: 11min | sub. 29.11.14. | 10:35

Svetski priznati kardiohirurg, uspeo je da od valjevskog kluba napravi učesnika ABA lige. Tim iz grada na Kolubari je počeo da pravi čuda u regionalnom takmičenju, ali njegov ideolog i patron ima još veće planove za budućnost

Nije dobro kada vam sagovornik na početku intervjua kaže: „Momci, imam za vas najviše deset minuta.“ Doduše, nismo bili iznenađeni takvom reakcijom Dr Boška Đukanovića, prvog čoveka KK Metalac, kada nas je primio na svom radnom mestu, u kancelariji direktora Instituta za kardiovaskularne bolesti Dedinje. Nismo bili iznenađeni zato što smo ga prekinuli u čašici razgovora s dvojicom velikih prijatelja, najboljim srpskim šahistom svih vremena i poznatim biznismenom. Ubrzo je, dok smo razgovarali o „kraljici igara“, njegovoj velikoj ljubavi, u kancelariju ušao visoki državnik, a nešto kasnije i nekada veoma moćan čovek u našim bezbednosnim krugovima. Oni koji bolje poznaju Đukanovića kažu da je to uobičajen dan u kancelariji jednog od najboljih svetskih kardiohirurga.

Izabrane vesti

Srećom, razgovor je potrajao duže od deset minuta. Đukanović nas je osvojio neposrednošću i ogromnom energijom. Pričao je u zanosu o srpskoj košarci, posebno o ogromnom potencijalu Šumadije koji mora da se neguje i razvija. Da uvek radi onako kako misli i kaže, što je inače ponovio više puta, uverio nas je kada je insistirao da mu damo telefon predsednika naše kompanije kako bi ga ubedio, maltene tu i pred nama, da ponovo ulaže u čačanski Borac!    

Ipak, glavna tema je bio klub o kojem brine već 10 godina…

Za valjevski Metalac ova sezona je istorijska zbog činjenice da klub prvi put učestvuje u regionalnoj ABA ligi?
“Hteo bih prvo da naglasim da Metalac ima blistavu i dugogodišnju tradiciju. Čekali smo dugo na ovaj trenutak i ja sam odlučio da idemo u ABA ligu. To je bio mnogo težak zalogaj... Međutim, kako se ispostavilo, uspeli smo da rešimo sve probleme i napravimo dobar potez. Imali smo i sreće, skockale su se određene priče na najbolji mogući način i eto izgurali smo ulazak u ABA ligu.”

Trenutak je bio specifičan. Prvo je od takmičenja odustao kragujevački Radnički i vi ste prilično iznenada zauzeli njegovo mesto? Bilo je i drugih kandidata?
“Moj dragi prijatelj Roman Lisac (izvršni direktor ABA lige, prim. aut.) takođe je i veliki prijatelj valjevske košarke. On je to meni ponudio, a ja sam se kolebao... To je bila, ponavljam, teška odluka. Imao sam polovičan tim za našu, kamoli ABA ligu, a dvorana je bila u sramotnom stanju. Nismo imali ni sređene finansije. Ali prelomio sam i rekao - idemo! I to je dobro ispalo...”

Koliko ste imali vremena da donesete tako krucijalnu odluku za Metalac?
“Prelomio sam u dva minuta! Roman nas je zvao više puta, odbijali smo, te hoćemo, te nećemo i onda sam u jednom trenutku u septembru rekao – „Romane, da!“ Pitao me je da li sam siguran, da li sam spreman i da li mogu, odgovor je bio samo – da.  Kazao mi je da mu stavljam najveći teret na svetu, a ja sam odgovorio da veruje u mene i Valjevo. Sad Roman Lisac kaže da nije verovao da je Valjevo takav centar košarke. Ono što se dešava u našem gradu s košarkom je nemoguća priča.”

Šta biste rekli o kvalitetu takmičenja?
“Ekstremno kvalitetno! Nisam očekivao i verovao da su toliko ozbiljni ljudi u ABA ligi, od predsednika, preko sudija, operativaca... Možda je to i najjača liga u Evropi trenutno i veoma sam srećan što moj Metalac igra u najboljoj ligi Starog kontinenta. Za dva meseca smo iz maltene nemoguće situacije uspeli da napravimo da sve ovako izgleda.”

Metalac je krenuo loše, sa pet poraza, ali je potom vezao četiri pobede i eto ga vrlo blizu četvrtog mesta?
“Možda će neko da se ljuti što ovo kažem, ali po meni igramo najbolju košarku u ABA ligi. A sve smo to napravili od dece, s vrlo skromnim finansijama. Metalac je prava šumadijska košarkaška priča, a Šumadija je centar svetske košarke. Da vam kažem, svetska košarka je izmišljena u Čačku, a ne u Čikagu! Tačka, bez dalje rasprave. Nažalost, zbog okolnosti, mi smo sada Čačak. Okupljamo sve što vredi iz šumadijske košarke, predstavljamo njen motor, pokretačku snagu najjače košarkaške škole na svetu. O tome uopšte nema potrebe da se razmišlja. Još jednom podvlačim, po cenu da budem dosadan – košarka se rodila u Šumadiji, kao što se šah rodio u Rusiji.”

Da li valjevska publika na pozitivan način prepoznaje novu epohu u istoriji Metalca?
“Reakcije su baš dobre. Valjevo dan i noć priča o košarci, ma to je haos.“

Kako zapravo funkcioniše Metalac? Ko čini rukovodstvo?
“Postoji sekretarica, predsednik kluba i ja kao čovek koji pomaže. I samo je sekretarica plaćena, uz naravno trenere, igrače i određeni broji ljudi koji tamo rade, poput doktora, fizioterapeuta... Ja naravno nisam plaćen, već sam amater socijalističkog tipa i tako želim da ostane. Metalac je klub koji je ostao na amaterskim pričama iz starog vremena prave srpske i jugoslovenske košarke. Uspeli smo da taj duh vratimo u Valjevo. Tamo nema nikoga da uzme jedan dinar ukoliko ga ne zaradi i zbog toga sam vrlo srećan. Siguran sam da će Metalac ići dalje, zahvaljujući mojim prijateljima, sponzorima, među kojima je i gospodin Rodoljub Drašković (bio je prisutan tokom intervjua, prim. aut.). Mnogo mi je pomogao, a tu su i drugi koji pomažu.”

Kažete da ste amater, ali mi bismo ipak voleli da čujemo precizniju definiciju vaše uloge u Metalcu?
“Ja sam jedan od članova Upravnog odbora. Navijač sam Metalca i kao što sam već naglasio pomagač.”

Ima li u vašoj okolini još ljudi koji bi mogli da se na sličan način uključe u rad Metalca?
“Ja tražim te ljude u Valjevu i, iskreno da vam kažem, još nisam našao toliko pravih saradnika. Međutim, tražiću i dalje one koji bi u budućnosti vodili Metalac. Tu su, naravno, braća Teodosić, a Miloš je naše dete. Kada on završi karijeru, ja bih želeo da se on vrati u Metalac i da mu prepustim klub u jednoj evropskoj priči. To je moja ideja i već sam razgovarao s njim o tome. Miloš je mlad momak, ima vremena i neka prvo svoje odigra. Do tada će Metalac biti evropska priča, ja ga vidim u tome već sledeće godine. Ja to tako vidim, ali sigurno da sam previše optimista. Nisam realan.“

Mnogi ne znaju kada ste i kako ušli u košarku?
“Godinama se bavim Metalcem. To je moj klub u kojem sam i trenirao košarku. Svaki Valjevac je vezan za taj prelepi sport i to je jasno kao dan. Ima deset godina kako je moj angažman u klubu intenzivan, od kada je moj brat Duško Đukanović preuzeo klub, a onda sam ja rešio da pomognem. Duško je velika ličnost i ovo što je Metalac sada velikim delom je njegova zasluga.”

Govorite mnogo o šumadijskog košarci, pa je neizbežno da se dotaknemo tužne priče i gašenja kragujevačkog Radničkog?
“Oni su mogli da budu centar srpske košarke. Ali da vam iskreno kažem, ti ljudi nisu radili kako treba. Ponašali su se nedomaćinski, potrošili ogromne pare, nisu stvorili ni školu košarke. Ostali su bez svega na kraju, ostavili iza sebe ogromne dugove. Naravno, greota je što se Radnički Kragujevac ugasio, ali ne libim se da kažem kako je to bila priča za nekoliko ljudi koji su iz toga izvukli korist. Oni su uzeli Svislajon od mog prijatelja Rodoljuba Draškovića koji sedi ovde s nama. On je davao milion evra godišnje za košarku, a oteli su mu klub!? Davao je čovek svoj novac, a oni su mu rekli ti si niko i ništa ovde. Oteli su pare i preselili tu priču u Kragujevac. Ma to je najveća prevara u istoriji srpske košarke, a kako su radili, tako im se vratilo. “

Čime biste bili zadovoljni u ovoj sezoni po pitanju plasmana i rezultata Metalca?
“Želim da se postigne što više. Opstanak u ligi više ne dolazi u obzir. To je bio cilj na početku, kada smo bili u jednom velikom strahu da sve napravimo za mesec dana. Ali to smo sada prevazišli i više nismo u toj priči. Hoćemo što bolji plasman, jer razmišljamo o koeficijentu naših klubova, kako bismo i sledeće godine imali četiri kluba u ABA ligi. Borimo se za četvrto mesto, a plasman može da bude osmo, sedmo, pa i peto mesto. Ne znam... Znam samo da je potencijal ekipe neverovatan i ne mogu da verujem da je takva igra napravljena za mesec dana.“

Dakle, trener Vladimir Đokić radi sjajan posao?
“On je trener kojeg sam želeo i više je nego opravdao poverenje. Ekstremno kvalitetan stručnjak, najbolji trener na ovim prostorima. Bolji je i od selektora Đorđevića! To je moje mišljenje... Napravio je tim za mesec dana, pa to nije normalno?! Možda nije najprihvatljiviji za medije, ali njegov rad na terenu je nemoguć. Drži košarku u malom prstu i u to sam se uverio. S klubom koji ima najmanji budžet i koji je sklopljen za 30 dana, napravio je već čudo u ABA ligi.”

Koliko tačno iznosi taj najmanji budžet?
“Pola miliona evra po sezoni. U odnosu na velike klubove, recimo Cedevitu i Zvezdu, odnos je oko šest prema jedan. Primanja su zasad redovna, ali to nikad ne mogu da garantujem, jer je svaki mesec za mesec...“

Metalac trenutno ima prezime „Farmakom“, a pre nekoliko dana uhapšen je vlasnik ovog koncerna Miroslav Bogićević. Da li to može da bude problem za klub?
“Klub je uvek svima plaćao i nikom ništa ne duguje. Jedini u Evropi. Nikom ni dinar! Mi tako radimo i mogu slobodno da kažem da smo najstabilniji klub u Evropi. Duguju Real i Barselona, zar ne? Pa Partizan, Zvezda... Ali ne i Metalac.”

Koliko se i na koji način radi s mladima u Metalcu?
“Naravno da imamo školu košarke i to mnogo dobru. Mnogo sam radio na tome da stvorimo košarkašku školu. Tu je sada glavni Bora Džaković, jedan od najvećih srpskih trenera svih vremena. Radi sa još pet trenera, ukupno imamo 200 dece. Škola košarke traži vreme, pokazaće se za tri do pet godina šta smo uradili. Ali za ono što radimo u Valjevu s mladima Partizan i Zvezda mogu da nam očiste cipele. Sada imamo osam mladih reprezentativaca.“

Kako vidite srpsku košarkašku scenu danas?
“Imali smo neverovatan uspeh u Španiji, ali on nije realan, mada svakako mora da se iskoristi. Euforija oko svetskog srebra je trajala nekoliko dana, pa sada mogu da vam kažem kako je srpska košarka katastrofa. Klubovi nemaju novac, ugasio se jedan Kosjerić, veoma važan košarkaški centar Srbije i ja ću ga vratiti sledeće godine. Sigurno! Imamo slučaj Radničkog, sve to ukazuje na veliku krizu. Ljudi koji vode košarku moraju da idu na teren, mislim pre svega na Đilasa i Bodirogu. Da budu u svakom gradu svaki dan, da promovišu košarku i mobilišu ljude iz opština, kao i sponzore. Mora da se pomaže klubovima, jer srpska košarka ima strašan izvor talenata. Kakvi bre Čikago Bulsi i Lejkersi?! To su mala deca za Šumadiju. Šta se tu rađa, pa to je nemoguće.”

Ima i onih koji tvrde da srpsku košarku zapravo „guši“ regionalno takmičenje?
“Naši ljudi iz Saveza moraju da naprave određeni kompromis između regionalne i domaće lige. Da sam ja na čelu Saveza, ja bih to napravio. Srpska košarka ne sme da trpi, već da ima korist od ABA lige. Gledajući trenutnu situaciju, ne bi mogla Zvezda sada da igra u Kosjeriću. To bi bilo besmisleno. Ili da igra sa Slogom i pobedi 150 razlike!? ABA liga ima smisla, jer promoviše naš vrhunski sport. Međutim, mi moramo i da mislim na našu domaću ligu. A kako? Pa o tome neka misle ljudi iz Saveza. Ja mislim na nekoliko gradova i brinem o Čačku, Užicu, Valjevu i Kraljevu. Želim da im pomognem. Radim onako kako mislim i kažem.”

Kako vidite trenutnu situaciju u Partizanu i Crvenoj zvezdi?
“Zvezda je vrlo kvalitetna i to je jasno kao dan, pre svega zahvaljujući Nebojši Čoviću. On je izuzetno sposoban čovek. Partizan je imao svoj zlatni period, višegodišnji je šampion, ali sada je u velikoj krizi. Mada, počeo je da se izvlači, vidim da sve bolje igra. Ima vrhunskog trenera Duška Vujoševića, sigurno je da će Dule izvući maksimum. Ali sada je Zvezdino vreme i to je normalno, malo tamo, malo ovamo. Država mora da pomogne i jednima i drugima. Iz tog velikog rivaliteta Partizana i Zvezde se stvara kvalitet, kao kod Reala i Barselone. Nisu ljudi to džabe izmislili. Moramo da čuvamo te klubove kako znamo i umemo. Jeste da tu ima mržnje, među navijačima, trenerima, ali je to normalna pojava. Ima je svuda. Uostalom, zna se kako je to kod Panatinaikosa i Olimpijakosa, tuča na terenu svaki put. Partizan i Zvezda su brendovi i moraju da imaju odgovarajući status. Za Metalac navijaju Valjevci, a za Zvezdu i Partizan navija više Valjevaca nego za Metalac.”

Na zidu vaše kancelarije, koji slobodno možemo da nazovemo „zidom slavnih", nalaze se vaše fotografije s brojnim izuzetnim ličnostima, među kojima je mnogo onih iz sveta košarke (Kićanović, Paspalj, Danilović, Gurović, Peković, Džeri Vest…). Koliko ih često viđate, s obzirom na svoje obaveze?
“Juče sam bio sa Željkom Obradovićem, pa smo se, eto, videli u kafani. Svratio čovek do Beograda, pa me zvao da se vidimo. Muzika, priča, druženje... Željko i Kićanović, ta dva čoveka su mi najvažnija, uz Biorca i Radmila Mišovića. Imam dosta prijatelja, a imam dovoljno slobodnog vremena, možda i previše.”

Čovek ste koji voli kafanu, to nije tajna?
“Kako da vam kažem... Kafana je mnogo bitna institucija u razvoju srpske civilizacije. U kafani se poznaje čovek, to su Srbi rekli pre sto godina. Tamo tek upoznam čoveka, ne ovako, već kada je muzika, čašćavanje, priča... Drugačije je teško definisati osobu.”

U kojoj kafani možemo da vas sretnemo?
“Eto pre neko veče, to sa Željkom, bili smo u Marikiju, u Zvečanskoj 56. A gde ću biti idući put, to već nećete znati. Mariki je naš kafić, mali, ali naš. Osim Željka i mene, bili su tu Kića, Rile, a svratio je i Vlade Đurović.”

U svom poslu ste jedan od najboljih na svetu, ali ste oduvek bili bliski sportu, ne samo košarci. Bili ste uspešni u karateu, a reklo bi se da je šah vaša posebna ljubav?
“Jesam se bavio karateom, ali je to prošlo. Šahom se bavim. Moje „žrtve“ su bile Karpov i Ljubojević (osmeh). Prošli put sam dobio Ljubojevića sa 9:1 u partijama, a sada mu ne dam revanš, već mora da čeka godinu dana. Šalim se, naravno... Uvek me je pobeđivao, kao neko malo dete. Jednom sam ga možda dobio od 700 partija.”

Inače, naš legendarni šahista Ljubomir Ljubojević sve vreme je bio prisutan dok smo intervjuisali njegovog velikog prijatelja Boška Đukanovića. Naš domaćin je insistirao da uradimo razgovor s umetnikom na 64 polja („dajte ljudi, kakav bre ja, šta mene intervjuištete, pa Ljuba je legenda?!”), ali je skromni velemajstor odbijao uz osmeh.   


tagovi

Boško ĐukanovićJadranska ligaKK MetalacMetalac

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara