Sikimić budi sećanja: Posle gola u derbiju 10 minuta sam živeo san

Vreme čitanja: 5min | pet. 01.02.19. | 10:29

“Desilo se šta se desilo - 1:1. Zbog toga mi je samo žao, za tim žalim...“, poručuje iskusni golgeter

Fudbal gotovo da više ne priznaje godine. Ako si fizički spreman, a voljni momenat je na visokom nivou, onda su svi sporedni faktori apsolutno zanemarljivi. Takva je situacija i sa napadačem Voždovca i nekadašnjim golgeterom Crvene zvezde, Predragom Sikimićem, koji i pored činjenice da ima 36 godina ne dozvoljava da oni i deceniju i po mlađi saigrači po fizičkoj kondiciji, ali ni raspoloženju, budu ispred njega.

Očigledno da samo takav pristup može da učini da jedan igrač ima tako dug vek trajanja na travnatom tepihu.
Voljni momenat, stalno pominjem to. Približava se neki kraj, ali ja ga još uvek ne vidim. Sve više i više voliš taj fudbal, nije lako prestati. Pokušavam da se pripremim dobro, da se spremim za prvenstvo, pogotovo što nije lako na tom ’veštaku’ da se igra. Za mene su tri stvari najbitnije, ta neka strast, volja, ako imaš volju onda je treća stvar - rad, sve ostalo dolazi posle toga. Ali opet ponavljam, približava se polako taj kraj karijere i na neki način sve više poštujem svaki minut na terenu“, počeo je razgovor za MOZZART Sport Predrag Sikimić.

Izabrane vesti

Period od godinu i po dana u Crvenoj zvezdi predstavljaju svakako najvažniji period u karijeri iskusnog golgetera, koji je po odlasku iz Ljutice Bogdana godinu i po dana igrao za kazahstanski Atirau.
“Bilo je super, imao sam stalno dva-tri Balkanca pored sebe, trener golmana mi je bio Srđan Soldatović, kondicioni Vlada Živanović, a sportski direktor Dragan Đurđević, tako da je ekipa oko mene bila super. Posle Crvene zvezde sam tamo otišao na polusezonu, pa sam produžio još godinu dana. Očekivao sam da ću sada da odem tamo još 10 meseci, ali je na snagu stupio neki novi zakon da stranci preko 31 godine ne mogu da potpišu, nisam više mogao da čekam, trener Kumikov je želeo da me ostavi, ali sada se neke stvari dešavaju u klubu. Dolaze novi ljudi, hoće sa svim igračima da raskinu ugovor, da oteraju tog trenera, njihove druge pripreme počinju sad prvog februara u Antaliji, tako da je sve na nekoj klackalici, ne znam šta se tačno dešava“.

Dolazak u Crvenu zvezdu je tada iznenadio sportsku javnost u našoj zemlji, ali je Sikimić uspeo da premaši ta prvobitna očekivanja i izbori se za ulogu pravog džokera.
“Izdešavale su se neke stvari, prvo da se vratim sa Tajlanda u Voždovac, a onda bukvalno sa 33 godine potpisujem ugovor za Crvenom zvezdom. Da mi je neko kada sam imao 30 rekao da ću da potpišem, rekao bih mu - alo?! Eto, Miodrag Božović je bio u klubu, sa njim sam radio u Amkaru, imali smo sjajnu saradnju, ja sam tu sezonu sa Voždovcem krenuo jako dobro, bio im je potreban takav kalibar igrača i došao sam“.

Sve je postalo drugačije nakon pogotka u 151. večitom derbiju.
Kada sam dolazio u Crvenu zvezdu stalno sam govorio - 30 golova da dam menjao bih za gol u derbiju. Samo da osetim to, jer je to nešto što ostaje upečatljivo. Sve ostalo ide u drugi plan, jer otac mi je zvezdaš, klinci mi vole Zvezdu, nekako se sve namestilo. Imao sam osećaj u toj utakmici kada sam ulazio na teren da će nešto da se desi. Porodica mi je bila u loži, bio sam pozitivno nastrojen. Dešava se šta se dešava, bukvalno evrogol ispred severa, idem proslavljam, tih nekih 10 minuta sam živeo svoj san, međutim, desilo se šta se desilo - 1:1. Tvoj gol pada u drugi plan... Zbog toga mi je samo žao, za tim žalim. Dešava se produžetak saradnje, padam u drugi plan, došao je Boaći, shvatio sam neke stvari i da neće doći do produžetka saradnje. Prihvatio sam to bez problema. Opet kažem, zbog te Zvezde mi se namestilo da odem u Kazahstan. Godinu i po dana sam sebi produžio karijeru. U drugoj sezoni smo izgubili kup i prvenstvo u tri nedelje, bilo mi je jako krivo što nisam uzeo drugu titulu, jer malo igrača može da se pohvali da je uzelo dve titule zaredom. Sve ostalo je bilo perfektno, mnogo mi je drago zbog ovih trenutnih uspeha, stali su na noge, ostvaruju fenomenalne rezultate i idu u pravom smeru“.

“Džoker“ je vrsta napadača koja je uvek bila posebno voljena među navijačima Crvene zvezde.
Onog trenutka kada sam dobio poziv i kada me je trener pitao da li sam spreman? Odmah sam u glavi razmišljao - tu je Vijeira, on će biti prvi napadač... Nekako se ne mirim sa tom činjenicom, pa čak ni u Zvezdi, da budem drugi špic. Specifična je pozcija, napadačima i golmanima moraš da daš malo prostora da se zalaufaju i zalete, a kada igraš po 15-20 minuta, nije to - to. Hteo ili ne, moraš to da priznaš - nisi srećan. U Zvezdi si, ali nisi srećan. Ali, eto, nameste se neke stvari, pogleda te Bog, treniraš, radiš, pozitivan si. Već sledeće sezone kada mi je dao šansu ja sam pokazao da mogu. Nisam od onih igrača koji su samo došli i otišli, već sam ostavio neki trag i zbog toga mi je mnogo drago. Boravak u Crvenoj zvezdi može da se nazove krunom moje karijere“.

Sikimić je u karijeri igrao i u nekoliko domaćih klubova, potom Belgiji, Tajlandu, Grčkoj, na kraju Kazahstanu, ali je jedna zemlja draža o drugih.
Rusija. Ta Premijer liga, sa tim mogu da se pohvalim, jedna izuzetno jaka liga. Crvena zvezda je potom došla kao šlag na tortu“.

Voždovac onako baš aktivno prodaje igrače, Stuparević je otišao u Votford za pozamašnih 3.000.000 evra...
Neću sad da se hvalim, ali to negde krenulo od mene. Nekako, krenuli smo tu sezonu i otišao sam u Zvezdu, potpom su krenuli odlasci: Dragić, Georgijević, evo sad Stuparević, Filipović, Ivković... Nekako sam pokrenuo taj odliv igrača, stabilan je klub. Jedino mi je žao smo u donjem delu tabele, a ekipa je dobra. Nešto se dešavalo, nemam problem to da izjavim, nekoliko igrača mi se žali, pogotovo ovih iskusnih, kada igraju utakmice jednostavno nisu zaštićeni. Voždovac možda ne vole jer igraju čisto, igraju na svoj kvalitet i krivo mi je što nismo u gornjem delu tabele, ali borićemo se. Poštujem sve klubove koji u donjem delu tabele, ali bilo bi mi mnogo lakše da igramo protiv Crvene zvezde i Partizana u plej-ofu, nego u plej-autu“.

Kažeš da ne vidiš kraj, ipak o njemu verovatno razmišljaš?
Padne mi na pamet. Ali kad vidim sebe na terenu sa ovim momcima... Dao sam jedan intervju gde je naslov bio ’Peglaću do četrdesete’, pa ne odstupam od toga. Jednostavno, dokle god budem osećao da idem na treninge da pružim 100 odsto od sebe. Voljni momenat odlučuje, to je meni sve, jer moraš da imaš tu strast. Ovo je meni idealno mesto za kraj karijere, jer je realno teška priča za odlazak ’preko’. Ne vidim mnogo zdravih klubova ovde, mnogi trebaju da se ugledaju na Voždovac i odnos kluba prema igračima“, zaključio je Sikimić.

Foto: MOZZART Sport/Nenad Jovanović, Star Sport)


tagovi

Predrag Sikimić

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara