Trijumf nade i dilema oko Riversa

Vreme čitanja: 4min | pon. 04.03.19. | 10:45

Ova pobeda možda nije briljantna kao neke prethodne, niti je dokaz taktičke moći, ali je ukazala da Zvezda i dalje u sebi ima onaj šampionski karakter. Da uzme ono što joj pripada čak i kada izostane momenat estetske lepote u igri

Kroz porođajne muke do pobede. Džo Regland je hladne glave, u završnici koja je pripala samo njemu „pomogao“ Crvenoj zvezdi da se odluči i izabere na koga će (najverovatnije) ići u polufinalu plej-ofa Jadranske lige. Momak angažovan za velike utakmice i finiše poput onog jučerašnjeg pokazao je ekipi i stručnom štabu širu sliku - da neizvesne završnice više nisu bauk. Jer, tokom poslednja dva meseca Zvezda se u istim snalazila kao bambi na ledu (primeri: Unikaha, Valensija, Limož, Partizan...) 

Nije se Zvezda proslavila u derbiju nimalo prijatnom za oko. Da li je fantastičan dvoboj za pehar u Nišu toliko podigao očekivanja, ili su košarkaši dva tima bili u minus fazi, ali iz fizički čvrste i na sekvence mučne utakmice jedino će se pamtiti poslednjih 120 sekundi. Zvezda se hrabro suočila sa duhom ne tako davne prošlosti, skinula rukavicu i raspalila mu šamar. Nije dozvolila da je ponovo odvuče preko ivice ambisa i baci u ponor čije bi posledice možda bile kobne u samom finišu najvažnijeg trenutka sezone. 

Izabrane vesti

Ova pobeda možda nije briljantna kao neke prethodne, niti je dokaz taktičke moći, ali je ukazala da Zvezda i dalje u sebi ima onaj šampionski karakter. Da uzme ono što joj pripada čak i kada izostane momenat estetske lepote u igri. 

Uostalom, Crvena zvezda je morala da ide na pobedu. Ne samo zbog profesionalne obaveza, već derbi kao takav uvek iziskuje potrebu da se uknjiži ona najslađa recka u tefter, bez obzira na suluda, makijavelistička razmišljanja koja je Milan Tomić efektno poništio uz poruku: „Dođite na moje mesto, pa kalkulišite“.

Pošto je izvesno da ćemo uskoro gledati bar još dva večita derbija, važnija od svih dosadašnjih u ovoj sezoni, Crvena zvezda sada može da se okrene taktičkmom sklapanju kockica i stvaranju mehanizama potrebnih da se prođe bar prva etapa u šampionskoj trci. Stručni štab je iz prve ruke, u kratkom vremenskom intervalu mogao da uoči sve Partizanove slabosti, a jedna od njih je - Majkl Odžo.

Nigerijac možda nije sinonim košarkaškog majstorstva, ali sve tehničke nedostatke zna da nadoknadi harizmom, borbenim stavom, energijom i surovom demonstracijom sile u reketu, što je učinio i u nedelju uveče. Crno-beli sa centrima potpuno drugačijih karakteristika jednostavno nisu imali adekvatan defanzivni odgovor. Džoka Lendejla je Odžo u nekoliko situacija umeo da baci na parket kao u odmeravanju osmaka i četvrtaka, a kada je postalo jasno da Majk Cirbes nije probio kočnice i barijere koje mu ne dozvoljavaju da bude onaj stari, Odžo je preuzeo ogroman teret na sebe i podsetio na to koliko je nedostajao u Nišu. Njegova možda i najbolja rola u crveno-belom dresu dodano je dobila na težini kada je Milan Tomić otkrio da je 31 minut na parketu odigrao bez treninga i sa povredom zgloba.

Ako je Regland heroj, a Odžo pobednik utakmice, onda je Kej Si Rivers neko ko je posle derbija probudio ono uvek prisutno zrno sumnje. Šampion Evrolige iz 2015. godine nije se u najboljem svetlu predstavio gledalištu, iako je na Mali Kalemegdan došao sa epitetom igrača ozbiljnog iskustva. Mada mu je i Tomić skinuo pritisak izjavom da je „teško igrati derbi na debiju“, ostaje da je Rivers ovakvih, pa i većih utakmica već imao u desetogodišnjoj evropskoj karijeri. 

Rivers je kroz prve minute u crveno-beloj opremi platio danak izostanku takmičarskog ritma u poslednjih mesec dana, zbog čega se povela dilema oko toga šta i koliko zaista treba očekivati od njega?
"Bilo mi je komplikovano da steknem osećaj jer nisam igrao na Kupu i bez utakmice sam gotovo mesec i kusur dana. Pokušavam da pronađem hemiju sa saigračima, ali jeste bilo teško", rekao je Rivers u razgovoru s novinarima posle utakmice, pa priznao:
"Bio sam frustriran. Dugo nisam igrao, a očekivanja javnosti su velika. Bilo je dosta čekanja i onda dođe ovakva partija... Znam šta se očekuje od mene, profesionalac sam deset godina, imam i sam očekivanja od sebe. Psihički je sve u redu, ovo je bio samo loš dan".

Doveden da prvenstveno rastereti Bilija Berona i Džoa Reglanda, Rivers sada mora da prođe ubrzani kurs „regionalne košarke“ i navikne se na nove uslove, saigrače i atmosferu. Jer, ni Crvena zvezda, ni bivši košarkaš Reala, Bajerna i Panatinaikosa neće imati taj luksuz da predugo čekaju da se mozaik savršeno uklopi. 
"Na treninzima je sve drugačije, hemija je dobra, ali tada igramo jedni protiv drugih. Ovo je nešto sasvim drugo. Još se uigravamo, nalazimo balans u rotacijama. Idemo dalje, doći će sve na svoje", kaže Rivers i pojašnjava:
"Moj zadatak je da pomognem Reglandu u organizaciji napada, ali i da radim sve one druge stvari koje sam radio u Panatinaikosu: napad s niskog posta, šut, odbrana. Sada je to proces".

Rezultati istog moraće da budu vidljivi i opipljivi uskoro. U suprotnom, njegova i Zvezdina sezona mogla bi da ima rasplet kakvom se nisu nadali... Nije vreme za donošenje zaključaka, ali i Rivers zna da u narednih mesec dana mora da napravi veliki zaokret. Samo tako će obe strane moći da profitiraju. 

Foto: Star Sport


tagovi

Kej Si RiversMilan Tomić

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara