
Almanasi bivšeg napadača Juventusa: Murinjo me je hteo u Realu, govorili su mi da podsećam na Drogbu
Vreme čitanja: 4min | pet. 24.10.25. | 17:33
Amauri u rodonom Brazilu nije bio dovoljno cenjen, afirmaciju je stekao u Palermu, ali ga mnogi znaju kao nekadašnjeg fudbalera Stare Dame iz Torina
Kolika je šansa da iz druge lige Švajcarke napravite karijeru koja će vas dovesti do dresa Juventusa i reprezentacije Italije, pritom – rođeni ste u Brazilu gde vas niko nije uzimao za ozbiljno. Ovaj čudnovat put prošao je Amauri, stasiti napadač poznat po golovima u Seriji A, najviše u Palermu i Bjankonerima.
U elitnom rangu italijanskog fudbala odigrao je 336 utakmica i postigao 85 golova. Početak je bio skroman, sezona 2000/01. dres Napolija i samo šest utakmica, klub podno Vezuva je tada ispao u Seriju B.
"U Brazilu me niko nije želeo, Italija i turnir u Vijaređu su mi promenili život. Bila je 2000. godina, tek sam napunio 19 i obećao sam sebi da ću, ako ne bude išlo kako treba, vraćam se kući i odustajem od svega. Porodici je bila potrebna pomoć, a više nisam mogao da gubim vreme“, prisetio se Amauri početka karijere u razgovoru za Gazetu delo sport.
Izabrane vesti
Jedan od najbitnijih momenata u karijeri bio je dolazak u Kjevo u sezoni 2003/04. Čuveni Leteći magarci su bili hit Serije A tih godina. Sa Amaurijem u ekipi Masimo Maracina, Simone Perota, Nikola Legrotalje, Kristijano Lupateli... Prvi prasak u periodu Kalčopolija. Dok su ostalima crveneli obrazi zbog najveće afere u istoriji italijanskog fudbala, momci u žutim dresovima igrali su u transu i završili kao četvrti. Amauri je postigao 11 golova.
„Bio sam dominantan, od tada su počeli da me doživljavaju drugačije, zamislite, dobio sam pozive Liverpula i Arsenala. Zašto nisam otišao? Birokratski problemi. Nisam bio državljanin EU. Bilo bi lepo da sam igrao na Enfildu i postizao golove pred Kopom“.
Posle odlaska sa Bentegodija, usledio je novi odlazak na jug Italije. Ako je boravak u Napoliju bio skroman, onda je Palermo bio dobitak sedmice u igri na sreću. Pohvale su stizale sa svih strana.
„Frančesko Gvidolin je rekao da ga podsećam na Didijea Drogbu, to je istina, nije preterivanje. Tresao sam mreže na različite načine i bio jedan od najboljih napadača u Seriji A. Sa Drogbom sam se upoznao u Londonu, rekao mi je da me prati i divi se mojim igrama. Iz novina je saznao da me porede sa njim“.
Bile su to zlatne godine Palerma. Klub sa stadiona Renco Barbera je postao relevantan činilac Serije A, dobri igrači su nicali kao na grani. Sve to pod patronatom ekscentričnog predsednika Mauricija Zamparinija
„Poseban čovek, odveo me je avionom u Veronu. Na konferenciji za novinare se ponašao ludo, a onda je došao do svlačionice i rekao ostalima da ne čitamo šta je rekao novinarima. Samo jednom smo se posvađali. Bilo to kad smo izgubili od Sampdorije u Đenovi (0:3). Ušao jeu svlačionicu besan, doneo nam je kutije sa poklonima. Ja sam dobio šal i rekao nam je „Ovo će vas zauvek podsećati na sramotu koju ste napravili“. Od tad smo počeli da pobeđujemo".
©ReutersU roze dresu na 52 utakmice 23 gola, veliki su počeli da se raspituju, Zamparini kad bi namirisao novac, teško je istom mogao da odoli.
„Tražila me je Roma, Franko Baldini mi je reako kako bih bio savršen partner Frančesku Totiju i da bi Frančesko bio srećan da ja dođem. Milan me je takođe želeo, Karlo Ančeloti me je stavio na vrh liste želja. Na kraju, prešao sam u Juventus. Prelep, drugačiji svet i kultura pobeđivanja koja teško može da se objasni. Imali smo zvezdani napad – Ale Del Pjero, David Trezege, Vinčenco Jakinta i ja. Nosim divne uspomen, posebno mi je draga pobeda protiv Reala, bilo je 2:0, dao sam gol“.
Taj meč je toliko dobro odigrao da je dospeo u sferu interesovanja Madriđana.
„Bio sam želja Žozea Murinja, preko nekih ljudi mi je stavio do znanja da bi voleo da me vidi u dresu Reala. Ali znate, igrao sam u Juventusu, bio sam srećan. Nisam ni razmišljao da promenim sredinu“.
Partije u Juveu nisu bile toliko dobre kao u Palermu, ali je 2010. godine, ipak, dobio poziv za reprezentaciju Italije. Čezare Prandeli ga je uvrstio na spisak za prijateljski meč protiv Obale Slonovače.
„Mogao bih da ispričam svaki detalj iz tih dana. Do Koverćana sam se vozio sa Klaudijom Markizijom. Plakao sam celim putem. Film mog života mi je prošao pred očima. Priča o klincu koji je počeo na obodima Sao Paola, bez ikakvih opcija, a završio igrajući za Juventus i reprezentaciju Italije. Da ste mi to rekli deset godina ranije, smejao bih se“.
Torino je napustio 2011. pomalo razočaran. Bio je miljenik Antonija Kontea, ali klub je imao drugačije planove. Ipak, preporod je došao u Parmi, bio je dovoljan samo jedan telefonski poziv,
„Osoba koja me je dovela u Juventus više nije bil tu. Recimo da mi nije data šansa, završio sam van tima. Trenirao sam sa decom, bio je to težak kraj. Parmu sam prihvatio posle razgovora sa Ernanom Krespom. Rekao mi je „Ako ti dođeš, spasićemo se“. Tako je bilo. Igrao sam odlično, uspeli smo da izbegnemo ispadanje u Seriju B iako su nas već mnogi tamo videli“
Tokom karijere je igrao sa mnogi igrača na njegovoj poziciji, ali dvojicu je posebno cenio.
„Na prvom mestu, Del Pjero, savršen partner u napadu, neko ko vam nikad ne dozvoljava da osetite njegovu veličinu. Ne mogu da ne pomenem Mikolija. Fabricio i ja smo imali neverovatno razumevanje. Bili smo kraljevi Palerma“.
Pre osam godina je završio karijeru u Nju Jork Kosmosu. Posle toga se potpuno povukao iz javnog života.
„Imam restoran i bavim se proizvodnjom vina i piva. Živim u Majamiju, međutim, mnogo putujem. Radoznala sam osoba, oduvak sam imao mnogo strasti za mnoge stvari. Imam vremena da ih sve ispunim“, rekao je Amauri.








.jpg.webp)
.jpg.webp)

.jpg.webp)



