Saša i ja dajemo golove Realu, a Radomir na klupi! Da, da, to se stvarno desilo

Vreme čitanja: 3min | uto. 07.04.20. | 08:42

„Vanvremenski čovek“, opisuje Savo Milošević legendarnog stručnjaka i konstatuje da je Antićev odlazak veliki gubitak za srpski sport

Otišao je čovek fudbala. Tek sad, kad ga nema, shvatamo da mu pristaje nadimak koji je sam skrojio. Idealan spoj. Nema više Radomira Antića, ali ima ko da ga se seća, jer je čuveni srpski trener za sobom ostavio takvu galeriju asova da bi madridski Prado bio tesan da ih sve istakne.

Među stotinama velikih igrača je i Savo Milošević. Iako je pod Antarinom palicom odigrao samo deset utakmica i postigao pet golova, sadašnji trener Partizana biranim rečima govori o čoveku čija je smrt potresla Srbiju.
Prva reč koja mi pada na pamet je – legenda. Bio je za života. Ne samo legenda u smislu struke kojoj je pripadao, već ljudskih osobina. Okupljao nas je na večerama, što mogu da posvedoče svi fudbaleri koji su od sredine devedesetih igrali u Španiji. Davao celog sebe, insistirao na druženju, priči, emocijama. Opšte je poznato da je pomagao sve fudbalere koje je trenirao, a i one koje nije, a dolazili su sa naših prostora“, ističe bivši napadač u izjavi za MOZZART Sport.

Izabrane vesti

Kao špic oblikovan u Španiji (Saragosa, Espanjol, Selta, Osasuna), Milošević je čvrstim nitima bio vezan za Antića. Kao sunarodniku, pomagao mu je u procesu prilagođavanja po dolasku iz Engleske. Kao čoveku, izlazio mu je u susret kadgod je trebalo. To se ne zaboravlja.
Bio mi je trener u Selti, doduše krakto, a od igranja u reprezentaciji, protiv Bugarske, oprostio sam se na njegov poziv. Kratko smo sarađivali na profesionalnom novu, međutim, ostali smo bliski, dosta stvari sam delio i sa njim i sa njegovom porodicom, ćerkom Anom i sinom Dušanom. Imali smo dodirne tačke i posle svega mogu da konstatujem da nas je napustio vanvremenski čovek“.

Kratko podsećanje: u zimu 2004. Selta je, iako je iste sezone igrala Ligu šampiona i ispala tek od Arsenala, paralelno jurila opstanak u Premeri i pozvala Antića u pomoć. Bodovni zaostatak je bio ogroman, spasa relano nije bilo, iako je Savo te sezone za klub iz Viga dao 14 golova, a na zimu mu se, posle igranja Lige šampiona sa Partizanom, pridružio Saša Ilić. Kao uspomena ostala je utakmica u Madridu, koju će Srbi, uprkos porazu, večno pamtiti.
„Saša i ja dali golove Realu, a Radomir na klupi. Da, da, to se stvarno desilo“.

Desilo se samo jednom i nikad više da isti čovek vodi Real, Barselonu i Atletiko.
Čak i da ste samo posmatrač teško je ljudima u Srbiji objasniti kakav je to podvig. Oni koji se bave fudbalom razumeju na koje se visine popeo Radomir. Zamislite koliko morate da poznajete materiju da biste trenirali jednu Barselonu. Ili Real. A kakav znalac da trenirate tri najveća španska kluba i da sa tim trećim, uslovno rečeno, najmanjim, budete osajač duple krune. To se graniči sa nemogućim. Zato je Radomirovo dostignuće legendarno“.

Baš kao i plasman Srbije na Prvenstvo sveta 2010. Čekali smo godinama da najbolji srpski trener dođe na funkciju selektora, a kad je došao nametnuo je, kako je znao da kaže, autoriter igre. Napunio je tribine i srca fudbalskih zanesenjaka, u velikom stilu nas odveo na planetarnu smotru najboljih reprezentacija.
Prosto, to je bio Radomir. S njim na klupi plasman na Mundijal morao je da se desi. Kad se ima u vidu kakvu je trenersku karijeru gradio u Španiji, prvo mesto u kvalifikaicjama i direktan odlazak u Južnu Afriku predstavljali su logičan sled. Neke više sile, da ne kažem Bog, namestili su da kompletan ciklus bude sjajan. Jesmo imali kvalitetan tim, dobre pojedince, ali ključ uspeha bio je u Antićevim rukama. Način na koji je vodio ekipu, koliko su mu igrači verovali, kakav je bio motivator, kako je znao da iz svakog izvuče najbolje sugerisalo je da će uspeti“.

Pričaće se i o tome. I mnogo čemu još. I te kako. Zaostavština je bogata da niko, pa ni Savo Milošević ne može da je sagleda.
Zatečen sam. Bezuspešno pokušavam da dobijem Duleta Antića, znam da je sad u haosu, te koristim ovu priliku da uputim naijskrenije saučešće porodici, prijateljima i svim Radomirovim poznanicima. Veliki je ovo gubitak za fudbal. Sport u celini. Koliki? Mogao bih tri dana da pričam o Radomiru“.

Opet ne bi bilo dosta.

(FOTO: MN Press)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara