Buongiorno Italia: Borba za skudeto se već svela na tri slova - Napoli, Milan i Inter

Vreme čitanja: 8min | pet. 24.09.21. | 13:06

Nije normalno da Sergej Milinković Savić, najbolji igrač Lacija, završi dva puta na klupi u poslednja tri meča

(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)

Nedelja za pamćenje Viktora Osimena. Nigerijac je u sedam dana postigao pet golova protiv Lestera, Udinezea, Sampdorije i bio istinska lokomotiva Napolija na tri gostovanja. Nije trebalo mnogo da Osimen bude upoređen, u ovom slučaju opravdano, sa Romeluom Lukakuom.

Izabrane vesti

Ako je bilo sumnje prošle godine u opravdanost najveće investicije u istoriji Napolija – uplaćeno je oko 50 miliona evra u kase Lila, plus četvorica fudbalera (Karnezis, Manci, Liguroi, Palmijeri) koji su vrednovani 20 miliona – na startu ove sezone u Napulju trljaju ruke. Posle serije velikih golgetera u eri Aurelija De Laurentisa, od Kavanija preko Iguaina stiglo se do Osimena koji bi mogao da ih nadmaši: i po učinku i po eventualnoj ceni prodaje za par godina, odnosno da postane prvi igrač Napolija prodat za 100 ili više miliona evra.

Postoji nekoliko razloga zašto se čekalo na „eksploziju“ mladog Nigerijca: osim prilagođavanja na život i fudbal u Italiji, Osimen je u prošloj sezoni imao problema sa povredama a zatim i sa Kovidom-19 koji su svakako uticali da njegov učinak bude mnogo manji od očekivanog.

Takođe, za razliku od prethodne sezone, Osimen je odradio čitav pripremni period i ušao je u sintoniju sa trenerom Lučanom Spaletijem. Tamnoputi golgeter ne zaboravlja da naglasi da je za njegov vrtoglavi napredak veoma zaslužan novi kormilar Azura.

Međutim, nije samo Osimen ubojito oružje Napolilja. Spaleti je oformio pravu mašinu za golove: tim koji igra sa tri napadača (dva krila i klasičnim špicom), plus Fabijan Ruiz i Zjelinski u veznoj liniji, je gotovo nezaustavljiv, pogotovo kada igra protiv timova koji su po kvalitetu ispod njih. Raznovrsnost rešenja koje nude Osimen, Insinje, Lozano, Politano, Zjelinski, Fabijan Ruiz i Elmas (a tu su i Petanja, Una i Mertens kad se oporavi) je takva da je protiv Napolija jednako opasno igrati fajterski ili se zatvoriti i parkirati autobus ispred golmana.

Osam golova protiv Udinezea i Sampdorije su više nego indikativni. Tačno je da je Napoli imao malo sreće i raspoloženog Ospinu na golu, ali su upravo to sastojci koji kreiraju trijumfalnu „konjicu“ za osvajanje trofeja. Mogućnost da se Napoli oklizne protiv malih i srednjih klubova je svedena na minimum i zato su postali ozbiljan kandidat za titulu.

Na putu Napolija postoje dve nepoznanice koje mogu da kompromituju ambicije tima: Kup Afrike i Aurelio De Laurentis. Istina je da Mertens, na svoj način naravno, može da zameni Osimena tokom januara i prve nedelje februara, ali odsustvo Nigerijca ostaje hendikep. Aurelio De Laurentis, kao što smo već naglašavali, trebalo bi da zadrži nizak profil: što se manje čuje, što manje priča, što manje filozofira, što manje koristi svog sina u rukovodstvu kluba kao avatara, to bolje za Spaletija i njegove fudbalere i snove Napolija o trećem skudetu.

LACIO

Nešto je trulo, rekao bi Šekspir, u Sarijevom Formelu. Nije normalno da Sergej Milinković Savić, najbolji igrač Lacija, završi dva puta na klupi u poslednja tri meča. Opravdanje da Sari želi da rasporedi dobro minutažu i da izbegne rizik od povreda, kao i svežinu za derbi sa Romom, ne drži vodu. Toskanski stručnjak pripada grupi trenera koji kada se zaljube u svoje ideje, čak i kada su štetne i destruktivne, tvrdoglavo ih brane do kraja, po cenu i da unište sami sebe. Postoji bojazan da bi Sergej mogao da prođe kao Hamšik u Napoliju.

Akpa-Akpro na terenu, a Milinković na klupi ukazuje da Sari ima ideje koje nisu kompatibilne sa logikom. Metaforički rečeno Sergej je i sa jednom nogom bolji i korisniji igrač od tamnoputog Francuza. Ili, ako hoćete, veća je razlika između Milinkovića i Akpe Akproa nego između Imobilea i Murićija. I kao što Sariju ne pada na pamet da odmara Imobilea dajući šansu Murićiju, tako ne bi trebalo da mu prolazi ni kroz predsoblje razuma da je Akpa Akpro alternativa srpskom asu.

Sergej je jedini igrač Lacija na sredini terena koji proizvodi kvalitet i kvantitet, kreira šanse i zapušava rupe ispred odbrane. Meč sa Milanom na kome je bio neprepoznatljiv je izolovani incident: izuzetak koji potvrđuje pravilo. Protiv Kaljarija oba gola Lacija nose njegov potpis, a i protiv Torina je on taj koji lansira akciju za penal nad Murićijem.

U svakom slučaju, Lacio igra loše, gore nego na početku prvenstva. Sari i njegov zamenik Martušelo pričaju o poboljšanjima, ali ih samo oni vide. Remiji protiv Kaljarija i Torina su mnogo više izbegnuti porazi nego izgubljene pobede: i po načinu na koji su sazreli i po prikazanoj igri.

Sari je demontirao Lacio Simonea Inzagija u jednom danu a da za četiri meseca nije konstruisao ni temelj novog tima: štaviše doveo je u pitanje najkavlitetnijeg fudbalera koga ima (Milinkovića), učinio depresivnim najmaštovitijeg (Luisa Alberta) i „otupio“ taktikom najubojitijeg (Imobile).

Osam bodova u pet kola je mršav učinak imajući u vidu da je Lacio imao samo jednog teškog protivnika (Milan). Protiv Rome se reskira brodolom i veliki zaostatak za zonom Lige šampiona već na kraju septembra. Sari ne rizikuje otkaz, Lotito ne otpušta lako svoje trenere jer više od loših rezultata ga iritira da plaća duple troškove. U slučaju Sarija je to još više izraženo jer ima, za Lotitove parametre, astronomsku platu.

ROMA

Đalorosi su osvojili tri boda protiv Udinezea ali su izgubili kapitena i najboljeg igrača na startu sezone Lorenca Pelegrinija koji je „pocrveneo“ sinoć na Olimpiku. Timu Žozea Murinja je sinoć bilo dovoljno jedno poluvreme na visokom nivou da savlada Udineze. Ruku na srce Đalorosi su Friulancima dozvolili mnogo manje udaraca na gol Ruija Patrisija nego u prethodnim mečevima, ali ostaje utisak da je Roma i dalje daleko od željene fizionomije igre i fizičke izdržljivosti.

Portugalski stručnjak je juče poslao još jedan signal vlasnicima kluba i čitavom ambijentu. Uprkos činjenici da je Roma potrošila gotovo 100 miliona evra na pojačanja i da ima preko 30 igrača pod ugovorom, Murinjo smatra da nema dovoljno jak park igrača. Juče je ostavio na tribinama Viljara što je više nego jasan signal da bi Španac u januaru trebalo da traži drugi tim. Takođe, ni derbi na programu za tri dana nisu bili dovoljno uverljivi za Murinja da odmori dvojac na sredini terena Kristante-Veretu. Čak i tvrdi na ušima su ukapirali da Murinjo ne smatra nijednu rezervu na visini zadatka da pokrije ulogu veznjaka.

Roma je osvojila 12 od 15 boova i pored manjkavosti, propusta i lutanja. Stiče se utisak da je Murinjov tim previše lomljiv i naravnomerno popunjen. U napadu Žoze ima seriju alternativa kao i na pozicijama centralnih bekova, dok je na sredini terena i poziciji desnog beka praktično sveden na „kost“. Karsdorp gotovo da nema adekvatnu zamenu i ako se Holanđanin povredi biće veoma teško zameniti ga. Isto važi i za veznu liniju: Dijavara ne uliva poverenje, Viljar kao što smo rekli je precrtan, ostali veznjaci su zeleni i jedina solucija je premeštanje Pelegrinija u veznu liniju u slučaju izostanka Veretua ili Kristantea.

Drugim rečima, Roma bodovno stoji bolje od Lacija, ima i efikasniji napad i više dobrih rešenja za ofanzivnu igru, ali ima, kao gradski rivali, veliki broj problema na sredini terena i u odbrani i još uvek je daleko od cilja da može da odigra u visokom ritmu barem 70 minuta, ako ne može već celu utakmicu.

JUVENTUS

Juve je protiv Specije pobedio, ali nije ubedio, ni Alegrija ni svoju milionsku armiju navijača. Trener Juventusa, tvrdi Tutosport, ponavlja javno kritike svojim igračima koje im spočitava u svlačionici. Navodno je želja da se pojača snaga poruke i da igrači Juvea, pogotovo oni sa manjom „kilometražom“, shvate gde se nalaze i kakvu težinu ima dres Bjankonera.

Ironijom sudbine pobedu protiv Specije su doneli igrači koji su se našli na udaru zamerki, javnih i privatnih, Maksa Alegrija: Kin, Kjeza i De Liht. Biće da su ipak trojica pomenutih igrača pre deo rešenja nego problema, dok je stvarna noćna mora Stare dame sredina terena.

Mekeni, Bentankur, Rabio, Remzi, Lokateli bi teško našli mesto startera u bilo kom velikom klubu Serije A, a da ne govorimo o najboljim evropskim timovima. Mekeni je igrač skromnih kvaliteta, Remzi je previše krhke građe i više je povređen nego što igra, Rabio nikako ne uspeva da pronađe svoju dimenziju u Torinu, Bentankurov razvoj nije išao ni u željenom ritmu a ni u pravcu od dolaska u Kontinasu, a Lokateli je tek stigao.

Odgovornost leži i na upravi kluba odnosno sportskim direktorima koji su loše vodili kampanje pojačanja trošeći novac za igrače sličnih ili istih karatkeristika a ostavljali prazninu na sredini terena. U svom prvom mandatu Alegri je imao na raspolaganju igrače poput Pogbe, Vidala, Kedire, Markizija, Pirla, Pjanića…

Dobra vest za Juve je uspon forme Dibale i od njega se očekuje da zajedno sa Kjezom bude dodatna vrednost koja će nadomestiti nedostatak kvaliteta na sredini terena. Takođe, i pored pomeranja, iz nedelje u nedelju, stavljanja potpisa na produžetak ugovora, i klub i Argentinac potvrđuju čvrstu volju da nastave saradnju.

INTER

Pobeda u Firenci je definitivno promovisala Inter među najozbiljnije kandidate za osvajanje titule. Štaviše, broj rivala za šampionsku titulu se sveo na tri slova: Inter, Milan i Napoli. Sutrašnji meč protiv Atalante na San Siru će pokazati da li Boginja može da uđe u krug favorita za naslov prvaka.

Simone Inzagi je napravio dobar posao u prva četiri meseca. Nije bilo lako a još manje sigurno da će uspeti da ublaži ili čak anulira odlaske Antonija Kontea, Romelua Lukakua, Ašrafa Hakimija kao i opravdano odsustvo Kristijana Eriksena. Tome treba dodati i opasnost od anksioznosti zbog kraha imperije Suning koja je na korak od provalije imajući u vidu da se nalazi u gubicima koji iznose više od dve i po milijarde evra (nevezanih za Inter). Prva briga uprave kluba je da izvuku Inter, što pre, iz kineskih ruku i da obezbede mirnu budućnost kluba koja neće biti vezane za familiju Džang.

Osamneaest golova na pet mečeva u Seriji A je dokaz da je odlazak Lukakua i Hakimija dobro apsorbovan, barem u domaćem šampionatu, dok u Ligi šampiona to tek treba da bude potvrđeno.

Eventualni problemi Intera na duge staze su u odbrani pošto Ranokja, Kolarov i D‘Ambrozio ne daju garancije da mogu da zamene startere Škrinjara, De Fraja i Bastonija.

MILAN

Stefano Pioli ima komparativnu prednost u odnosu na Simonea Inzagija i Lučana Spaletija: nalazi se gotovo dve godine na kormilu Milana i tim koji ima na raspolaganju je lično sa Maldinijem i Masarom oblikovao po svom ukusu. Naravno, imajući u vidu finansijske mogućnosti kluba.

Dalekovidost i minuciozni rad Piolija se vidi u eksponencijalnom poboljšanju igre mladih igrača: od Ernandeza i Tomorija koji su eksplodiriali prošle sezone do Tonalija i Diaza u ovoj. Njima treba dodati i Salemakersa kao i sazrevanje u top igrača Frenka Kesija. Kjaer živi svoju drugu mladost u Milanu, čak mnogo bolju od one originalne, a u poslednjih mesec dana je vaskrsnuo i Romanjoli, dok se Menjan pokazao kao odlična zamena za Donarumu. Ante Rebić u dobroj meri i Leao u manjoj su doprineli da se izostanak Zlatana Ibrahimovića i Olivijea Žirua uopšte ne primeti, barem u prvenstvu.

Razlozi za zabrinutost leže u velikom broju povreda na startu sezone i Kup Afrike. Kao što će Napoli morati da se pomiri sa odsustvom Osimena tako će Milan biti primoran da se snađe početkom 2022. godine bez Kesija i Benasera.

Piše: Željko Pantelić


tagovi

Buongiorno Italia

Obaveštavaj me

Milan
Juventus
Inter
Roma
Lacio

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara