
Buongiorno Italia: Sudije dele (ne)pravdu u Seriji A
Vreme čitanja: 4min | pon. 27.10.25. | 12:51
Pozitivna okolnost u vrtoglavom padu kvaliteta italijanskih arbitara je da iza njihovih odluka stoji isključivo njihov slab kvalitet
(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)
Italijanski arbitri su decenijama slovili za najbolje u Evropi i na svetu, ili, ako hoćemo da budemo precizni, za najmanje loše. To više nije slučaj. Posledice lošeg suđenja bile bi mnogo dramatičnije i nepodnošljivije da nije uveden VAR. Bez primene visoke tehnologije, u Italiji se ne bi pričalo o fudbalu, već samo o sudijskim kiksevima, previdima i pogrešnim procenama.
Izabrane vesti
Ruku na srce, u Italiji je čitav odred novinara i pseudonovinara, kako je pokazao slučaj Kalčopoli, lepo i bogato živeo godinama raspravljajući o sudijskim greškama — nekada iz plemenitih razloga, a često po instrukcijama čelnika pojedinih klubova da bi preusmerili pažnju publike.
Dakle, bilo bi tu i materijala za teorije zavere — kojima su Italijani inače skloni — da nije, paralelno sa ulaskom VAR-a na fudbalsku pozornicu, nestalo nekoliko jakih centara moći koji su u prethodnom periodu uticali na delioce pravde. Ako postoji neka pozitivna okolnost u vrtoglavom padu kvaliteta italijanskih arbitara, onda je to činjenica da iza njihovih odluka ne stoji nikakav plan s predumišljajem, već samo, i isključivo, njihov slab kvalitet.
Dodatni problem koji je isplivao u novoj sezoni jesu pogrešne procene ili odluke arbitara u VAR sobi. Postavlja se pitanje: ako neko, čak i uz pomoć video-tehnologije, ne uspeva da donese ispravnu odluku — kako uopšte može da deli pravdu neposredno, na terenu?
Nesrećno sudijsko osmo kolo počelo je sa nedosuđenim ofsajdima za oba gola Milana — i Leãovog i Atakameovog. Tačno je da novi pravilnik ne sankcioniše automatski ofsajd kada se jedan ili više igrača napadačkog tima nađu iza leđa protivničke odbrane (pravilo kaže: ako su udaljeni od golmana), ali bilo je više nego evidentno da su u oba slučaja igrači Milana uticali na igru i čuvara mreže Pize.
U Napulju smo prisustvovali istorijskoj večeri. Prvi put od uvođenja VAR-a, pomoćni sudija je, praktično, dosudio penal. Inače, niko više ne pamti kada je poslednji put pomoćni arbitar signalizirao glavnom da svira najstrožu kaznu.
Prema zvaničnoj verziji, linijski sudija Bindoni je, navodno, obavestio preko slušalica glavnog arbitra Marijanija da je Mhitarjan napravio penal nad Di Lorencom. Sumnju u takav scenario budi činjenica da je prošlo osam sekundi od faula do Marijanijevog zvižduka, kao i krajnje neuobičajena odluka sudija u VAR sobi da ne pozovu Marijanija da pogleda epizodu. Podsetimo, po pravilniku, u situacijama kada glavni arbitar nije jasno video šta se dogodilo na terenu, na njemu je da donese završni sud nakon gledanja snimka.
U svakom slučaju, faul nije napravio Mhitarjan, već Di Lorenco, koji je učinio neprirodan potez levom nogom s ciljem da iznudi penal, prekidajući pravolinijsku i prirodnu putanju kretanja Jermenina. Situacija je bila tragikomična, gotovo kao penal koji je sudija Kalvareze dosudio za “faul” Perišića nad Kvadradom u meču Juve – Inter pre četiri i po godine. Svi su videli da je krilni napadač faulirao Interovog vezistu, osim arbitra na terenu i u VAR sobi, a linijskom sudiji nije palo na pamet da obavesti kolegu da je napravio grešku.
Sudija Kalvareze (Foto: Reuters)Oni sa boljim pamćenjem setiće se i meča Fjorentina – Inter, kada je arbitar Abiso (koji i pored iznadprosečnog broja pogrešnih odluka i dalje sudi u Seriji A) posle gledanja video-snimka na monitoru video ruku D’Ambrozija tamo gde je srce — i potvrdio penal. Na tom meču je VAR spasao Abisa četiri puta od njegovih previda, ali peti put je sudija “junački” odoleo.
Neverovatne sudijske greške viđene su i na meču Fjorentina – Bolonja. Arbitar La Pena je prevazišao Marijanija: nije dosudio penal za Bolonju prilikom igranja rukom Dodoa, zatim je izmislio penal za Fjorentinu zbog navodnog igranja rukom Lukumija — a u stvari to je bio golman Skorupski! Srećom, VAR je spasao La Penu velike bruke, ali ne i u sledećem spornom slučaju, kada nije video faul Sabirija nad Bernardeskijem u šesnaestercu Ljubičastih.
Previdi i greške sudija i na terenu i u VAR sobi bili su toliko evidentni da je i generalni direktor Bolonje Klaudio Fenuči osetio potrebu da interveniše, kao i Bepe Marota dan ranije posle meča Napoli – Inter, ukazujući da se pojedine greške više ne mogu tolerisati imajući u vidu upotrebu tehnologije.
Na kraju, sudijski crni vikend začinjen je pogrešnim potezima arbitra Kolomba na meču Lacio – Juventus. Kolombo nije pokazao drugi žuti i, posledično, crveni karton Mekeniju posle evidentnog faula nad Genduizijem, a nekoliko minuta kasnije nije svirao očigledan penal Hila nad Konseisaom. Bilo je dovoljno videti na usporenom snimku reakciju španskog defanzivca da bi se imala ideja o njegovom nepropisnom startu nad Portugalcem. Nije vredelo — u VAR sobi su ostali nemi.
Brojevi ukazuju na drastičan pad ozbiljnih sudijskih grešaka od uvođenja VAR-a. Međutim, upotreba tehnologije radikalno je smanjila prag trpeljivosti prema sudijskim pogrešnim odlukama i previdima. Čak i oni koji su u prethodnim vremenima, pre upotrebe VAR-a, imali razumevanja za ljudsku dimenziju nesavršenosti arbitara, više ne opravdavaju rašomonijadu koju su proizveli delioci pravde upotrebljavajući različite aršine za isti tip situacija.
Od arbitara se ne traži da budu bezgrešni — niko to nije — ali se očekuje da budu uniformisani u presuđivanju istovetnih situacija. U prvim godinama upotrebe VAR-a stvari su bile vidno popravljene i presude su bile relativno uniformisane — izuzeci su potvrđivali pravilo. Nažalost, u poslednje tri godine registruje se suprotan trend: sve manje uniformisanosti i sve više grešaka.








.jpg.webp)



.jpg.webp)




.jpg.webp)