CAPUT MUNDI: Sergej Milinković Savić, puno dima bez pečenja ili početak odlučujućeg perioda

Vreme čitanja: 6min | pon. 15.07.19. | 08:46

Sa njim Lacio može da sanja Ligu šampiona, bez njega čak ni snovi nisu mogući

(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)

“Sergejevo leto”, “Mančester - Milinković ponovo počinje letnji hit”,  “Milinkovićev menadžer u Rimu, viđa se sa Tareom”,  “Stiže Sergej i Lacio drhti”, “Milinković u Mančester Junajtedu, odlučujući sati”, “Milinković se sada nada popustu”, “Milinković, menadžer sa vrhom Lacija”“Tare sa Mendešom, priča se i o Sergeju”, “Srbin čeka super ponudu”, “Milinković, pažnja na Inter” - sve su ovo naslovi koji su se pojavili u poslednjih sedam dana u vodećim sportskim i generalističkim listovima u Italiji. Nema dana a da u novinama nema nastavka sage o Milinkoviću i njegovoj destinaciji za sledeću sezonu. 

Izabrane vesti

Međutim, odnos naslova i tekstova o Milinkovićevoj budućnosti je, što bi rekli Italijani: “puno dima bez pečenja” ("tutto fumo e niente arrosto"), odnosno mnogo buke ni oko čega. Istina je da se još uvek tumara u  mraku kada se traži odgovor na pitanje: gde će u sledećoj sezoni igrati Sergej? Stavljanje “lajkova” na pojedine postove na društvenim mrežama i prodaja luksuznog stana u Rimu (pored njega Sergej ima i vilu na par stotina metara od Formela) su indicije koje mogu a i ne moraju mnogo da znače. 

Krenimo redom. Kada je Milinković poptisivao poslednji ugovor sa Lacijom do 2023. godine, naš reprezentativac je postao uz Ćira Imobilea najplaćeniji fudbaler Nebeskoplavih od dolaska Klaudija Lotita na čelo kluba, 3.000.000 evra po sezoni plus bonusi. Lako je biti general posle završene bitke, ali postaje sve očiglednija da je odluka o produženju ugovora sa Lacijom bila kontraproduktivna. Istina, Sergej i Kežman su tada postigli neku vrstu džentlmenskog dogovora sa predsednikom Lotitom i sportskim direktorom Tareom da Lacio neće praviti probleme ako stigne ponuda od 100.000.000 evra. Nevolja je u tome što je cena Milinkovića pala u međuvremenu. 

Objektivno, za Milinkovića, ako bi Lotitu upala kašika u med, može da se izvuče najviše 70.000.000 evra. Tako se Sergej našao u situaciji prelepih stanova na dobrim lokacijama koji ostaju neprodati zbog velikog jaza između tražene cene i realne tržišne vrednosti. Dodatna otežavajuća okolnost je što Lacio puca od finansijskog zdravlja a ugovor sa Sergejom do 2023. godine omogućava Lotitu da igra čvrsto do kraja, odnosno da insistira na keš isplati bez uzimanja u obzir plaćanja na rate, pozajmice s pravom otkupa ili ubacivanju u transfer igrača koji bi pokrili deo cene Milinkovića.

Sergej i Kežman su sami sebi izbili iz ruku najjači adut koji fudbaleri imaju u odnosu na klubove: približavanje isteka ugovora. Primera radi, da Sergeju ističe ugovor 2021. godine, Kežmanov kapacitet, u pregovaračkom smislu, bi bio mnogo veći, uprkos činjenici dokazane tvrdoglavosti Lotita koju smo videli prilično veliki broj puta: od Pandeva i Ledezme do Bilje, Keite, De Fraja i Felipea Andersona

Treba istaći i super korektnost srpskog fudbalera i menadžera Kežmana prema Laciju. Za razliku od brojnih drugih fudbalera - koji postignu dogovore sa drugim klubovima i onda se koriste raznim trikovima da vrše pritisak na matični klub kako bi smanjio cenu igračkog kartona - Sergej i Kežman su imali pošten i transparentan odnos. Takav pristup je omogućio da odnosi bude toliko dobri da se definišu kao prijateljski. Zahvaljujući takvim relacijama i sportski direktor Lacija Tare pokušava da pomogne Kežmanu da pronađe klub koji će moći i hteti da plati cenu koja bi zadovoljila Lotita. U tom kontekstu je Tare sreo nekoliko moćnih i uticajnih menadžera, od Mendeša do Zahavija, kako bi ispipao teren na više adresa o mogućim destinacijama. 

Juventus je odustao od Sergeja Milinkovića iz nekoliko razloga. Prvi je previsoka cena koju je Lacio tražio za našeg fudbalera. Juve je nudio najviše 60.000.000 evra. U Torinu smatraju da je realna cena Sergeja između 50 i 60 miliona evra i da je sve ostalo preterivanje. Između ostalog i zato što je jedan od ključnih ljudi u  Staroj dami i najkompetentnijih u materiji, Pavel Nedved, ubeđen da je Sergej dostigao svoj maksimum, odnosno da neće više napredovati. Pošto je Lotito tražio gotovo duplo više od ponude Juvea nije bilo mesta za početak pregovora i Bjankoneri su se opredelili za druga rešenja.

Priča sa PSŽ-om je drugačija. Francuski šampion je u velikoj fazi previranja i sve je u fazi čekanja na razvoj događaja oko Nejmara. Novi-stari direktor PSŽ-a Leonardo poznaje dobro kvalitete Milinkovića ali je i on mišljenja da više od 70-75 miliona evra nije logično platiti za Sergeja. Ključni problem za srpskog internacionalca je što je on van granica Italije, relativno malo poznat fudbaler, tako da ni uticajnim direktorima sa velikim ovlašćenjima, kakve ima Leonardo, nije lako opravdati vlasnicima tako veliku investiciju. 

Sergeja Milinkovića veoma penalizuje što Lacio ne igra Ligu šampiona i što je stigao do svoje 24 godine a da još nije imao priliku da sluša poznatu muziku na sredini terena u kompletnoj opremi. Negativni aspekt je učinak i status u reprezentaciji Srbije. Jednostavno, Sergeju nedostaje vidljivost koju daju najvažnije klupsko takmičenje i nastupi u reprezentaciji da bi mogao da ima cenu na koju pretenduje Lotito

Kao što u Parizu čekaju da vide rasplet sa Nejmarom, tako je interesovanja Mančester Junajteda za Sergeja direktno vezano za transfer Pola Pogbe u Real Madrid. To ne znači da bi Mančester platio cifru koju traži Lotito, ali bi verovatno u Formelo stigla zanimljiva ponuda. Zato su pojedini italijanski mediji preneli informaciju da Milinković i Kežman traže  popust na pomenutih 100.000.000 evra. 

U poslednjih par dana je na površinu isplivala i priča o Interu. Veruje se da će šanse Nerazura rasti kako se približava kraj prelaznog roka. Realno gledano, Inter bi bio najbolje rešenje za Milinkovića. Naš igrač bi veznoj liniji Nerazura dao visinu, mišiće, težinu i fantaziju: sve ono što joj nedostaje u formaciji Barela - Sensi - Brozović. Začkoljica je što Inter ne može da plati odjednom iznos na koji pretenduje Lotito, štaviše posao bi bio moguć samo uz uključenje tzv. kontropartija. Povoljna okolnost je što se Inzagiju sviđa Galjardini. Italijanski veznjak ima i platu koja se uklapa u parametre Lacija. 

Dobra stvar u celoj priči je da je Sergej naučio lekciju od prošle godine i u sledećoj sezoni, po svoj prilici, neće napraviti iste greške. Milinković je prošle jeseni bio neprepoznatljiv na terenu i vidno razočaran što nije promenio sredinu. Trebalo mu je nekoliko meseci da se vrati u formu. U 2019. godini je posložio sve kockice, bio najbolji igrač Lacija i najzaslužniji za osvajanje Kupa Italije. Laskavo priznanje najboljeg igrača srednjeg reda u Seriji A govori mnogo o kvalitetima našeg fudbalera: iako nije bio na svom nivou tokom cele sezone, bio je na najbolji veznjak na Čizmi. 

U svakom slučaju najsrećniji čovek, ako bi Sergej ostao u Laciju, bio bi Simone Inzagi. Kaže se da se veličina velikih igrača najviše oseća kada ih nema na terenu. Ako pogledamo igru i učinak Lacija bez Sergeja i čujemo svedočanstva Inzagija, Milinkovićev značaj za ovaj tim Nebeskoplavih je nemerljiv. Sa njim Lacio može da sanja Ligu šampiona, bez njega čak ni snovi nisu mogući. 

Bilo bi preterano nazvati ovo leto presudnim za karijeru Sergeja Milinkovića Savića, ali bi moglo da se apostrofira kao početak odlučujućeg perioda. Da li je Nedved u pravu kada smatra da je ovo njegov maksimum ili je kadar da napravi još jedan kvalitativan skok i uđe u privilegovanu grupu vanserijskih fudbalera? Drugim rečima, Sergej je pred izborom da li da pokuša da bude evropska zvezda ili simbol Lacija. Naravno, nije isto biti barjak Kranjotijevog Lacija i Lotitovog, ali ući u “Panteon” Nebeskoplavih “nije mala zaje…ncija”. 

Piše: Željko Pantelić 


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara