
Dvojica vaspitača u dečjem zabavištu Partizan
Vreme čitanja: 3min | sre. 11.06.25. | 17:20
Crno-beli u poslednjih 20 godina nisu imali ovako mlad tim na početku priprema
(Od izveštača Mozzart Sporta za Zlatibora)
Luna park iza terena hotela Palisad, na kome Partizanovi fudbaler svakodnevno treniraju, predstavlja simboliku aktuelnog trenutka crno-belih. Kadar Srđana Blagojevića po životnoj dobi je bliži zabavnom programu na ulasku u Zlatibor nego profesionalnom fudbalu. Još malo, pa bi moglo da se konstatuje kako je trener poveo decu iz vrtića na rekreativnu nastavu.
Izabrane vesti
Naravno da nije, ali prosek godina momaka koji su počeli uvodnu fazu priprema za narednu sezonu nedvosmisleno upućuje makar na dva zaključka. Zavisi ko kako gleda. Optimisti će reći da je klub nastavio trend podmlađivanja ekipe i davanja šanse dečacima iz sopstvene škole; pesimisti konstatovati da se samo sa decom ne može napraviti iskorak u kvalifikacijama za Ligu Evrope, a veliko je pitanje da li i na domaćoj sceni.
U sastavu koji se popeo na planinu po godinama odudaraju Bibars Natho (37) i kapiten Aleksandar Jovanović (32), jer naspram ostatka tima deluju kao vaspitači u zabavištu ili razredne starešine u školi. Takve su im ne samo sportske, nego i ljudske karakteristike, mladi se ugledaju na njih i ako su dovoljno mudri od obojice će moći da nauče kako se ponašaju profesionalci i kako se poštuje klub. Kakva god da mu je aktuelna pozicija. Na primer, golman je mogao komotno da ode i prošlog, a može i ovog leta, ali je ostao da brani maltene neodranjivo, dok je Izraelac pristao na smanjenje plate, što je veliki gest u danima kad dečurlija – ne važi to samo za naše prostore – zahteva maltene faraonske ugovore.
Osim Natha i Jovanovića, crno-beli na Zlatiboru imaju još samo jednog igrača starijeg od 30 godina. I to desnog beka skromne uloge (Marka Živkovića, 31), dok su levi bek Mario Jurčević i Gajas Zahid baš na granici od 30 leta. Njima je po godinama blizak rezervni golman Miloš Krunić (28), dok su svi ostali praktično – bonusi!
Najmlađi je levonogi štoper Vojin Marinković (16), prate ga talentovani golman Vukašin Jovanović i levi bek Stefan Petrović (po 17), dok defanzivac Nikola Simić, centralni vezni Ognjen Ugrešić i tek priključeni ofanzivni vezni Bogdan Kostić imaju po 18 godina. U izvodu iz matične knjige rođenih godina više stoji kraj imena i prezimena kreativnih veznih Dimitrija Jankovića, Mihajla Petrovića, Zorana Alilovića, te napadača Dušana Jovanovića i Jovana Miloševića. Jedini 20-godišnjak u ovom društvi je Nemanja Trifunović, uz napomenu da desni bek Vukašin Đurđević i zadnji vezni Mateja Stjepanović imaju po 21 godinu.
Sve to znači da je prosek godina kadra koji se tokom utorka iz Beograda preselio na Zlatibor 22,45. A kad im se pridodaju dvojica 19-godišnjaka Vanja Dragojević i Milan Roganović (trebalo bi da stignu do kraja dana posle obaveza u odgovarajućim reprezentativnim selekcijama) prosek pada na 22,1.
Pravi vrtić! U poslednjih skoro 20 godina klub iz Humske nija imao mlađi kadar na početku priprema. Možda i koju godinu duže, ali da kao graničnik uzmemo sezonu 2006/07 kad je prvi put počelo prvenstvo u kome su Srbi i Crnogorci bili razdvojeni.
Može da se diskutuje o tome da li su i šta pomenuti momci pokazivali u mlađim kategorijama, da li su na sposobni za uloge u prvom timu, da li im je pružena odgovarajuća šansa, može i da se pohvali orijentacija Partizana da im napokon otvori vrata, ali... Samo jedan klub na planeti može da podnese da prekomanduje iz podmlatka toliko igrača i da mu rezultati ne trpe. Pošto Partizan nije Barselona, ovom kadru su pre svega – i što hitnije – potrebna osvežanja, prava pojačanja od kojih bi ti momci učili, kao što uče od Jovanovića i Natha. Ili onda da se menja retorika kad su u pitanju ambicije, jer niko osim Katalonaca nije pobeđivao u nizu, oslanjajući se mahom na decu u seniorskom pogonu.