Aleksandar Ćirković (©mozzartsport.com)
Aleksandar Ćirković (©mozzartsport.com)

Godina kad je eksplodirao Aleksandar Ćirković: Cilj mi je Mundijal 2026.

Vreme čitanja: 7min | čet. 23.05.24. | 08:32

“Ako tad ne zaigram za reprezentaciju, sigurno neću nikad”, kaže ofanzivac TSC-a, koji iza sebe ima blistavu sezonu

Maj 2023. godine. Aleksandar Ćirković misli šta mu je činiti posle polusezone u kojoj je odigrao samo 43 prvenstvena minuta za Krila Sovjetov. Zove menadžer, kaže da je TSC zainteresovan da ga vrati u srpski fudbal.

Maj 2024. godine. Aleksandar Ćirković je odigrao sezonu života, postigao 15 golova, profilisao se kao jedan od najzanimljivijih fudbalera Mozzart Bet Superlige i našao se na širem spisku srpskog selektora Dragana Stojkovića za Evropsko prvenstvo.

Izabrane vesti

Čak i da se tamo ne nađe, Ćirković mora da bude prezadovoljan. Jeste on dečko iz koga zrači optimizam i samopouzdanje, ali teško da je i sam mogao da očeuje da će da dobaci do šireg spiska državnog tima što otvoreno priznaje i u intervjuu za Mozzart Sport.

Iskreno, malo sam bio u šoku. Brat od devojke mi je poslao sliku i iskreno sam mislio da se malo zeza sa mnom. Onda uđem na sajt Fudbalskog saveza Srbije i vidim svoje ime… Ni ja nisam isprva verovao. To je najveća čast za jednog fudbalera”, kaže Ćirković na početku razgovora za Mozzart Sport.

To što nije isprva verovao u svoje ime na spisku, ne znači da 22-godišnji momak iz Smederevske Palanke ne veruje u svoje fudbalske kvalitete.

Ja sam sebi dao cilj da 2026. igram Svetsko prvenstvo. Ako tad ne zaigram sigurno neću nikad, ali to mi je najveći cilj. Da se do tada dokažem i da tad zaigram”.

Nada se naravno da će se izboriti za mesto u timu i za Evropsko prvenstvo, iako je svestan da koliko je konkurencija jaka. Toliko da o njoj ni ne razmišlja niti gleda koga bi, narodski rečeno, mogao da istisne. Niti razmišlja o konkurenciji u Nemačkoj, odnosno protivnike kakvi su Engleska, Danska i Slovenija.

Ne, iskreno ne. Mislim, zašto bih? Svi ti igrači koji su na tom spisku su vrhunski. Selektor će da se odluči za one za koje misli da su trenutno najbolji. A, što se tiče grupa, teška je, ali i oni su ljudi, sa svima može da se igra. Jeste, oni su bolje plaćeni, možda dolaze iz boljih liga ili boljih klubova, nebitno. Ali ja stvarno mislim da sa svima može da se igra. Ako ti izađeš sa pravim stavom i budeš pravi i boriš se. Možemo da prođemo grupu i onda posle - sve je moguće. I mislim da ćemo biti pravi, da je ta prva utakmica i najbitnija, kako otvoriš turnir, to je važno. Nema veze što otvaraš protiv Engleske, sve su ekipe tamo dobre, loših sigurno nema”.

“U EVROPI PRIMIŠ LOŠE LOPTU I ODMAH TI JE IGRAČ TU… PROSTORI SU ISTI, ALI VREME NIJE”

Taj evropski nivo fudbala Ćirković je već mogao da oseti prošle jeseni u Evropi. Braga, Vest Hem, Olimpijakos, Frajburg… Neverovatan skok u odnosu na Mozzart Bet Superligu. Jedan bod iz osam utakmica, ali i neverovatno iskustvo za sve u Bačkoj Topoli.

Tvrdim da bismo, kad bi sledeće sezone opet igrali tu Ligu Evrope, bili za 50 odsto bolji. Ne kažem da bismo je osvojili, možda opet ne bismo prošli grupu, ali bismo mnogo bolje izgledali. Stvarno smo imali strašnu grupu i mnogo smo naučili i videli od tih ekipa”.

Šta konkretno?

Vreme! Odnosno manjak istog. Prostori su možda čak i isti kao u Srbiji, ali ti ovde i kad primiš loše loptu imaš vremena da se namestiš, ispraviš. U Evropi ako primiš loše loptu odmah ti je tu igrač. Kažem, prostori su isti, ali vreme… Vreme je kraće, moraš u glavi brže da razmišljaš, to je glavna stvar”.

Dakle, još jedna nova lekcija je savladana. Ćirković ih polaže brzinski. Rekosmo već da u Rusiji nije imao laku sezonu. U stvari, ako gledamo samo golgeterske brojke, ova je sezona za njega bila trostruko bolja od bilo koje od ranijih.

Ja sam se u Srbiju vratio baš sa ciljem da popravim brojke. Možda nisam baš očekivao 15 golova, ali sam verovao u sebe i znao da će ti golovi doći. Hvala Bogu da je došlo već ove sezone, ali ima tu još prostora za napredak… Mene kad je letos zvao menadžer i rekao da me TSC hoće, da me šef poznaje kao igrača, da me želi, ja sam odmah rekao: može! Nisam nigde drugde želeo, nisam imao šta da razmišljam, jer sam znao kakav fudbal trener forsira, da ovde mogu da eksplodiram. Ovo mi je najbplja sezona u karijeri, a to je zasluga svih u klubu, od stručnog štaba do cele ekipe, pa i moje porodice i devojke”.

Stil igre Žarka Lazetića očigledno mu prija.

Na 90 odsto utakmica sam igrao sa Nemanjom Petrovićem iza mene, tu je i Ifet Đakovac. Pa onda tu Đakovac može da igra šesticu, ja uđem kao desetka, Petrović ide levo. A mogu i ja da ostanem levo, Đakovac onda bude desetka, Petrović ide na šesticu… Imamo tu slobodu i prija nam to. Trebalo je malo vremena da se svi uigramo, ali odgovara nam svima”.

“ZBOG KORONE SAM OTIŠAO IZ AUSTRIJE... BILO JE KRITIČNO KAD SAM STIGAO U MAČVU”


Kad se tako namesti svi izgledaju bolje. A kad tako izgledaju neminovno dođe i do ponuda bogatijih klubova. Mada je TSC tek nedavno otkupio Ćirkovića i on ne žuri sa novim odlaskom u inostranstvo.

Baš ako dođe nešto ni klub ni ja ne možemo da odbijemo…. Ali ovaj klub mi je pružio šansu da, posle teškog perioda u Rusiji, pokažem šta znam i ne bih sad otišao na prvu priliku. Videćemo, ako dođe, sešćemo svi zajedno, pa ćemo videti šta je najbolje, ali neću da trčim odavde”.

Plan za neku dalju budućost već ima, a čini se da ima i potencijal da ga ostvari.

Pošto sam odrastao u Beču, govorim nemački perfektno, onda mi je Nemačka nekako najbliža, ne bih morao da učim drugi jezik, najlakše bi mi bilo tamo. Naravno, ko ne voli Englesku, to je po meni najjača liga i najbolja za gledanje na svetu. Ali meni lično odgovara Nemačka. I taj stil igre, jer sam igrao 10 godina u Austriji. Nije to isti kvalitet naravno, ali mentalitet je isti. Trčanje, brzina, borba, do kraja. Vodiš 5:0, nema veze, daj još pet, tako oni razmišljaju”.

Idealna uvertira za priču o Ćirkovićevim počecima. U Beč se odselio sa tri i po godine.

Prvo sam igrao za neki seoski klub, odmah tu na granici sa Bečom, jer sam ja živeo tu u 23. distriktu, pa baš tu na granici. Pertštoldsorf se zvao, tu sam krenuo, imao sam šest godina. Već posle godinu dana sam otišao u Admiru Vaker, tako sam prošao ceo put, od pionira do prvog tima, dok nisam debitovao tamo. Odigrao sam tri, četiri utakmice, ali verovali ili ne, prvu kod jednog trenera, u sledećem kolu drugu kod drugog, a u onom narednom treću kod trećeg. I taj treći trener me vrati u drug ekipu, a tada je bila korona. Pošto je druga ekipa treća liga, poluprofesionalna dakle, nisu smeli da igraju utakmice i da ne gubim celu godinu otišao sam u Mačvu”.

Bez obzira na to što je rođen u Srbiji, mali kulturološki šok. Iz sasvim uređene Austrije u srpski fudbal sa svim svojim vrlinama, ali i Manama.

Bilo je kritično, a-ha-ha. Navikao sam u Austriji da sve bude po ‘pe-esu’. Ali ja sam tip koji se lako na sve privikne. Teže je možda bilo ocu nego meni, kad je video po kakvim ćemo terenima da igramo više se on nervirao nego ja. Ali na kraju, šta? Svlačionica? Pa na kraju svega ona nije ni toliko bitna. Meni je samo krivo što su tereni ovde loši. Da svako ima teren kao mi u Bačkoj Topoli liga bi bila bolja za jedno 30, 40 ili čak i 50 odsto”.

Ni tu nije bio kraj Ćirkovićevog egzotičnog putešestvija, jer posle Šapca – Španija. Mada o danima u Himnastiku iz Taragone nerado priča.

Ne spominjem ga, jer nije mi ništa značio. To je bila pozimica, ako se ne varam. Iskreno, nemoj me otome. To sam hteo sam da probam i ništa. Doduše, nisam samo ja kriv. Nego, ono, nisu mogli da me registruju i tako”.

Logičan epilog je bio rastanak i povratak u srpski fudbal, u Voždovac.

Tražio sam klub, Voždovac je zvao, prihvatio sam. Em živiš u Beogradu, blizu si kuće, em mi je fudbal odgovorao, tad je Aleksandar Linta bio trener. To mi je bilo najbitnije, da je stil igre za mene. Okej polusezona, mada je mogla dosta bolje”.

Pa opet je bilo dovoljno da Krila Sovjetov izdvoje 550.000 evra za Ćirkovića. Ali…

Opet sam rano otišao. Igrao sam prolećnu polusezonu, dao mislim tri gola i kad sam posle zimskih priprema mislio da ću da igram više – odjednom nisam igrao. Ne znam ni što, nikad mi se trener nije obradio. Ko zna, možda sam i ja bio kriv, ali stvarno ne znam”.

Sada više nije ni bitno. U TSC-u je Ćirković pokazao koliko može. Dobacio i do tog šireg spiska reprezentacije. I sada može da se nada Evropskom prvenstvu i da sa osnovom sanja o Bundesligi, pa i tom Mundijalu 2026. Cilj je odavno postavio. I ma koliko možda nekome zvučao nerealno, ko pogleda kakav je put Ćirković prevalio u ovih godinu dana shvatiće da on nije momak koji tek tako odustaje.

SUPERLIGA, PLEJ-OF, 37. KOLO

Četvrtak

18.30: (1,30) TSC (5,90) Napredak (9,00)

Subota

18.00: Partizan – Radnički 1923

19.00: Crvena zvezda – Čukarički

19.00: Vojvodina – Mladost Lučani




tagovi

Aleksandar Ćirkovićfudbalska reprezentacija SrbijeTSC Bačka Topola

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara