Čista romantika... Beše jednom jedan KPK

Vreme čitanja: 10min | sre. 18.03.20. | 08:26

Ugašen pre 20 i kusur godina, na prelazu dva milenijuma, a u godini kada je mogao da proslavi 60. rođendan budi neku čudnu nostalgiju...

Bila je čista romantika. Do samog kraja... Bio je hipsterski fudbal. I bilo je beskrajno uzbudljivo. Moglo je da se dogodi da Barselona izgubi finale od Slovana iz Bratislave, moglo je da bude da Magdeburg u okršaju za trofej skrši Milan, ili da Aberdin nadigra Real Madrid i ispred nosa mu odnese pehar. Još je bivalo da do polufinala stignu danas ugašeni ili marginalizovani Vateršej, Bajer Irdingen, Cvikau, Slavija iz Sofije, Danfermlin... Da Barsu protiv Standarda iz Liježa gleda 100.000 ljudi – jedna od najvećih poseta u istoriji evrokupova – ili da se jedan klub iz SSSR-a (Dinamo Tbilisi) i jedan iz Istočne Nemačke (Karl Cajs Jena) sretnu “s one strane” Gvozdene zavese, u Diseldrofu, a da ih sa tribina grdosije od Rajnštadiona gleda jedva 8.000 ljudi. Jer ni jedni ni drugi nisu smeli da povedu navijače, kako se ovi ne bi zarazili u društvu “trulih kapitalista” i možda odbili da se vrate u “rajske okove”, jedni kod Brežnjeva, drugi kod Honekera.

Kup pobednika kupova (ili skraćeno KPK) ugašen je pre 20 i kusur godina, na prelazu dva milenijuma i u godini kada je mogao da slavi 60 godina postojanja budi se neka čudna nostalgija. Ne samo prema samom takmičenju, mnogi će reći prevaziđenom (sa čim se sigurno neće složiti niko ko je odgledao makar jedan dvomeč KPK devedesetih, pa i ranije, razume se), nego prema onom fudbalu što je bio muškiji, a opet perfidniji; i nadasve pošteniji u svojoj slatkoj nepravdi što mu je davala posebnu draž.

Izabrane vesti

A draž je sigurno bila i u tome što je često bio nedostupan. Jedna ili dve utakmice po kolu – beše nekad onoliko snega na ekranima da je sneško mogao da se "izvaja" - pa dugo iščekivanje revanša, onda svaka utakmica na život i smrt. Na nož. Kiks – eliminacija.

Naposletku, kako bi drukčije, bez tog “prevaziđenog” takmičenja, Zvezda na Marakanu dovela Maradonu i Zubu Ronalda? Ima li ko da je uživo video onaj Dijegov lob? A cela Marakana na noge. I onda dugi aplauz. Valjda poslednji put nekom gostujućem igraču. Ili kako bi Partizan mogao da se onako isprsi pred onim strašnim Laciom, verovatno najjačim timom Evrope s kraja devedesetih? I one najlepše crno-bele bajke posle '66, Seltik i Groningen...

Blan i Ronaldo na beogradskoj Marakani 1996. godine

Lični utisak - ugasili su ga, a nije nam bio dodijao. Valjda otud žal i posle toliko godina. I još ličnije – možda je fudbalu u doba ove ludačke, lažne ekspanzije i globalizacije (Usiljene? Šta mislite?), a suštinski nikad izraženije želje da se sirotinja otera od trpeze, da joj ni mrvice što padnu s astala ne ostanu; možda je fudbalu u ovo smutno vreme potrebna neka vrsta restarta i baš takmičenje poput nekadašnjeg KPK-a? 

Slavni i nikad dovoljno cenjeni Kup pobednika kupova pokrenut je u proleće 1960. godine na inicijativu Saveza osnivača starog Mitropa kupa. Da se ne lažemo – beše čist interes. Stare fudbalske civilizacije poput mađarske, austrijske, čehoslovačke, počele su još sredinom pedesetih, s padom kvaliteta svojih nacionalnih selekcija i klubova, predratnih velikana, da gube značaj i uticaj u Evropi. U novoformiranoj Uefi vladale su neke druge nacije – Francuzi, Italijani, Englezi – pa su “potomci” Huga Majsla, ponajbolji centralnoevropski fudbalski neimari, požurili da iskoriste to malo moći što im je ostalo: da osnuju takmičenje koje bi moglo da im vrati značajne uloge na evrpskoj pozornici.

UEFA u početku nije želela da prihvati organizaciju Kupa pobednika kupova. Tako je u prvom izdanju okončanom u proleće 1961. (jedini put pobednik određen posle dve finalne utakmice, slavila Fjorentina protiv Glazgov Rendžersa) učestvovalo svega deset klubova. Dobra poseta i pre svega surova dominacija klubova sa Iberije u Kupu šampiona (pet titula Reala i dve Benfike), nateraće Englesku, Škotsku i Zapadnu Nemačku da podrže takmičenje, posle čega će UEFA preuzeti organizaciju u potpunosti.

PRELAZZI: To nam treba, đavoli vas znali tamo u Monaku ili Nionu, to nam fali...

Mnogi za prelomnu godinu (za opstanak Kupa kupova) drže 1963. Kup šampiona već se bio zalaufao, Englezi su ga prihvatili, ali godinama nisu uspevali da uđu ni u finale. Kroz KPK videli su šansu “da se dokažu” Evropi i na neki način zaustave strmoglavi pad ugleda Prve divizije. Kada je Grivsov Totenhem u finalu do nogu potukao Atletiko Madrid (5:1) nije bilo dileme – Kup pobednika kupova zaslužio je epitet drugog najjačeg takmičenja na Starom kontinentu. Tome su, razume se, ključno doprineli ugledni ostrvski mediji, koji su o KPK-u pisali najlepše bajke, sve na talasu oduševljenja što su konačno dobili klub s evropskim trofejem u vitrinama.

Sve do početka sedamdesetih KPK raste, raste i raste. Vest Hem je drugi osvajač za Engleze, u finalu 1965. dobio je Minhen 1860. Zatim do trofeja dolaze Dortmund, Bajern, Milan... Velikanima Kup kupova postaje sve važnije takmičenje, ali zadovoljni su i mali. Bolje reći oni siromašniji. Budimpeštanski MTK ulaskom u finale (poraz od lisabonskog Sportinga) obnavlja fasadu stare slave, do finala stiže i poljski Gornjik, a naš OFK Beograd upravo u ovom takmičenju ispisuje svoju najslavniju evropsku epopeju.

O tome je bilo reči pre nekoliko godina na našim stranicama. U najkraćem: Vidinić, Milovanović, Gavrić, Marić, Gugleta, Čokić, Samardžić, Skoblar, Popov, Čebinac, Banović. Trener: Milovan Ćirić. Romantičari sa Karaburme prašiće sve do polufinala, gde će ih zaustaviti baš onaj Grivsov Totenhem, za prvi evropski trofej nekog ostrvskog kluba.

Džimi Grivs, legenda Totenhema

Kup pobednika kupova suštinski je opravdao svoje postojanje kada je Slovan iz Bratislave trijumfovao u sezoni 1968/69. U finalu, u Bazelu, Čehoslovaci su savladali Barselonu sa 3:2. To izdanje Kupa kupova posebno je zanimljivo jer je na putu do trona Slovan za prvu prepreku imao jugoslovenski Bor. Naš FK Bor! Hajduković, Ranković, Mitrović, Perić, Radulović, Rajzner, V. Petrović, Šopić, T. Petrović, Tomić i Pogarčić. Na klupi hrvatski stručnjak i legenda Sarajeva Marcel Žigante. U finalu Kupa maršala Tita 0:7 sa Crvenom zvezdom, ali kako su crveno-beli bili prvaci otišli su u Kup šampiona, pa se Borancima otvorilo da po prvi put izađu u “beli svet”.

(To je bila posebna čar KPK, to što je drugoligašima ili trećeligašima bilo omogućeno da zaigraju u evrokupovima. Bilo je potrebno da dođu do finala, pa i kako izgube, “pomole” se da dželat uzme titulu i eto ga - Evropa)

I isti taj Slovan što je u finalu nadigrao Barselonu, u Boru je pao kao od šale – 2:0! Nažalost, u Bratislavi je bilo 3:0 za domaćina.

Sa početka finala 1991. između Barselone i Mančester Junajteda

Kup kupova preživeo je ozbiljnu krizu tokom 1973. pošto je Milan uz obilatu pomoć grčkog sudije Kristosa Mikasa pokrao Lids u solunskom finalu – 1:0. Engleze je smirila odluka Uefe da tog lopova doživotno izbaci iz fudbala. Iste godine stiglo je i najveće priznanje za KPK: Evropska kuća fudbala odlučila je da izazivač šampionu Evrope za superkrunu (Superkup Evrope) bude osvajač Kupa pobednika kupova.

Ako do tada neka zemlja i nije imala drugo nacionalno takmičenje (kup), a bilo je takvih – od tada će početi da ga organizuje. KPK postao je ozbiljna marka.

Sedamdesetih godina prošlog veka Anderleht je postao evropska klasa zahvaljujući rezultatima u Kupu kupova – tri finala i dva trofeja. Kakav tim: Van der Elst, Ari Han, Rob Resenbrink, Frenk Ferkauteren... Isti priča i sa Dinamom iz Kijeva koji će se trijumfom nad Ferencvarošem 1975. etablirati kao najbolji tim Sovjetskog Saveza. Doktorat Valerija Lobanovskog. Prve zvezde Oleg Blohin, Leonid Burjak i Viktor Kolotov.

U proleće 1977. veliki Hamburger u nastajanju tukao je Anderleht i najavio evropsku krunu neku godinu kasnije, dok su Barsa i Fortuna iz Diseldrofa '79 na Sent Jakobu odigrali najuzbudljivije finale. Bilo je 4:3 za Katalonce posle produžetaka...

Početkom osamdesetih sa “dva poznata” igrača – Gordon Strahan i Aleks Meklišser Aleks Ferguson savladao je Real Madrid u finalu – 2:1. Real je imao Kamača, Galjega, Štilikea, Santiljanu, Huanita... I Alfreda Di Stefana na klupi. Bila je to Fergijeva ulaznica za Mančester Junajted.

I Verder iz Bremena došao je do trofeja KPK

A krajem osamdesetih KPK je porodio jedan od prvih evropskih klubova u koji se nasumično i pre svega besomučno ulagalo. Kako bi se na silu umuvao u elitno društvo, razume se... Kontroverzni biznismen zvao se Džon Kordije, a klub Mehelen. Godine 1987. uzeli su Kup Belgije i prvi put u istoriji izašli u Evropu. Samo 12 meseci kasnije šepurili su se s prvim evropskim trofejom u vitrinama. U finalu, u Strazburgu, dobili su Ajaks (1:0). Opaki Ajaks sa nadolazećim zvezdama poput Bergkampa, Blinda, Vintera, Vičgea...

S današnje distance gledano stručnjaci tvrde da je osnivanje Lige šampione bio početak kraja Kupa kupova. Verovatno i jeste. Ali konačni udarac zadaće mu odluka Uefe da učešće u LŠ omogući nekolicini timova iz najjačih liga. Time je KPK osiromašio.

Simbolično, poslednji ekser u sanduk ukucao je Herenven 1998. Te godine u finalu Kupa Holandije našli su se Ajaks i PSV Ajndhoven. Kako su oba tima imala osigurano učešće u Ligi šampiona, polufinalista Herenven dobio je poziv da zaigra u Kupu kupova...

Bez obzira na smrtonosni pir Lige šampiona Kup kupova je tokom devedesetih “iznedrio” nekoliko supertimova koje smo svi voleli i rado gledali.

Uži izbor: Parma, Pari Sen Žermen, Čelsi i Lacio. Osvajači iz '93, '96, '98 i 99.

Sećate se: Balota, Benarivo, Brolin, Asprilja, Sensini, Kripa, Zola... Prva moćna Parma i preteča Mlekadžija koji će zapaliti Italiju i Evropu.

Pa onda: Lama, Roš, Le Gven, Furnije, Rai, Đorkaef, Loko, Deli Valdes... Prvi moćni PSŽ.

Ili prve Ujedinjene nacije: Lebef, Petresku, Vajs, Pojet, Di Mateo, Vijali, Flo... Beše tu i Zola.

I najjači od svih: Markeđani, Pankaro, Nesta, Mihajlović, Favali, Stanković, Almejda, Nedved, Mančini, Vijeri, Salas. Klupa: Balota, Negro, Gotardi, Kouto, Lombardo, Konseisao, De la Penja. Allenatore: Sven Jeran Erikson.

Budi nostalgiju i taj poraženi sastav iz poslednjeg finala... Majorka Ektora Kupera. Čudesna družina - golman Roa, Olaizola, Sivijero, Loren, Engonga, naš Jovan Stanković, pa Ibagaza, Bjađini, “devetka” Dani...

Nikad moćniji Lacio
Osvajač Čelsi
Đorkaef i društvo iz Pari Sen Žermena

Bio je 19. maj, Vila park u Birmingemu. Valjda negde oko pola 11 uveče. Kakav je to volej bio... Iz okreta. Za ispis. Pavel Nedved! Lacio – Majorka 2:1! Poslednji gol u Kupu pobednika kupova. Oproštaj kakav dolikuje. Posle je mladi, tada 23-godišnji Alesandro Nesta, postao poslednji kapiten što je podigao taj simpatični trofej.

I zavesa je spuštena.

 JUGOSLOVENI U KUPU POBEDNIKA KUPOVA 

Sa četiri trofeja iz ukupno šest finala Barselona je najuspešniji klub KPK-a. Anderleht, Milan, Čelsi i Dinamo Kijev imaju po dva pehara. Atletiko Madrid, Rendžers i Arsenal uz trofej imaju i po dva poraza u finalima. Real Madrid i Rapid iz Beča igrali su po dva puta za trofej i oba puta su izgubili. To je jedini trofej na svetu koji Kraljevski klub nema i koji nikada neće ni moći da ima.

Zanimljivo je da najviše učešća ima Kardif (14), pošto je u takmičenje lako ulazio kao osvajač Kupa Velsa...

Od jugoslovenskih klubova najviše učešća sakupili su Dinamo Zagreb (10) i Hajduk iz Splita (8). Kada govorimo o rezultatima timovi sa prostora bivše SFRJ najdalje su stizali do polufinala. Uz pomenuti OFK Beograd među četiri su dospevali zagrebački Dinamo, splitski Hajduk i Crvena zvezda. Modri 1961. nisu imali šanse u dvomeču protiv Fjorentine, pošto su u Firenci izgubili sa 0:3. Najbliže finalu bili su Zvezda i Hajduk. Splićani su se nenormalno ispromašivali u revanšu protiv Lidsa na Starom placu 1973. i dalje su otišli Englezi (1:0, 0:0), dok crveno-beli godinama nisu mogli da prežale eliminaciju od Ferencvaroša 1975. (1:2, 2:2), pogotovo što su u prethodnoj rundi izbacili Real Madrid.

 SVA FINALA KUPA POBEDNIKA KUPOVA 

1961: Fjorentina – Glazgov Rendžers 2:0, 2:1
- jedini put odigran dvomeč, ukupno 4:1

1962: Atletiko Madrid – Fjorentina 3:0
- ponovljna utakmica, prva je završena 1:1

1963: Totenhem – Atletiko Madrid 5:1

1964: Sporting Lisabon – MTK 1:0
- ponovljena utakmica, prva je završena 3:3

1965: Vest Hem – Minhen 1860 2:0

1966: Borusija Dortmund – Liverpul 2:1

1967: Bajern Minhen – Glazgov Rendžers 1:0

1968: Milan – Hamburger 2:0

1969: Slovan Bratislava – Barselona 3:2

1970: Mančester Siti – Gornjik Zabže 2:1

1971: Čelsi – Real Madrid 2:1
- ponovljena utakmica, prva je završena 1:1

1972: Glazgov Rendžers – Dinamo Moskva 3:2

1973: Milan – Lids 1:0

1974: Magdeburg – Milan 2:0

1975: Dinamo Kijev – Ferencvaroš 3:0

1976: Anderleht – Vest Hem 4:2

1977: Hamburger – Anderleht 2:0

1978: Anderleht – Austrija Beč 4:0

1979: Barselona – Fortuna Dizeldorf 4:3

1980: Valensija – Arsenal 0:0 (penalima 5:4)

1981: Dinamo Tbilisi – Karl Cajs jena 2:1

1982: Barselona – Standard Lijež 2:1

1983: Aberdin – Real Madrid 2:1

1984: Juventus – Porto 2:1

1985: Everton – Rapid Beč 3:1

1986: Dinamo Kijev – Atletiko Madrid 3:0

1987: Ajaks – Lokomotiva Lajpcig 1:0

1988: Mehelen – Ajaks 1:0

1989: Barselona – Sampdorija 2:0

1990: Sampdorija – Anderleht 2:0

1991: Mančester Junajted – Barselona 2:1

1992: Verder Bremen – Monako 2:0

1993: Parma – Antverpen 3:1

1994: Arsenal – Parma 1:0

1995: Saragosa – Arsenal 2:1

1996: Pari Sen Žermen – Rapid Beč 1:0

1997: Barselona – Pari Sen Žermen 1:0

1998: Čelsi – Štutgart 1:0

1999: Lacio – Majorka 2:1


Foto: Reuters, MN Press


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara