
Idealnih 11 Živana Ljukovčana: Milko najbolji centarfor koji je postojao, Modrić u Realu ono što je Pižon bio u Zvezdi
Vreme čitanja: 7min | čet. 17.04.25. | 08:40
"Bleki? Bleki je bio onaj koji je sve znao. Ja sam voleo mangupe, kao što sam voleo i Miletovića. Volim mangupe koji se biju, koji te štite"...
Na prvi segment velike ankete Mozzart Sporta povodom 80. rođendana Crvene zvezde i Partizana stavljena je tačka. Novinari su dali svoj sud, izglasali idealnih 11, pa su sada, kako je i najavljeno, na redu bivši asovi i funkcioneri - njih 160 ukupno, po 80 sa obe strane. Simbolika. Narednih nedelja imaćete priliku da vidite kako su birala neka od najvećih imena beogradskih velikana, kao i njihova obrazloženja.
Podsetimo, pošto i druga ’etapa’ bude završena, pošto saberemo glasove i dobijemo još jedan Zlatni tim, sledi vrhunac cele priče - glasanje publike putem ankete na našem portalu. Pre toga, baza fudbalera biće sužena na osnovu glasova struke, a igrači klasifikovani po pozicijama. Kao neka vrsta predigre, biće organizovan i izbor idealnih 11 večitih rivala u 21. veku.
Izabrane vesti
Stručnjaci kažu da je spadao u najtalentovanije golmane svoga vremena. Nije bio parader. Glavne karakteristike - opasan refleks i vrhunsko pozicioniranje. Jedno vreme trenirao ga je Vladimir Beara, po mnogima najveći čuvar mreže na ovim prostorima, i kazao kako pripada evropskoj golmanskoj eliti.
Možda značajnija od svih stručnih kvalifikacija ona čuvena navijačka: “Pesmu peva Marakana za Živana Ljukovčana”.
Pa kad zagrmi iz 100.000 grla...
Ima li šta merodavnije od tog i takvog štimunga?
Dobroćudni div iz Krčedina afirmisao se u dresu nekdašnjeg drugoligaša velike Jugoslavije - RFK Novi Sad. Najbolje godine proveo u Crvenoj zvezdi - u dva mandata i za ukupno sedam godina osvojio tri titule i dva Kupa maršala Tita - a internacionalnu karijeru gradio u Turskoj, u slavnom Fenerbahčeu.
Karijeru završio krajem osamdesetih u OFK Beogradu, posle čega se posvetio radu s golmanima.
Logično je bilo da razgovor sa legendarnim Živanom Ljukovčanom započnemo od golmanskih tema. Njegov izbor za čuvara mreže najboljeg tima svih vremena Crvene zvezde bio je Olja Petrović...
“Olja je branio četiri godine za Zvezdu i reprezentaciju. Mislim da je bio preteča nečeg novog što se tiče golmana. Igrao je nogom, retko hvatao loptu u ruke, kao što smo je mi nekad hvatali, kad zabušavamo i krademo vreme. Pritom, bio je kompletna ličnost. Možda je trebalo da stavim Dujkovića... Njega sam malo i gledao, posle imao prilike da radim s njim, skoro dve godine bio mi je trener. Puno stvari naučio sam od njega".
Trenirao vas je i Beara, njega niste gledali?
"Ne, nisam imao prilike. Ali znam da mnogi kažu da je najbolji. Ne mogu to da komentarišem”.
Idemo dalje, za desnog beka izabrali ste Zorana Jelikića...
"Jelikić je za mene takođe bio nešto novo - ide, centrira, trči... Jovin isto tako, univerzalac. Ja sam voleo takve bekove, kao iz one Džajine generacije, poput Đorića".
Zanimljiv štoperski tandem: Boško Đurovski - Bleki Bogićević?
"Boško je u svoje vreme bio jedan od najinteligentnijih igrača na toj poziciji. On je u suštini igrao libera i tog centarhalfa. Posle je bio osmica. Zbog inteligencije davao je puno sigurnosti u odbrani. Uvek sam voleo da igram sa njim. Bleki? Bleki je bio onaj koji je sve znao. Ja sam voleo mangupe, kao što sam voleo i Miletovića. Volim mangupe koji se biju, koji te štite. Imao sam priliku da igram sa Bogićevićem. Uvek je znao šta hoće. Bio je toliko potkovan znanjem da mu nije trebala neka motivacija. To što je on imao u karijeri nekih privatnih ludorija - to je njegova lična stvar. Imao sam i ih ja”.

Kako su glasali svi prethodni učesnici velike ankete
Mozzart Sporta možete da pronađete OVDE.
Kod Zvezde sve kapiten do kapitena - Đurovski, Olja Petrović, Bogićević, Pižon, Džajić…
"Ako je neko rekao da su Stojković i Džajić legende Zvezde, ne mogu da ih ne stavim. Kad je Stojković počinjao, branio sam za reprezentaciju, on bio klinac. Usmeravali smo ga nas dvojica iz Zvezde, kad smo igrali neku utakmicu u Nemačkoj... Spavao s nama, pa smo mu punili glavu da dođe u Zvezdu. I on dođe posle nekih šest meseci”.
Pričalo se tada o velikom novcu...
“Ne znam koliko je ko dobijao. Recimo, ja kad sam došao iz Novog Sada 1977. godine, dobio sam stan od Zvezde. Došao u julu, a 6. decembra se uselio. U ono vreme, sedamdesetih godina, tako je bilo - dobiješ stan i rešiš stambeno pitanje. To je bilo najvažnije. Sad dođe neko i za samo šest meseci uzme koliko koštaju dva-tri stana u Lješkoj što sam ja dobio, od 66 kvadrata. Ali dobro, takvo je vreme bilo. Dobiješ od nekoga stan, to znači nešto si napravio. Familija ima gde da živi. To je bila bajka".
Rajko se podrazumeva u veznom redu?
"Da, da, ne treba trošiti reči o Rajku, koliko je on zaslužan. Na kraju krajeva, stadion nosi njegovo ime, znači da je on van konkurencije. Tu je uz Mitića mogao da i Šekularac, njega sam voleo, imao priliku da ga ugostim kod mene u Krčedinu, družili smo se, ali odlučio sam da dam prednost nekim mlađim igračima. Imam Šestića, šta da vam kažem... Celog života je u Zvezdi, sve što je dao Zvezdi dao je iz srca, svi ga znaju, svi ga vole. Bio je nepredvidljiv, fantastičan. Voleo sam ga više nego išta. Jedan je od retkih sa kojima i danas imam kontakt".
Mnogi zvezdaši su se odrekli Milka Đurovskog, vi niste?
"Nisam. Mislim da je to najbolji centarfor koji je postojao na ovim prostorima. Imali smo priliku da igramo dve sezone zajedno. Znam ga i kao klinca, dok je bio u omladinskom pogonu, kad su njega i brata davali u Čukarički. Mislim da je Milko prototip današnjeg modernog fudbalera. Igrač kakav se u naše vreme vrlo retko rađao. Imali smo mi tu i Filipovića, koji je bio idol navijača, i Duleta Savića... Bilo je ličnosti. Ali, po talentu, po znanju, po umeću, za mene je Milko bio najbolji. E sad, to što je on imao i neki život van fudbala, to mene ne interesuje".
Pižona su mnogi anketirani pre vas ‘gurali’ na desno krilo, verovatno zato što je nosio ‘sedmicu’. Vi ste ga, napokon, postavili tamo gde mu je mesto.
"Modrić danas u Realu igra ono što je Pižon igrao u Zvezdi, samo što je Pižon davao više golova. Pižon je bio naš mozak. Kad nema Pižona, praznina u ekipi. Nije napravio karijeru kakvu je trebalo, šteta. Otišli smo svi mi u inostranstvo, ali nismo obezbedili nikakvu budućnost za porodice".
Dragan Džajić, očekivano, na levom krilu...
"Nema tu mnogo novog da se kaže. Od malih nogu u Zvezdi. Zvezda je njegov život, Zvezda može da se poistoveti s njim i on sa Zvezdom”.
Prvi ste u ovoj anketi za trenera birali Gojka Zeca. Vas je vodio i Branko Stanković. Da li je bilo dileme između njih dvojice?
"Nije, nije... Doduše, i jedan i drugi su izuzetni. Čak sam mogao pre da kažem Branko Stanković, jer kad sam odlazio u Fenerbahče, Bata Stane je bio trener. Pozvao me, ja sam prvo imao PAOK, a onda on kaže - nemoj ići tamo, prevariće te, meni su ostali dužni pare. Fener posle dao neku veću svotu para da ja dođem kod njih. Tako sam otišao u Istanbul. Zec je bio pravičan, veliki gospodin, uvek je igračima govorio - vi. Vi ćete, Ljukovčan, ovo ili ono. Kad sam mu vratio igrama, nikad više pred utakmicu nije pominjao golmana. Znalo se ko brani i šta treba da radi. Pa je onda počinjao od bekova. Jelikiću, vi ćete to; Jovin, vi ćete to. I tako dalje. I u normalnoj, opuštenoj komunikaciji, uvek je persirao. Meni se to poštovanje jako dopadalo".

Da pređemo na Partizan - Šoškića takođe niste gledali?
"Imao sam prilike da vidim neke njegove snimke, neke reportaže. Mislim da u Partizanu nije bilo golmana tog ranga. Bio mi je trener u reprezentaciji na sedam-osam utakmica. Mogao sam da stavim i Stojića, Zalada, cenio sam svakog ko je branio u Zvezdi i Partizanu, svako je imao svojih pet minuta, ali Šole je bio najduže, on je simbol Partizana".
Neku reč o bekovskom paru Nikšićana Gajica Đurović - Slobodan Rojević...
"Gajica je bio vrlo dobar igrač. Neviđeno bezobrazan, imao je sve što treba za beka. Nije igrao dugo, ali dok jeste - nezamenjiv. Rojević sve zatvarao, imao centaršut, znao da bije... Možda je bilo boljih igrača, međutim meni su njih dvojica ostali urezani u sećanje".
O štoperskom tandemu Radanović - Stojković ne treba trošiti previše reči, svaki je odigrao po 10 godina u Humskoj.
"To su legende Partizana, reprezentativci, obojica kapiteni. Svako je imao svoje kvalitete. Nakon Partizana otišli su i napravili lepe karijere po inostranstvu, što je tada bio glavni cilj”.
U navali Partizana Bjeković, Mance i Santrač. Koliko golova u nogama...
"Tako je, to je to. Zvonka sam spustio malo niže, dobar igrač, pravi profesionalac. Njegov život je Partizan. Evo ga, pre nekoliko meseci otišao je u penziju. Santrač možda nije igrao dugo, ali nadavao se golova, lep trag ostavio u Partizanu".
Da Partizan kao Crvena zvezda ima zvančnu titulu svoje zvezde, Moca bi bio jedna od njih. Slažete se?
"Otprilike. Sigurno jedan od trojice najvećih. I Valok je bio strašan igrač, i Bobek takođe, ali to je bilo neko drugo vreme”.
***
Veliki intervju sa Živanom Ljukovčanom
imaćete priliku da čitate tokom vikenda
tagovi
Obaveštavaj me
.png_1728031447449.png)