
INTERVJU – Milan Rastavac: Vojvodina može da ima dominantnu ulogu u srpskom fudbalu
Vreme čitanja: 7min | sub. 06.08.22. | 08:01
“Zato sam se vratio. Možemo i da navijačima obezbedimo i zabavu i dosta golova, pride i dobre programe za promociju i razvoj igrača“, kaže šef stručnog štaba novosadske Stare dame
Deset od mogućih 12 bodova za početak povratničkog mandata Milana Rastavca u srpskom fudbalu i još važnije na prvom koraku Vojvodine ka povratku na mesto koje joj po tradiciji pripada, a to je – status trećeg kluba Srbije. Istina, za razliku od nekih ranijih vremena sada ima još klubova koji pretenduju na to zvanje, ali u Novi Sad se vratio optimizam o čemu svedoči i poseta od otprilike 5.000 ljudi po utakmici.
Došli su nekako nenajavljeno, kao da je ceo grad osetio da će sa Dragoljubom Zbiljićem na mestu predsednika i Rastavca na klupi Vojvodina izgledati kao ozbiljan klub i prvenstveno – ozbiljan tim. To isto misli i sam Rastavac i zbog toga se uostalom i vratio iz Grčke posle pet godina u tamošnjem fudbalu.
Izabrane vesti
“Ljudi koji me znaju, znaju i da sam uvek govorio da ću jednog dana biti trener Vojvodine. Samo nisam imao ideju koji će to momenat biti. U razgovoru sa Zbiljićem došao sam do zaključka da je baš ovo taj momenat. Da ekipa na čelu sa predsednikom ima i znanja i volje i energije da menja stvari, a to je bio neophodan korak. I za ovaj kratak period iza nas mnogo je stvari urađeno, zaista sve to dobro funkcioniše“, kaže Rastavac na početku intervjua za Mozzart Sport.
Skeptici će se prisetiti da su slična obećanja slušali i ranije i da se, posebno u Novom Sadu, euforija brzo pretvarala u razočaranje, ali Rastavac ne razmišlja tako.
“Prvo, težim da sve ovo ne shvatam kao euforiju, nego kao način rada i način života. Vidim Vojvodinu kako kontinuinirano radi na unapređenju svih segmenata, kako organizacionih, tako i u fudbalskom delu. Tako smo i startovali što se tiče terena. Formirali smo tim sa kojim možemo da krenemo u takmičenje, krenuli smo dobro, ali taj proces se sigurno neće zaustaviti, nego se nastavlja“.
U prevodu: šef struke očekuje još bolju i još dominantniju Vošu, iako je ovakva u prva tri kola oduševila navijače više nego za celu prošlu sezonu. I tu se vraćamo na taj proces...
“Jedan od mojih motiva za povratak je upravo taj što mislim da je Vojvodina tim koji može da ima dominantu ulogu u našem šampionatu. Sa igračima, idejom i fudbalskom filozofijom koja navijačima obezbeđuje i zabavu i dosta golova, a pride i dobre programe za promociju i razvoj igrača. Taj jedan ofanzivni paket - da pobeđujete. A da biste pobeđivali morate da budete ofanzivni jer je to nešto što prija i igraču i navijaču“.
NE SMEMO DA ŽIVIMO U ILUZIJAMA

Večito pitanje u srpskom fudbalu je: može li se to u Srbiji sa često lošim terenima, posebno ako niste Crvena zvezda ili Partizan pa da imate višestruko veći budžet od konkurencije?
“Dominantan fudbal ne mora da znači fudbal koji podrazumeva veliki posed. Misli se samo na dominantnu igru u odnosu na protivnika. Da mi njih češće ugrožavamo, da se uspešnije branimo od njih u tih 90 minuta. Loši tereni prave problem velikim klubovima, a daje priliku manjima da se uravnoteže. Jeste to izazov, jer smo mi u grupi velikih klubova, ali ti problemi se javljaju svima. Način na koji želimo to da rešimo je taj da ne živimo u iluzijama da je nešto izvodljivo tamo gde nije. A opet da odgovorimo dovoljno dobro da potvrdimo našu dominaciju“.
Dakle, kakvu Vojvodinu Rastavac želi u nekom srednjoročnom periodu?
“Vojvodinu koja je sposobna da kontroliše igru unutar utakmice tako da protivnik ne uspeva da stvara problema. To je mislim zrelo postupanje unutar takmičenja. I kada se budemo sveli na nivo da nam to svima bude jasno, da se jasno vidi, da je jasno i našim protivnicima, onda i rezultati moraju da dođu“.
Ideja se vidi već sada i to je ono što posebno raduje navijače, pa i samog šefa, jer Rastavca je šira javnost u Srbiji upoznala kada je pravio dobre rezultate sa Radničkim iz Niša. Uglavnom – čvrstom defanzivom. Nije to bilo njegovo opredeljenje, već – realan odnos prema okolnostima.
“Bio je to težak momenat za Radnički. Budžet s kojim je tada klub raspolagao je mogao da obezbedi jedan nivo ekipe i igrača. Za kratko vreme taj tim je uspeo da ostvari ciljeve. Način na koji smo to mogli da izvedemo, pa, bilo je pre svega na takav način. Kasnije je Radnički nastavio da se unapređuje i da se usavršava. I kasnije su i ciljevi i načini otišli u drugim smerovima“.
TRENERI VOLE SVE SVOJE IGRAČE, ALI SEBE VOLE NAJVIŠE

Vojvodina je nešto drugo. Novi Sad je navikao na ofanzivan fudbal i znalce sa loptom. A klub je u dosadašnjem toku prelaznog roka navijačima poklonio nekoliko atraktivnih novajlija, od Nemanje Nikolića i Filipa Malbašića, preko Radomira Milosavljevića i Lazara Carevića, sve do stranaca Mamadua Traorea i Iva Barajea.
“Mnogo sam zadovoljan pre svega adaptacijom novih igrača. Taj segment, pogotovu sa stranim igračima, to je uvek neizvesno polje, uvek nosi veliku količinu sreće. Imali smo i malo sreće, malo smo i dobro procenili, karakteri i kvaliteti igrači su se uklopili tako da nam odmah donesu. Imaju svi i kvalitet, ali i prostor za napredak. Radićemo na tome da budu još bolji“.
A da li bi i sam tim do kraja leta mogao da postane još bolji time što će biti pojačan ponekim novim imenom?
“Treneri vole sve svoje igrače, ali sebe vole najviše. Ako pitate bilo kog trenera, a ponudite mu boljeg igrača od onog kojeg ima trenutno, on će to prihvatiti. Tako da tražimo balans između naših mogućnosti, naših ciljeva i naših obaveza. Prema rezultatima i prema razvoju igrača koje smo zatekli ovde. Ne bih se izjašnjavao po pojedinačnoj poziciji i po pojedinačnoj želji, ali naravno da želim da se konstantno unapređujemo“.
AKO HOĆEMO DA IGRAMO DOMINANTAN FUDBAL MORAMO I MI DA SE OSEĆAMO DOMINANTIM

Dva puta već pomenut taj razvoj mladih igrača. Uvek ih je bilo na Karađorđu. I sada su tu Topić, Zukić, Kabić, Bjeković, Noveveski, Milošević, Majstorović... Ali dugo već Stara dama nije izbacila asove kakvih je u istoriji imala na pretek. Dovoljno je samo reći Dušan Tadić i Sergej Milinković Savić. Ko je sledeći? Rastavac je uzdržan.
“Imamo grupu mladih igrača koja je relativno brzo dobila šansu. Da bismo ih dalje razvijali doveli smo im i prave modele igrače uz koje će moći da stasavaju i dođu na nivoe i veće od Vojvodine. Njih treba s vremena na vreme pohvaliti, s vremena na vreme kritikovati i biti svestan da će oni oscilariti u dobrim i manje dobrim stvarima. Dosta se pričalo o njima u ovom periodu, pa bih ja sačekao da vidimo ko će od njih sam da se izbori da se priča o njemu“.
Barem samopouzdanja ne manjka, to je osetio svaki novinar koji je pričao sa bilo kojim Vošinim detetom. Slučajnost ili način vaspitanja poput Ajaksovog u kome čak i vole određenu doze arogancije?
“Sampouzdanje je neophodno za ostvarivanje dobrih rezultata. To je proces na kojim radimo svi zajedno. Drago mi je da ste to prepoznali, znači da smo u nekom delu uspeli da to nametnemo. Ako želimo da igramo dominantan fudbal moramo i mi da se osećamo dominantnim“.
Nažalost po neutralnog ljubitelja fudbala na zahtev Crvene zvezde odložen je duel dva za sada najdominantnija kluba u Mozzart Bet Superlige, jer šampion je baš ovog vikenda trebalo da gostuje u Novom Sadu. Zbog evropskih obaveza beogradskih crveno-belih taj je susret odložen. Žale li u Novom Sadu zbog toga, imajući u vidu da su i jedni i drugi u izuzetnoj formi
“Nisam nešto opterećen ni sa Zvezdom ni sa drugom protivnicima. Opterećen sam samo time kako mi to izgledamo, kako napredujemo. Prezadovoljan sam kad imamo makar mali napredak u odnosu na neki raniji period“, smireno odgovara Rastavac.
NAVIJAČI NA TRIBINAMA NAŠA OBAVEZA I BOGATSTVO KLUBA
Navikao se on na tenziju. Pet godina je radio U Grčkoj, a tamo treneri traju kraće nego i u Srbiji.
“Grčki fudbal je zahtevan, brz, dinamičan. Bez strpljenja, kao i naš. Osnovna razlika je da su klubovi privatni. Imate jednog gazdu u klubu koji dotira klub svojim novcem i direktno on usmerava klub. S druge strane, dve godine u Ksantiju, jedan ili dva trenera u prvenstvu su ispratili taj moj period. U Asterasu tri godine skoro, mislim da je samo jedan trener ispratio toliki staž. Nije lako nigde, posebno kao strancU. Ali meni je to i određena satisfakcija da sam nešto uradio, čim sam uspeo da ostanem“.
Koliko se za tih perioda promenila situacija u srpskom fudbalu?
“Ne mogu da kažem da sam sa nečim iznenađen, ali ne mogu da kažem ni da sam sa nečim razočaran. Neke su stvari zadržale svoj nivo. Određeni kvalitet mi koji smo odavde ne cenimo previše. Nije uopšte lak posao to što rade naši klubovi, da imaju u isto vreme i promociju velike grupe mladih igrača i zadržati nivo rezultata u prvenstvu. Svi smo svedoci da su rezultati u Evropi u poslednjih nekoliko godina sjajni za uslove i budžete u kojima raspolažemo i ljudima treba čestitati na tome. Pojavljuje se gomila problema i mana, ali ovo krucijalno ne može da se ospori. Zaista iskreno upućujem čestitke svima jer su uradili stvarno velike stvari za srpski fudbal“.
Srpski fudbal se nada da će Rastavac uraditi neke velike stvari za srpski fudbal. Srpski fudbal i prvenstveno navijači. I mora da je lepo videti na hiljade navijača na tribinama Karađorđa na svakoj utakmici Vojvodine?
“Ljudi su prepoznali neku našu volju i energiju i dali su nam sjajnu podršku. Neizmerno smo zahvalni na tome. Oni su naša obaveza, da im vratimo istom merom. Verujem da možemo da budemo stalno dovoljno dobri da ih mamimo da nastave da dolaze. Jer nisu samo dolazili, nego je način te podrške bio izuzetno pozitivan. Bogatstvo za klub“, završava Rastavac.
