Mogli Lakićević iz Venecije: Ujutru merenje temperature, popodne Šekspir, Dostojevski...

Vreme čitanja: 4min | pon. 23.03.20. | 09:31

“Ovde sam sam i nedostaju mi porodica i prijatelji, ali makar sam lišen straha da bih mogao da zarazim nekoga od njih, iako u mom okruženju nema obolelih“, kaže za desni bek Đenove

Ivan Lakićević, nekadašnji desni bek Donjeg Srema i Vojvodine jedan je od velikog broja naših građana koje je pandemija korona virusa zadesila u Italiji. Momak svima poznatiji po nadimku Mogli član je Đenove od leta 2018, međutim, prošlog jula pozajmljen je drugoligašu Veneciji, tako da baš među Mlecima provodi ove, za ceo svet, izuzetno teške dane.
U Veneciji sam već osam meseci, grad je predivan, baš kao i Đenova, koja je takođe na moru, ali Ligurskom. Saigrači su me sjajno prihvatili, ali malo mi je žao što među njima nemam nijednog sunarodnika. Odigrao sam deset utakmica, što mi mnogo znači, jer u Đenovi nisam igrao. Nažalost, u opasnoj smo zoni na tabeli, ali se nadamo da ćemo izboriti opstanak kad se nastavi prvenstvo, a ja verujem da će se to desiti, da će sve ovo relativno brzo proći“, počeo je Lakićević razgovor za MOZZART Sport i nastavio.

Objasnio je i kako izgleda trenutna situacija na licu mesta.
Sam sam ovde, nedostaju mi društvo, roditelji, sestra... S druge strane, lišen sam straha da bih mogao nekog od njih da zarazim. Za sebe se ne bojim, u mom okruženju nema obolelih, ali bila bi mi užasna i sama pomisao da bih nekome mogao da prenesem virus. U tom kontekstu, bolje je što niko od njih nije ovde“.

Izabrane vesti

Kako provodiš dane?
Imam obavezu da svakog jutra izmerim telesnu temperaturu i rezultat pošaljem klubu. Takođe, obaveza nam je da se svako ko oseti neke probleme odmah javi klupskoj lekarskoj službi. Od kondicionog trenera dobili smo program vežbi koje radimo svaki dan: trbušnjaci, sklekovi, vežbe za ruke i noge. Dobili smo i program trčanja, koji sprovodimo u blizini kuće. Ja sam potpuno izolovan u zgradi, jedini sam stanar, sve oko mene su kancelarije koje su sad, naravno, prazne. Stanujem u Mestreu, predgrađu Venecije. Nisam na vodi, već više kao da sam u centru Knez Mihailove: šetalište, uske uličice, pozorište... Jedino što nemam komšije. Dakle: ustanem, izmerim temperaturu, jedem, vežbam, onda se čujem sa roditeljima, sestrom, odem u prodavnicu, gledam na Youtube emisije iz kulture, slušam muziku, dosta čitam knjige...

S obzirom na to da ne rade restorani, kako se snalaziš u kuhinji?
Umem da spremim ono osnovno, recimo pastu i meso. Nisam baš mnogo vičan“.

Ima li panike u Veneciji?
Situacija u Italiji je veoma loša, nekoliko hiljada ljudi je umrlo, ali čini mi se da ovde nema panike, barem je tako u mojoj okolini. Ljudi slušaju preporuke vlade i stručnjaka, idu samo u apoteke i prodavnice u kojima, podvlačim, ima namirnica, pa ne postoji ta vrsta straha. Svi shvataju ozbiljnost situacije. U početku nije bilo tako, nije delovalo da je ovaj virus toliko ozbiljan. Sada je sasvim drugačije, ali sam optimista i verujem u lekare i naučnike širom sveta, siguran sam da će uspeti da mu stanu na put. Želeo bih da iskoristim ovu priliku da pružim podršku ljudima Italije i Srbije, ali i da uputim jedno veliko 'bravo' svima koji rade u bolnicama. Svaka im čast, treba im odati ogromno priznanje. Nije im lako, oni su istinski heroji“.

Koje je mere propisala italijanska vlada?
Zabranjeni su javni skupovi, ali generalno nema ljudi na ulicama. Rade supermarketi i apoteke, banke i pošte do 15 časova, restorani i tržni centri odavno su zatvoreni... Apeluje se na ljude da idu samo u nabavku namirnica ili lekova i to se poštuje. Naša moralna dužnost je da štitimo druge od sebe, da se trudimo da ne zarazimo nekoga. To bih preporučio i zemljacima u Srbiji: pridržavajte se saveta doktora i onih koji su stručni, poštujte mere opreza, krećite se što manje. To važi za sve, od najmlađih do najstarijih“.

Pomenuo si da dosta čitaš. Da li možeš da našim čitaocima daš savete čime da prekrate vreme u karantinu?
Jao, reći će 'ovaj je lud', ali ja čitam neku 'težu' literaturu i klasike, tipa Šekspir, Dostojevski, Molijer, Čehov... Ovde imam i Frojda, Junga, Adlera, Šopenhauera, Froma, Ničea, Bukovskog... Knjiga je čovekov najbolji prijatelj, svako bi uvek trebalo da teži ka tome da nauči nešto novo, da se uzdiže, da uživa u što više kulturnih sadržaja, u operi, baletu, filharmoniji... Ali nekad je i samoća dobra, da čovek popriča sam sa sobom. Međutim, ja volim da se družim sa ljudima i to mi nedostaje“, dodao je Ivan Mogli Lakićević.

(FOTO: Star sport, MN Press)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara