_(1).jpg)
Katenačo jeste italijanska reč, ali ona više ne pripada Italijanima
Vreme čitanja: 4min | uto. 06.07.21. | 09:29
Azuri su postali reprezentacija koja pobeđuje igrom, driblinzima, uvežbanim akcijama, talentom, presingom...
(Od dopisnika MOZZART Sporta iz Rima)
Italija i Španija su zamenili uloge na ovom Evropskom prvenstvu. Azuri su do dolaska Roberta Mančinija na kormilo Azura bili ti koji su igrali na rezultat, pazili više da ne prime nego da postignu gol, prolazili grupne faze takmičenja na mišiće i uz dodir sreće. Pratile su ih polemike, oko selektora, oko izbora igrača, oko kvaliteta igre, oko ambijenta u selekciji.
Izabrane vesti
Na ovom šampionatu Azuri su postali apsolutni hit, kao što su pre više od deset godina bile Crvene furije sa Del Boskeom na kormilu. Italija je reprezentacija koja pobeđuje igrom, driblinzima, uvežbanim akcijama, talentom, presingom. Katenačo jeste italijanska reč, ali ona više ne pripada Italijanima.
Na poslednji Mundijal Italija nije otišla i dobrim delom zbog Španije, jer su “Crvene furije” bukvalno pregazile Azure Đan Pjera Venture sa 4:0 i gurnuli ih u baraž sa Švedskom gde su definitivno potonuli.
Zajednički imenitelj brodoloma Italije protiv Šveđana je Čiro Imobile. Centarfor Lacija je bio jedan od najodgovornijih za debakl Azura pre gotovo četiri godine i najslabija karika na uzletu Mančinijeve selekcije protiv Austrije i Belgije.
(2,65) Italija (3,10) Španija (2,85)
Imobile nije uspeo kao Lorenco Insinje i Nikolo Barela da podgine glavu protiv Crvenih đavola, posle kritika za pruženu partiju protiv Austrije. Napadač Napolija i vezista Intera su postigli golove i bili među najboljima dok je Čiro osim očajne predstave obrukao sebe i Italiju početničkim simuliranjem kod gola Barele.
Zlatan kopačka iz pretprošle sezone nije nikada u nacionalnoj selekciji uspeo da pronađe svoju dimenziju kao u Laciju. Jedan od motiva je što je kod Simonea Inzagija bio jedini špic u formaciji 3-5-2, u kojoj je drugi napadač bio Korea ili Kaisedo, koji su ostavljali kompletno prostor Imobileu da se razmahne u napadu.
Jednostavno, Imobile se u formaciji 4-3-3 oseća kao u kavezu, sputan, često ne uspeva da pronađe tokom čitavog meča svoju dimenziju. Protiv Belgije je postao dodatno nervozan zbog toga što mu ništa nije polazilo za nogom i u drugom poluvremenu je tvrdoglavo pokušavao sa individualnim akcijama, umesto da se podredi igri tima i igra za svoje saigrače kad već nema veče.
Poznato je da je Italija “zemlja zvonika” u kojoj svako tera vodu na svoj mlin. Tako se Imobile našao na udaru medija sa tzv. severa, od Torina i Milana do Firence koji su mu spočitavali sve greške i videli čašu polupraznu. Mediji i javnost od Rima pa na sud su ga branili i videli čašu polupunu.
U svakom slučaju, selektor Roberto Mančini je potvrdio da će Imobile početi meč i protiv Španije. Mančo nije branio Imobilea kao Luis Enrike Moratu sa izjavom koja će ući u anale: Igra Morata i još desetorica igrača. Italijanski selektor nije nikada krio da Imobile nije njegov idealan centarfor, nije isključeno da je i to jedan od motiva zašto je Čiro jedini element koji ne funkicioniše u mašineriji Azura. Poznato je da je Imobileu potrebno da bude mažen i pažen i neprikosnoveni starter da bi pružao najbolje od sebe.
Sreća po Imobilea je da je i Andrea Beloti van forme a uz to nije ni sto posto fit, tako da su jedine alternative Raspadori i Bernardeski. Prvi je previše zelen, drugi je preveliki eksperiment za polufinale Evropskog prvenstva na Vembliju protiv Španije. Tako je Imobile, baš kao i njegov kolega u španskoj selekciji Morata, osuđen da bude centarfor starter u odsustvu alternativa.
Prema najavama iz oba tima, neće biti velikih promena u sastavima za sutrašnji meč. Mančini i Luis Enrike su obavezni da zamene povrđene, Spinacolu i Sarabiju, sa Emersonom Palmijerijem i Danijem Olmom, ostali junaci četvrtfinalnih dvoboja bi trebalo da budu potvrđeni.
Italijani se najviše uzdaju u svoj srednji red, odnosno trio Barela-Žoržinjo-Verati, kao i u njihove alteranative, ako bude stani-pani tu su Lokateli, Pesina i Kristante. Nije slučajno da su igrači srednjeg reda Italije postigli isti broj golova kao i napadači.
Interesantno je da su se Italijan i Španija sretali svaki put na poslednje tri evropske smotre fudbala. Zlatno četvorogišnje doba Španije je počelo pobedom na penale u četvrt finalu Eura 2008. godine i zatovreno je “rasturanjem” Italije 4-0 u finalu Eura 2012. godine. Na prethodnom Evorpskom prvenstvu u Francuskoj, Italija Antonija Kontea je izašla kao pobednik sa 2-0 u osmini finala.
ITALIJA - ŠPANIJA (21.00)
Stadion: Vembli
Dozvoljen kapacitet: 60.000
Sudija: Feliks Brih (Nemačka)
ITALIJA 4-3-3: Donaruma - Di Lorenco, Bonuči, Kjelini, Emerson Palmijeri - Barela, Žoržinjo, Verati - Kjeza, Imobile, Insinje
ŠPANIJA 4-3-3: Unaj Simon - Azpilkueta, Laporte, Pau Tores, Žordi Alba - Koke, Buskets, Pedri - Feran Tores, Morata, Dani Olmo