
Memoari Frančeska Totija: Odbio sam Sinišu Mihajlovića, Spaleti se vratio u Romu da bi me oterao
Vreme čitanja: 4min | pet. 17.10.25. | 10:13
Princ Rima pričao za Prajm sport i dotakao se nekih interesantnih momenata iz bogate karijere
Opraštaj Frančeska Totija od Rome bio je veoma emotivan, tog dana Olimpiko je plakao kao retko kad. Večni kapiten, zastava i simbol kluba je okačio kopačke o kiln, međutim, nešto je falilo. A to nešto je odnos, kluba prema Frančesku.
Poznato je da relacija između Lučana Spaletija i Totija nije bila dobra, ali malo ko je mogao da pretpostavi da je odnos njih dvojice do te mere bio loš da Toti smatra da se nekadašnji selektor Italije vratio u Rim da bi ga naterali da napusti klub.
“Spaleti se u Romu vratio 2016. godine samo da me otera, uz podršku kluba. Uvek sam imao problem sa njim. Potpuno je drugačiji čovek od onog koji je bio 2005. kad je prvi put došao. Možda sada misli da sam ga ja izgurao kako bi Klaudio Ranijeri došao na njegovo mesto, ali to nije istina. Uprava je pozvala mene i ostale igrače da nas pita koga želimo za trenera. Kandidati su bili Roberto Manćini, Ranijeri i još nekoliko njih. Ljudi iz kluba su počeli da mi govore kako moram da prestanem da igram. Možda me je tom prilikom Roma više razočarala nego Spaleti, mislio sam da im smetam. Rekao sam da ću igrati besplatno, daću sve za klub, ali stvari nisu išle ništa bolje”, rekao je Frančesko Toti u razgovoru za Prajm sport sa Lukom Tonijem.
Izabrane vesti
Tokom karijere je više puta dobijao ponude da napusti Rim. Čuvena je priča kako ga je Roman Abramovič pozvao I rekao “Šta je potrebno da zaigraš za mene?”, na šta mu je Toti odgovorio “Ako me želiš, kupi Romu od Sensija”. Međutim, nisu samo Plavci bili zainteresovani da ga vide u svojim redovima, pred kraj karijere dobio poziv i od legende srpskog fudbala, ali od dresa Vučice ništa nije moglo da ga odvoji.
“Tražio me je Real Madrid, dobio sam neverovatnu ponudu iz Amerike, a pre oproštajne utakimice, pozvao me je Siniša Mihajlović da pređem kod njega u Torino. Jednostavno, nikada ne bih mogao da nosim drugi dres i ne žalim što sam sve odbio. Moj izbor su uvek bili Roma i Rim. Od početka sam sebi govorio “Ovde sam rođen, ovde ću i umreti”. Biće teško pronaći drugog čoveka koji će uraditi ono što sam ja uspeo sa jednim klubom”.
Kao da je neka nit vezala Totija za Romu. Sve je krenulo 28. marta 1993. godine na utakmici protiv Breše. Vujadin Boškov se okrenuo ka klupi I doviknuo “Mali, spremi se da uđeš!”. Svi igrači su koji su sedeli na klupi pomislili su da popularni Čika Vujke doziva Roberta Mucija, u to vreme velikog talenta italijanskog fudbala, čak je i on krenuo da skida trenerku, ali onda se čuveni trener iz Begeča još jednom okrenuo i rekao “Ne ti Roberto, nego mali Frančesko”. Toti je zamenio Ruđijerija Ricitelija i od tog trenutka odigrao 619 utakmica za Vučicu i postigao 250 golova.
“Za mene je Đuzepe Đanini bio bog, a posle nekoliko meseci sa igrao sa njim. Kod kuće smo svi navijali za Romu, samo su baka i deda bili privrženi Laciju. Međutim, za 25 godina karijere, otac mi nikad nije rekao da sam dobar igrač, ali sam mogao da vidim kako su roditelji ponosni na mene. Kad sam imao 12 godina, Arijedo Braida, izvrši direktor Milana je došao u moju kuću I ponudio 160.000.000 lira da me odved ena San Sito. Majka je želela da me zaštiti I htela je da ostanem u Rimu, tako da od toga nije bilo ništa”.
Posle završetka igračke karijere, usledio je krizan period. Kao I mnogi fudbaleri, tako je i Frančesko imao problem da se navikne na to da više nema treninga, obaveza, adrenalina za vreme utakmice.
“Kad sam prestao da igram, osećao sam kao da nemam tlo pod nogama. Tri nedelje sam plakao svaki dan. Bio sam uplašen, osećao sam atmosferu straha, bio sam hladan prema svima. Pročitao sam svoje oproštano pismo u kupatilu i plakao. Razmišljao sam kako su mi te 24 godine karijere brzo prošle. Bio sam uveren da ću odigrati oproštajnu utakmicu, ali posle emocija tog dana na Olimpiku, shvatio sam da više ništa neće biti isto. Moj oproštaj od Rome je bio kao razdavajanje majke i sina”.
Iako nije bio poznat kao konfliktan igrač, mnogi još uvek pamte kako se Frančesko posvađao sa Marijom Balotelijem tokom finala Kupa Italije između Rome i Intera, kao i pljuvanje Kristijana Poulsena na meču Italija – Danska na Evropskom prvenstvu 2004. u Portugalu.
“Što se Balotelije tiče, to je nešto što sam dugo krio u sebi. Bio je mlad igrač, fenomen, ali u isto vreme arogantan i drzak. Moj cilj tada nije bio samo da dam gol, nego da sačekam Marija pošaljem ga na tribune. Godinama kasnije smo pričali o tome, izvinili smo se jedan drugom. Danas se tome smejemo. Ni danas ne shvatam zašto sam pljunuo Poulsena. Stidim se toga, to je ružan gest, neprihvatljiv i nedostojan”
Mnogo je više bilo trenutaka koji ostaju u lepom pamćenju. Princ Rima ih u karijeri ima bezbroj.
“Osvojio sam Skudeto noseći svoj dres, jer je dres Rome dizajniran I stvoren za mene. Biti prvak sveta sa reprezentacijom i osvojiti klupsku titulus u dva sna koja svaki igrač želi da ostvari. Za mene, Skudeto sa Romom je najvažniji u karijeri”.
Na terenu više nije, ali utakmice voljenog kluba ne propušta.
“Klaudio Ranijeri je jedini čovek koji može da ovim igračima objani vrednost dresa Rome, ali od kad je stigao, nisam čuo da je mnogo pričao. Siguran sam da bih se dobro slagao sa njim, ali koga sada briga za to”, završio je Toti.