
Ne prodaje se svako i nije sve na prodaju
Vreme čitanja: 3min | sub. 05.07.25. | 04:47
Ili pokažeš da imaš kičmu, ili budeš omražen u gradu među svojim ljudima
Kada bi isključio emocije, kada bi se ponašao kao robot i na fudbal gledao samo kao na posao, verovatno Niko Vilijams ne bi bio tu gde jeste. Ne bi bio u Bilbau. Ne danas ili sutra, ne bi bio odavno.
Razum bi mu, i verovatno jeste, rekao da stvari uradi drugačije. Mogao je da bira i da ucenjuje. Opcija je bilo na pretek. Bilo da ode u Barselonu i izgradi još bolji odnos sa Laminom Jamalom, bilo da izabere Real Madrid, minhenski Bajern, ili nekoga drugog. Nije birao glavom, već srcem.
Izabrane vesti
Zaboleo je i onaj mural u Bilbau što su mu tri puta prekrečili, pa su ga iznova slikali. Jer, to je bila poruka i pokazatelj šta bi ga sačekalo u mesto koje je zvao domom. Nije odabrao da ide pognute glave, nego da korača uzdignuta čela.
Ili imaš kičmu, ili budeš omražen u gradu među svojima. Niko Vilijams je pokazao da je ima. Ne prodaje se svako i nije sve na prodaju. Na stranu što otkupna klauzula postoji i sada je 50 odsto veća nego što je bila. Iznosi 87.000.000 evra. Postojala je i ranije, onda kada je došla Aston Vila i detetu ponudila da zarađuje 135.000 evra nedeljno, što dođe oko 7.000.000 bruto na godišnjem nivou.
Nije hteo da ode tada, pre dve i po godine. Nije otišao ni ovoga leta. Možda nekada i hoće, iako je produžio ugovor na još deset godina, ali ovaj potpis bio je izraz zahvalnosti za sve što mu je pruženo. Ne samo u klubu, nego u Baskiji. Ne samo njemu, nego celoj porodici.
Možda nikada neće ni otići, možda će žrtvovati karijeru. Neće biti ni prvi, a ni poslednji koji je odrastao na tom grumenu zemlje i tako nešto uradio. Jedan od poslednjih u nizu je Iker Munijain. Da, otišao je u San Lorenco, kao što je ranije Markel Susaeta u Australiju, ali njih dvojica birali su destinacije i klubove gde postoji mala šansa da nekada zaigraju protiv svog kluba. Slična priča kao sa Danijeleom de Rosijem i odabirom Boke juniors.
Odanost, vernost, posvećenost. Identifikovanje sa klubom i narodom bitnije od novca.
Njega će biti, kao što ga je uvek i bilo u Atletik Bilbau. Na San Mamesu plata nikada nije problem za najveće lokalne zvezde. Samo tako može da ih zadrži, pa ih neretko plaća u rangu najboljih evropskih klubova. Ne može da ponudi konstantno igranje Lige šampiona i borbu za titulu, ali finansijsku stabilnost onima koji bi da ostanu kod kuće – može.
Dom, porodica, osećaj pripadnosti. Kod određenih ljudi takve stvari imaju drugačiju težinu. Oskar de Markos je jedan od takvih. Injaki Vilijams je jedan od takvih. Niko Vilijams je, očigledno, jedan od takvih.
Ako se ikada i odluči da ode, neće otići kao izdajnik. Jer, u trenutku kada se za njega otimaju, njegov izbor bio je da ostane i sa klubom koji ga je stvorio igra Ligu šampiona.