Ovo mora da boli! Bajern deklasiran na Kejnovom debiju, Tuhel kao iz prošlog veka u odnosu na Marka Rozea (VIDEO)

Vreme čitanja: 4min | sub. 12.08.23. | 22:37

Lajpcig moderan, brz, surov - 3:0 usred Minhena

Ovo već nije nikakva slučajnost. Ovo je znanje Marka Rozea. Ozbiljno znanje. O podvig vredan svake pažnje. Treći put je sjajni stručnjak odmerio snage sa Bajernom otkako je na klupi RB Lajpciga i treći put ostao neporažen. Štaviše, u poslednja dva navrata tukao je Bavarce na njihovom terenu kao od šale. U maju u prvenstvu sa 3:1 - kad je ono servirao Borusiji iz Dortmunda titulu na talonu, koju ona nije umela da pokupi - i evo večeras u okršaju za prvi trofej u sezoni. U Superkupu Nemačke, na Alijanc areni, pomalo šokatnih 0:3!

Dakle, režija: Marko Roze. Glavna rola: Dani Olmo, strelac sva tri gola.

Izabrane vesti

Španac za Oskara!

I sve to u velikoj, svečanoj noći u Minhenu. U noći kad je predstavljeno najskuplje pojačanje u istoriji Bajerna i kad su Bavarci pripremili feštu specijalno za Harija Kejna; da mu pokažu kako je napravio pravi izbor. Trebalo je da osvoji trofej u prvom danu u klubu i da to bude veličanstven start nove ere, i njegove i klupske. A šta se dogodilo? Dogodila se Rozeova razuzdana grupa klinaca, grupa partibrejkera, očitala lekciju iz modernog fudbala Tomasu Tuhelu i donela u klupske vitrine novi pehar - treći u istoriji mladog i nevoljenog kompanijskog kluba.

Možda će stvari za Bajern doći na svoje. Ima osnova da se i tako razmišlja. Kad se Kejn uklopi, kad sve legne kako treba, kad igrački kadar bude definitivno formiran. Međutim ako ćemo po onoj staroj što je dosta često umela da se ispreči sportskim preokretima po holivudskim scenarijima - a koja kaže da se po jutru dan poznaje - onda je pred nemačkim prvakom još jedna izgubljena sezona.

Da ne objašnjavamo po ko zna koji put na šta se pod ovim misli. Odavno Bajernova mera nisu domaći trofeji, računa se isključivo Evropa, odnosno najvredniji klupski trofej koji je iz ove perspektive gledano deluje miljama daleko.

Pomaci u igri Bajerna u odnosu na period kad je Tuhel preuzeo ekipu tek su neznatni. Igra je i dalje daleko sporija nego kog Flika, neusporedivo dosadnija nego kod Nagelsmana, pa čak i neorganizovanija u odnosu na period dok je šefovao Niko Kovač.

Pa ako se za njegov dolazak uglavnom vezivao ovaj poslednji segment; da bi čvrstom rukom trebalo da zavede red u svlačionici, postavi na svoje mesto svaku od razmaženih zvezda; da se disciplina oseti i na samom terenu - onda se bez obzira na ranu fazu sezone opravdano postavlja pitanje: zbog čega je Tuhel dolazio?

Da ne ulazimo previše u taktičke varijacije, mada je svaki laik večeras mogao da se uveri kako je ovo što Lajpcig igra 21. fudbalski vek, što se baš i ne može reći za Bajernovo izdanje.

Ovo se pre svega odbnosi na mučenje da se stvori šansa iz igre, kao i na nemogućnost da se izmenom, promenom sistema, savetom... bilo šta promeni na terenu.

Tuhelovo učestvovanje u meču svodilo se uglavnom na urlike sa klupe i udaranje šakama o sopstvena kolena. S druge strane, Roze je hrabro izašao sa četvoricom izrazito ofanzivno orijentisanih igrača (Openda, Verner, Simons, Olmo), nije pristajao da njegovi momci budu nemi posmatrači onoga što će Bajern raditi, menjao je ritam, spuštao i podizao linije, pravovremeno menjao.

Na kraju, mogao je rezervista Beni Šeško makar još dva puta da matira Svena Ulrajha.

Kejn je planiran na glavnog junaka večerašnje predstave. Očekivano, šansu je dobio sa klupe, u poslednjih pola sata, međutim tada je već bilo 0:2. Čim je ušao, dosuđen je penal za Lajpcig koji je Dani Olmo pretvorio u Bajernov potom.

Međutim nije Olmo tada preoteo Kejnu 'glavnjaka'. Učinio je to još u 44. minutu, kada je fantastičnim rolingom okrenuo dvojicu čuvara i šmekerski pogodio za 0:2. Prethodno je u ranoj fazi utakmice imao malo i sreće da lopta do dođe do njega pre nego što će načeti šampiona...

Kao zaključak moglo bi da ide jedno podsećanje...

Bajern se ozbiljno pojačao ovog leta. Da ne nabrajamo koga je sve doveo... Dobro, Kejna tek danas, ali to je manje važno. Suština leži u Lajpcigovim promenama. Roze je tokom leta ostao bez najvažnijeg i najboljeg defanzivca - Joška Gvardiola; bez momka iz srca terena, motorina koji je prešao baš u Bajern - Konrada Lajmera; i naposletku bez dvojice najpotentnijih ofanzivaca - Kristofera Enkunkua i Dominika Soboslaja.

A onda je Roze s nekim novim momcima, što tek treba da se dokazuju na velikoj sceni, izašao na Alijanc arenu i potukao Bajern do nogu.

Šta reći nego - kapa dole.


tagovi

Hari KejnTomas Tuhel

Obaveštavaj me

Bajern

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara