Partizanovi porazi u Nišu, Novom Sadu i Novom Pazaru©Star Sport
Partizanovi porazi u Nišu, Novom Sadu i Novom Pazaru©Star Sport

Partizanovo sivilo van Humske 1

Vreme čitanja: 3min | uto. 27.10.20. | 10:18

Tokom 2020. crno-beli dobili samo šest utakmica van svog stadiona, bez velikog doprinosa igrača s klupe i sa očiglednim problemima u igri, što ukazuje na zaključak o lošoj selekciji tima

Malo belo, malo crno, a najviše sivo. Igra i rezultati Partizana dobijaju obrise razočaravajućih kad se pomešaju klupske boje i dobije šućmurasta, kao verni ilustrator na šta liči tim iz Humske. Opšte sivilo prati ekipu nevezano ko je vodi, niti u kom se takmičenju bori.

Bilo da je šef struke Savo Milošević ili Aleksandar Stanojević, problem gostovanja postaje – nerešiv.

Izabrane vesti

Tokom 2020, Partizan je siguran na svom i neubedljiv na tuđem terenu. Poslednji dokaz predstavlja poraz od Radničkog u Nišu, posle koje je pao na treće mesto superligaške tabele i za Crvenom zvezdom zaostaje devet bodova.

Ne bi neuspeh na Čairu bio toliko strašan da je izolovan indicent. Nevolja za crno-bele je što kiksevi u gostima postaju pravilo. Koliko su u Humskoj dobri, toliko na strani izgledaju kao tim koji ne može da se sastavi, nije ni čudo što kalendarsku godinu privode kraju dijametralno suprotnim učinkom u ulogama domaćin/gost.

Kod kuće 13 pobeda i jedan remi, van nje šest trijumfa na 16 utakmica!?

Što se tiče mečeva u Humskoj, u prvenstvu je Partizan savladao Radnik, Proleter, Radnički iz Niša, lučansku Mladost, Čukarički u prošlom, a Javor, Inđiju, Rad i OFK Bačku u aktuelnom izdanju. U kupu je bio bolji od Spartaka, Crvene zvezde i još jednom od tima iz Bačke Palanke, dok je u kvalifikacijama za Ligu Evrope tukao letonski RFS. Savršen učinak okrnjio je remijem sa Crvenom zvezdom, međutim, rezultat 163. večitog derbija se ne može smatrati neuspehom, jer kadgod se ne izgubi od najvećeg rivala – dobro je.

Loše je po Partizan što glavu gubi čim napusti dom.

Sinoćni gol na Čairu ©Star SportSinoćni gol na Čairu ©Star Sport

U Superligi je poražen od Spartaka, Vojvodine (dvaput), Novog Pazara i u ponedeljak veče u Nišu od Radničkog, igrao nerešeno u Senti sa TSC-om, Crvenom zvezdom na stadionu „Rajko Mitić“ i Metalcem u Gornjem Milanovcu. Dobio je samo Voždovac neposredno pre izbijanja vanrednog stanja, Napredak na početku novog prvenstva, Radnik u Surdulici i Zlatibor u Čajetini i to tako što je golove postizao u kasnim fazama utakmica.

Da je problem ogroman kao planina postaje jasno kad se pogledaju finale Kupa Srbije za takmičarsku 2019/20 (neuspeh protiv Vojvodine u Nišu) i jedina dva izlaska van granica Srbije ove sezone. Kao i na Čairu u junu, igrao je produžetke i u Moldaviji i u Belgiji, s tim da je u Kišinjevu tek udarcem sa 11 metara eliminisao Sfintul, dok je u Šarlroa potpisao kapitulaciju i oprostio se od Evrope.

Od 16 utakmica van svog stadiona ove godine Partizan je dobio samo šest. I to Voždovac na krovu Tržnog centra „Stadion“ (2:1), Radnik u polufinalu Kupa Srbije (2:1), Napredak preokretom u drugom poluvremenu prvenstvene premijere (3:1), još jednom u Surdulici (2:0), u Kišinjevu i Užicu, s tim što je na poslednja tri meča na kojima je trijumfovao presudne golove davao sa – penala.

Na svakom od njih se uočljivo mučio. Drhtao da stekne ili sačuva vođstvo.

Kad se to ima u vidu, padaju u vodu alibi priče ljudi iz Humske 1 kako su svi protiv njih urotili. Govorili su da imaju najbolji tim, da su sudijskim greškama spotaknuti da održe korak sa Crvenom zvezdom, da vanfudbalski detalji utiču na ishode utakmica, a ispostavilo se da ne žele da vide kako su selektirali ekipu nedostojnu dresa Partizana. I u prošlom i u ovom prvenstvu.

Tačno je da se Partizan bolje snalazi u Humskoj 1, govorio je prethodni trener Savo Milošević da je domaći teren velika prednost, u smislu kvaliteta podloge, ne i izostanka navijača zbog pandemije. Zabrinjavajuće je, međutim, za crno-bele što nisu napravili tim koji može da igra i u gostima, na terenima slabijeg kvaliteta. I što na njima često nema nikakvu korist od rezervista, što dokazuje podatak da je od 22 gola van Humske ove godine samo pet delo igrača sa klupe: Filipa Stevanovića na Čairu, Lazara Markovića i Nikole Čolića pod Bagdalom, Bibarsa Natha u Moldaviji i Sejdube Sume u Šarlroi.

Teško da umor može da im bude opravdanje, proletos nije bilo međunarodnih mečeva, letos su odigrana samo tri i pada u vodu izgovor iz Humske da je teško napraviti kontinuitet u zgusnutom kalendaru takmičenja. Možda ima veze sa manjkom kvaliteta.



tagovi

Aleksandar StanojevićSavo Milošević

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara