
PRELAZZI: Kristal Palas, Lion i glupa pitanja – šta zna UEFA šta su emocije?
Vreme čitanja: 5min | uto. 22.07.25. | 08:02
Kako je moguće da i zašto je normalizovano da je šesto mesto u Ligi jedan – ili u bilo kojoj drugoj ligi – važnije, posebnije od osvojenog trofeja najstarijeg fudbalskog takmičenja na svetu?
Dok smo bili u školi, učili su nas da ne postoje glupa pitanja – slobodno pitaj, govorili su, nema glupih pitanja, ima samo glupih odgovora.
Kao i za mnoge stvari koje čuješ u školi, i za ovu će se ispostaviti da je laž. Naravno da ima glupih pitanja. Toliko glupih da ti je tužno što ih neko i dalje postavlja, pa ne znaš da li da mu se smeješ ili da sedneš i da probaš da objasniš.
Izabrane vesti
Evo jednog, možda i najglupljeg pitanja koje možete da postavite u današnjem svetu. A današnji svet, to vam je i fudbal i društvo i politika, i sve to zajedno.
"Kako jedna pravila važe za jedne, a druga za druge?", ili, "Kako nešto što je dozvoljeno jednima, nije dozvoljeno drugima?".
Nije što je glupo, nego što je naivno: svet, pa tako ni svet fudbala, ne funkcioniše tako. Pravda je u njemu selektivna, pravila se povijaju kako odgovara velikima, glavni i odgovorni urednik je novac, a navijaču ostaje samo da gubi glasne žice, vreme i nerve.
Mogli bismo, posle ovakvog uvoda, da upremo prstom u najmanje pet događaja i afera u fudbalu, ali jedna je ovih dana posebno bolna, jer ima više slojeva, i svaki je, poput torte što je ostala duže na suncu, pomalo pokvaren.
To je cela ova skaska sa izbacivanjem Kristal Palasa iz Lige Evrope i silaska na stepenicu (ili pet stepenica?) niže, u Ligu konferencije.
U čitavoj igri zvanoj "multiklubovi" Palas je, eto, izvukao najkraću slamčicu; ali nije kao da su se kola slomila na njima da bi to zamešateljstvo krenulo da se rešava. Ne, oni će samo biti kažnjeni, a ostali će da nastave.
Pravila su jasna, samo što nisu: Palas je u vlasništvu kompanije Eagle Football Holdings, koja u isto vreme u svom posedu ima i čuveni Olimpik Lion, posrnulog pa još i jednookog diva francuskog i evropskog fudbala.
Premda je Džon Tekstor, najveći deoničar Palasa, saopštio da će brže-bolje prodati svoje akcije (i to gazdi Njujork Džetsa i bivšem ambasadoru, Vudiju Džonsonu), to nije bilo dovoljno glavešinama u Cirihu, a kako je Lion spasen, i kako u istom takmičenju ne mogu da igraju dva kluba istog gazde, Palas mora da izleti.
Da, dobro ste pročitali, tako glasi pravilo: u istom takmičenju ne mogu da igraju dva kluba sa istim vlasništvom.

I sad biste mogli da postavite pitanje kako može, šta ti ja znam, Mančester Siti da ima jedanaest klubova, ili kako mogu Notingem Forest i Olimpijakos, ali zar se ne biste osećali pomalo glupo?
Ima glupih pitanja, evo, stvarno.
Nismo slučajno pomenuli Forest: u Palasu su prilično sigurni, pa sada to i javno govore, da im je sve smestio gazda dvostrukog evropskog prvaka Evangelos Marinakis. Uz ogradu da oblaporni Grk samo želi najbolje za svoj klub, pardon za svoje klubove, koliko je licemerno što upravo on poteže ovu temu?
Ah, da, još jedno mnogo glupo pitanje.
Naravno, sve je to UEFA – i FIFA, koja je zbog istih pravila skrojila mapu učesnika svog Svetskog klupskog prvenstva, onog takmičenja koje smo već zaboravili, kao da se ni desilo nije, i koja je čak i pobedila na onom čuvenom sudu u Švajcarskoj – dobro birokratski objasnila. Postoje brojne tehnikalije koje će vam, ako ste baš dosadni sa glupim pitanjima, staviti do znanja zašto mogu jedni, a ne mogu drugi, ali se sve svodi na pravo jačeg, na isterivanje "pravde" po leđima onih koji nemaju baš prejak glas.
Ali nešto drugo boli običnog čoveka, zbog čega su se mnogi i u Srbiji ovog leta, iako im stvarno ni iz džepa ni u džep, zainteresovali za sudbinu Kristal Palasa, za to što će umesto evropskih velikana sada na Selhurst Parku gostovati treći i peti ešalon evropskih položajnika.
Uz rizik da je i ovo pitanje jedno od tih preglupih, kako je moguće da i zašto je normalizovano da je šesto mesto u Ligi jedan – ili u bilo kojoj drugoj ligi – važnije, posebnije od osvojenog trofeja najstarijeg fudbalskog takmičenja na svetu?

Samo onaj ko istinski mrzi, ma prezire fudbal, može da ozakoni nešto takvo; samo onaj ko nikada nije navijao ni za jedan klub može da prenebregne način na koji je Kristal Palas podigao prvi pehar u svojoj istoriji i sve one emocije uoči, tokom i nakon finala FA kupa na Vembliju.
Prvi pehar, prva radost kluba koji je poštovan zbog svoje tradicije i voljen zbog svojih navijača, i prvi put – koliko su se samo radovali – da će igrati evropska takmičenja.
I nije samo što su se pozlatili, već i kako su to učinili: Palas je u sezoni za nama imao jedan od najtalentovanijih, i svakako najlepših za oko sastava makar u ovom veku, a Oliver Glazner pokazao je zašto će se oko njega, više nego oko Palasovih zvezda, otimati malo jači štihovi.
Svih 119 godina postojanja i trajanja Kristal Palasa stalo je u onu sudijsku nadoknadu krajem maja, i mada je i tim navijačima koji su "trista godina" čekali da ih obasja sunce i Oliveru Glazneru i njegovim momcima sigurno važnije što su na kolena bacili Mančester Siti pred očima cele nacije nego što će na teren izlaziti i četvrtkom uveče, ostaće tuga – ako najavljeni protesti i žalbe nešto ne promene, a neće – što im nije dozvoljeno da im radost traje još malo duže, da vide Romu, Bolonju, Betis ili Porto.
Na zidu kancelarije Olivera Glaznera, inače, stoji akronim "NIPSILD" – "Nicht In Problemen, Sondern In Losungen Denken" – što bi otprilike značilo da ne treba gubiti vreme razmišljajući o problemima, nego o rešenjima.
Samo, šta ako je problem u rešenju, i obrnuto?
Vreme ističe, rok je 4. avgust i teško da će se dotad nešto promeniti.
Ali nije to poslednji datum koji treba da imamo na umu.
Kristal Palas i Notingem Forest sastaće se već u drugom kolu Premijer lige, 24. avgusta na Selhurst Parku. Od 15 časova.
Biće to, kako se obično kaže, više od jedne utakmice.
Biće to dan kada će neka glupa pitanja biti postavljena glasnije nego ikada.