PRELAZZI: Pariski nesporazum

Vreme čitanja: 5min | sre. 04.09.19. | 07:56

Ima li, zaista većeg rijalitija, sa više seksa, laži i instagram-traka, razvratnijeg od svega što engleska ostrva ljubavi i srpske zadruge parova mogu da emituju, od života i priključenija Maura Vandinog Ikardija, (ne)voljne zvezde poslednjih sati prelaznog roka?

Šta ljudi vide u rijalitijima? Privlače ih valjda tuđi životi, dati u realnom vremenu bez trunke okolišanja i šminke (sem one manje trajne, na licu), nagoveštaj ili realizacija seksa, pa svađe, psovke i niski udarci koje bi možda oni sami zadali, da umeju, smeju ili mogu, pa im bude drago što neko, eto, može pred milionima gledalaca; prevare ljubavnika, prevare prijatelja, prevare poslovnih partnera, optužbe o novcu i lakomosti na njega...

Takvi su programi zauzeli mesta nekadašnjih sapunskih opera na pijedestalu banalne vulgarnosti, ali nemojte se radovati prerano, ni okrenuti očima na prethodne redove jer mislite da ste iznad toga.

Izabrane vesti

Ne, čak i mi koji tvrdimo da ne gledamo rijalitije niti nas, glasno govorimo, oni zanimaju više od nekoliko u prolazu uhvaćenih redova, tek da ne ispadneš glup u kafani kad svi pričaju o glavnim junacima, čak i mi koji biramo svoj eskapizam u vidu fudbala i sporta, u stvari smo pomni gledaoci makar jednog rijalitija.

Bio je svojevremeno u “Verovali ili ne” u “Politikinom zabavniku” onaj zapis da, bilo da živite u velikom gradu ili na selu, nikada niste manje od nekoliko metara udaljeni od pacova. Verovali ili ne, to vam je, otprilike, to – samo sa rijalitijima i letom 2019.

Ima li, zaista – i svaka čast onima koji su već ukapirali o čemu to ovaj sada smara – većeg rijalitija, sa više seksa, laži i instagram-traka, razvratnijeg od svega što engleska ostrva ljubavi i srpske zadruge parova mogu da emituju, od života i priključenija Maura Vandinog Ikardija, (ne)voljne zvezde poslednjih sati prelaznog roka?

Mauro i Vanda

Transfer-pijaca se možda zakatančila tamo do januara, kada će svet opet poludeti, ali ovaj program upitnog kvaliteta sa vrhunskim rejtingom tek je počeo...

Argentinac je, dakle, u Parizu. Kada bismo verovali u teorije zavere, mogli bismo duše hladne kao najskupoceniji francuski šampanjac da kažemo da je ovu dramu neko morao da napiše i režira.

Zaista, da nam je neko rekao da upremo prstom u najnefunkcionalniji fudbalski klub na svetu, neka sačekaju svoj red navijači Real Madrida, Mančester Junajteda, Milana i, eto, baš Intera, morali bismo da označimo Pari Sen Žermen.

Kada bi nam potom rekli da upremo prstom u najveću primadonu, najvećeg proizvođača nefudbalskih vesti i najneuklopljivijeg lika (ako ta reč ne postoji, treba je izmisliti) svetskog fudbala, dakle onog koji ponosno šeta moniker “bad boy”, neka ne zamere Mario Baloteli, Džoi Barton, mali Dembele i ostala radosna kompanija, to bi sigurno bio Mauro Ikardi.

I ko je dovoljno lud, zao ili mudar da u jednu epruvetu, već na rubu implozije od jednog brazilskog ega, dospe baš tu argentinsku zapaljivu materiju? A da ne pominjemo urugvajskog asa koji s pravom veruje da mu se duguje za zasluge, francusko čudo od deteta koje – uzdamo se u njegovo vaspitanje – barabe pokušavaju da pokvare, pa onog drugog Argentinca, Di Mariju, te Drakslera koji sigurno nije došao da izigrava vodonošu.

(Samo našeg brata Čupa Motinga niko više ni ne zarezuje...)

Nejmar i Mbape

Celog leta trajalo je povuci-potegni oko Nejmara i Barselone – ako nečim gazde PSŽ-a mogu da nam se umile, to je time što nisu (dosad) dozvolili da ih superstarleta vuče za nos, iako bi bilo, voleli ga ili ne, baš lepo ponovo gledati Nejmara kojem se igra fudbal i koji se igra fudbala – i taman kada smo se spremili da odahnemo, u koji minut do 12 servirano je flambirano posluženje.

Kome će prijati taj volatilni koktel, sem medijima što će, na konto verovatno svakodnevnih incidenata, nabijati klikove, podići tiraže, hipnotisati gledaoce?

Oni ciničniji bi rekli da su Vanda i Mauro napokon našli tlo koje je dovoljno plodno i ludo da primi i njih, te da će se ovaj lane potpuno tabloidni i nimalo fudbalski tandem uklopiti u atmosferu kao uvrnuti jin i skaredni jang (uostalom, prošle sezone je Parizom u ulozi menadžera drmala jedna majka, sada je red na jednu suprugu).

Oni perverzniji sigurno su već napravili internu kladionicu o tome ko će se s kime, kao na pravom “Love Island”, spanđati pre nego što se začuje himna Lige šampiona, a ko će kome sipati usitnjeno staklo u kopačke.

Oni optimističniji, pardon oni koji imaju toliko optimizma da i u rijalitijima vide priliku da se “nešto nauči”, dakle oni suludi optimisti, tvrdiće, makar dok ih ne ućutkaju, da bi dva minusa – ili u slučaju PSŽ-a barem pet-šest minusa – mogli da daju neočekivani plus, da će neka alhemijska reakcija koju će, zaveštajući dušu Nečastivom, smućkati Tuhel, od Nejmara, Mbapea, Kavanija i Ikardija napraviti četiri musketara koji veruju i ostvaruju ono “... jedan za sve”.

Tu je i Kavani

Takvi će vas opomenuti da je, za početak, Inter imao dosta udela u pravljenju čudovišta od bračnog para – možda je i davanje kapitenske trake bio jedan od brojnih pogrešnih poteza – a onda ukazati da je PSŽ i dosad imao sve, ali nije imao harizmu i, izvinite na našem francuskom, “couilles”, da ne izgubi od na papiru slabijih ekipa, i da bi Ikardijeva želja za osvetom mogla da rezultira nekim napoleonovskim pohodom na Stari kontinent, pošto je to jedino što će se brojati.

I veća su se čuda u fudbalu i na TV-u dešavala, no i onima koji su tako dobronamerni spram skupog katarskog PR-eksperimenta verovatno se čini da bi, nakon dovođenja Ikardija, kvota na to da će Pari Sen Žermen postati prvak Evrope narednog proleća u Istanbulu, morala srazmerno da poraste.

Nema, doduše, mnogo onih koji žele sreću PSŽ-u, za šta su potonji mahom sami krivi; i sem ako nemate tako razvijenu slepu mrlju da možete da uživate u Ikardijevim pokretima, golovima i fudbalskoj lucidnosti, a da ne pomislite na ono što ga prati ili makar na to da će lepota u oku posmatrača biti prekratka, pre nego što ponovo dobije bubice i počne da se duri po terenu, verovatno ste i vi među njima.

No problem sa rijalitijima je što su zapravo predvidivi, i svaki liči jedan na drugi. I kao u svakom pravom rijalitiju, i u ovom koji će predstavljati takmičenje čiji je ego veći, pod radnim naslovom “Pariski nesporazum”, svi će se samo na početku praviti da su dobronamerni i ponašati se prijateljski, a onda će, kada se zaboravi na prisustvo kamera, početi da leti perje.

Biće to neka malena varnica koja će upaliti hepokockicu, tipa Nejmar neće dodati loptu, a Vanda će Nara pomisliti da je trebalo da doda loptu, ili će Tuhel Maura staviti na klupu kada ona baš ne bude želela da je on na klupi, i roj stršljenova će se obrušiti na trenera, predsednika, svečanu ložu, navijače, Ajfelovu kulu ili obalu Sene, svejedno.

A mi ćemo gledati, šta drugo, cirkus je širom otvorio svoje šatre i doziva nas, ekran zavodljivo trepće, obezbeđen je direktan prenos iz pariskog visokog društva.

Piše: Marko PRELEVIĆ, urednik magazina Nedeljnik i kolumnista MOZZART Sporta
Foto: Reuters, psg.fr


Pogledajte i novu epizodu serije Ekipizza

 


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara