Sem Olardajs (©Reuters)
Sem Olardajs (©Reuters)

PRELAZZI: Pozovi Velikog Sema

Vreme čitanja: 5min | ned. 20.12.20. | 08:58

Samo, ovaj vatrogasac je toliko arogantan da misli da ništa nije njegova odgovornost, čak i kad doslovno jeste: kad uspe da sačuva klub od ispadanja, slede tirade i obračun sa novinarima i “hipsterima” koji ga ponižavaju. Kada ne uspe, uvek su za to krivi neki drugi.

Jednog dana telefon neće zazvoniti.

Neki klub u Premijer ligi će ostati bez trenera, neka uprava će se uspaničiti i pomisliti da im zelena grana najplatežnijeg prvenstva na svetu polako izmiče, neki navijači će prihvatiti i ugovor sa Nečastivim lično samo da se njihovi ljubimci spasu, ali mobilni Sema Olardajsa će ćutati.

Izabrane vesti

Pozamašni menadžer iz Zapadnog Midlendsa će misliti da nešto nije u redu. Prevrtaće taj uređaj po rukama, isključivati ga i opet uključivati, zvati operatera da ga pita da li je sve kako treba, da nije pala mreža, da nisu ostali bez struje, da nije bio neki teroristički napad na njihove releje. Nije, sve je u redu, čuće odgovor, i to će biti jedino što će čuti.

Tog dana, a on mora da se dogodi makar zbog biologije, ako ne zbog logike, tog dana će engleski fudbal napraviti onaj poslednji korak od doba u kojem je bilo mesta za Sema Olardajsa i “Proper football bloke”, postati moderan i napredan.

Ali taj dan još nije došao.

Vest Bromvič Albion je – ako išta više u fudbalu može da vas iznenadi i bude nedolično – uručio otkaz Slavenu Biliću, čoveku koji ih je vratio u Premijer ligu i kojeg klub nije podržao, i to nakon što je Nane sa momcima izdržao kanonadu Mančester Sitija na Etihadu.

Ni da je pobedio, verovatno mu ne bi bilo dovoljno: kineske gazde od početka nisu verovale u njega, i izgledalo je da je svilen gajtan odavno spreman, čekao se samo pogodan trenutak. Izabrali su najgluplji mogući, naravno...

A negde u Boltonu, telefon je jedva čekao da pozvoni.

Foto: ReutersFoto: Reuters

Bilo je vreme za Velikog Sema.

Sem Olardajs postaće danas, kada zauzme mesto na Hotornsu, prvi menadžer koji je vodio osam različitih timova u Premijer ligi. Kao dečak, navijao je za Vulverhempton, ali mu je premijerni trenerski posao (doduše, pomoćnički) zapravo bio u njihovom velikom rivalu Vest Bromu, pre celih trideset godina. Ove nedeljne noći, debitovaće – kako to smešno zvuči, u njegovom slučaju; čuješ debitovaće – u još jednom lokalnom derbiju, protiv Aston Vile.

(Neće mu ova “izdaja” Vulvsa to teško pasti: on je jedan od retkih ljudi koji su vodili i oba rivala sa severa Engleske, Njukasl i Sanderlend.)

Ima mnogo onih koji će reći da zapravo vole Premijer ligu baš zato što u njoj i dalje ima mesta za likove poput Sema. Za duge lopte, za mušku, prljavu igru, za najdirektniji od svih mogućih direktnih fudbala. I za tu nadobudnost, često neutemeljenu, koja sija iz čoveka što je preturio svašta preko svoje pozamašne glave, i koji je često govorio da bi, samo da nije rođen tu gde je rođen, bio jedan od najpoštovanijih stručnjaka na svetu.

U tri decenije Semovog špartanja Ostrvom bilo je svega. I uzleta sa Boltonom, koji je bio hit nekoliko sezona dok ih je vodio, i spasavanja Vest Hema i Evertona, i one smehotresne epizode njegovog selektorovanja. Taman kada se činilo da je došao na svoje, kada je preuzeo englesku reprezentaciju i dobio priliku da pokaže da nije puki samoreklamer, ostao je, zbog svoje lajavosti i urođene težnje za varanjem sistema, bez tog mesta.

Foto: ReutersFoto: Reuters

Oni drugi, većina koja je prevrnula očima, misleći – ne, nadajući se! – da je Olardajs u penziji i da će ovog puta prvenstvena borba na dnu nekako proći bez njega, oni ga ne dotiču previše.

Olardajs, uvek raspoložen da sebi diže cenu, reći će da je on zapravo veliki inovator, ali da je, što bi se reklo, nerazumen, da je on prvi od svih Engleza uveo statističke analize, rad sa psihologom i ostale kerefeke; da bi se, a to mu je omiljeno, svi drugačije ponašali prema njemu da ne izgleda tako kao što izgleda i da nema ime kakvo ima.

Možda bi, u nekom paralelnom univerzumu, ili u vremenskom procepu od nekoliko decenija, danas ispred stadiona njegovih Vulvsa ili nekog Stouka, stajao njegov spomenik; ovako, Sem je postao i ostao epitom za fudbal koji ima rezultate (ako se, naravno, zadovoljavate opstankom u ligi) ali miriše ili smrdi, kako je to jednom Murinjo – baš Murinjo! – rekao, na devetnaesti vek.

S jedne strane je to pošteno: dobiješ tačno ono što si platio, i ni funtu više; s druge, ništa ne svedoči o panici kao konačni dogovor da se okrene baš njegov broj, a za čim su potezali i mnogo veći klubovi od Vest Broma.

Big Sem sebe (naravno da je napisao autobiografiju) nekad poredi sa Redom Aderom, čuvenim američkim vatrogascem koji je odlazio tamo gde je doslovno najtoplije, i krpio rupe na naftnim bušotinama zahvaćenim plamenom. Ali, sem Adera, retko o kojem vatrogascu nešto čujete, nije kao da se snimaju filmovi o njihovim poduhvatima: oni su tu da spasu šta može da se spase i da saniraju štetu, a onda se sklone i puste arhitekte, dekoratere i ostale bolje plaćene i uglednije profesije da se razmahnu.

Samo, ovaj vatrogasac je toliko arogantan da misli da ništa nije njegova odgovornost, čak i kad doslovno jeste: kad uspe da sačuva klub od ispadanja, slede tirade i obračun sa novinarima i “hipsterima” koji ga ponižavaju. Kada ne uspe, uvek su za to krivi neki drugi.

Bilić i Olardajs, Foto: ReutersBilić i Olardajs, Foto: Reuters

Sasvim je jasno kako će WBA igrati: loše i ružno, pardon pragmatično, grubo do koske i na onih spasonosnih nula-nula, uz nadu da će se iz prekida nešto uraditi. Ovo je sastav od kojeg se, najpre zbog nedostatka ulaganja, uopšte ne očekuje da ostane u ligi, pa će svaki korak ka bezbednoj zoni biti onaj od sedam milja. Kada je već situacija takva, bilo je mnogo logičnije da Slaven Bilić, koji je pre pandemije bio sjajan, ostane na kormilu; u svakom slučaju, Splićaninove deonice nisu izgubile na ceni ovom (ne)razumnom odlukom vlasnika.

One Semove su ostale iste. I biće takve, u tome je njegova lična tragedija i zbog toga ima potrebu da se svađa i nadgornjava, biće takve i u maju, gde god da završi Vest Bromvič Albion, i posle maja, i sve dok jednog dana zaista ne ode u penziju.

PREMIJER LIGA - 14. KOLO

Subota

Kristal Palas – Liverpul 0:7 (0:3)

/Minamino 3, Mane 35, Firmino 44, 68 Henderson 52, Salah 81, 87/

Sautempton - Mančester Siti 0:1 (0:1)

/Sterling 16/

Everton – Arsenal 2:1 (2:1)

/Holding ag22, Mina 45 – Pepe 35pen/

Njukasl – Fulam 1:1 (0:1)

/Vilson 64pen – Riči ag42/

Nedelja

13.00: (1,80) Brajton (3,45) Šefild Junajted (4,80)

15.15: (2,15) Totenhem (3,40) Lester (3,40)

17.30: (1,80) Mančester Junajted (3,70) Lids (4,40)

20.15: (3,50) Vest Bromvič (3,45) Aston Vila (2,10)

Ponedeljak

18.30: (3,60) Barnli (2,95) Vulverhempton (2,30)

21.00: (1,52) Čelsi (4,30) Vest Hem (6,25)

*** kvote su podložne promenama


PišeMarko PRELEVIĆ, urednik magazina Nedeljniki kolumnista MOZZART Sporta


tagovi

Vest Bromvič AlbionMarko PrelevićPremijer ligaPrelazziSem OlardajsVBA

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara