©AFP
©AFP

Seviljsko čudo rođaka sa sela

Vreme čitanja: 6min | ned. 21.05.23. | 08:43

Preporod Andalužana pod komandom Hose Luisa Mendilibara koji je malo ko očekivao

Iako je sva pažnja bila uperena u Real Madrid, ipak, jedini preostali španski tim u Evropi je Sevilja. „Opet mi“, ponavljaju svoj već uobičajeni moto Andalužani koji imaju priliku da u četiri preostale prvenstvene utakmice – počevši sa večerašnjim derbijem protiv Betisa, i u finalu u Budimpešti 31. maja, ovenčaju nesvakidašnji preokret. Glavni krivac za to je preuzeo klupu Sevilje pre samo dva meseca, kada su mnogi u neverici odmahivali glavom. Sada je sve drugačije.

Hose Luis Mendilibar - ako izuzmemo dvogodišnju avanturu na Kanarima - nikada nije prešao paralelu koja deli sever od juga Španije i dva potpuno različita mentaliteta i pogleda na svet. „Oselui“, kako ga u poslednje vreme zovu u Sevilji, je naišao na andalužansku toplinu i urnebesni smisao za humor, a južnjaci su prihvatili Baskijca kao jednog od svojih - i na svoj način.

Izabrane vesti

Već ima fan klub po imenu „Mendilovers“, i konstantni je predmet sprdnje zbog svojih starinskih navika. Seviljanci ga prozivaju kao seoskog rođaka koji pije kafu sa rakijom, sluša radio i račun u kafani plaća uz reči: „da vidimo šta smo polomili“. Od uprave nije zatražio nijednu „mašinicu“, u vidu elektronskog uređaja ili kamere, a sa igračima u autobusu igra karte. Pred prvi susret sa Mančester Junajtedom pobunio se jer novinari misle da je za njega tako važna utakmica kao „dobitak na tomboli“.

Ali pobunio se sasvim opravdano. Sa 62 godine, nalazi se na jedanaestom mestu po broju utakmica u Primeri – ispred Pelegrinija i Simeonea. Ovo mu je sedamnaesta sezona u najvišoj kategoriji, a pre Sevilje je vodio Atletik Bilbao, Valjadolid, Osasunu, Levante, Eibar i Alaves, uz Lansarote u kojem je počeo, 2002.

Ipak, trener koji je svima simpatičan, bio je to uvek upravo kao seoski rođak. Do sada je od trofeja osvojio regionalnu, treću, drugu B i drugu ligu. I jedno priznanje Migel Munjos za najboljeg trenera prvenstva za sezonu 2016/2017 u Eibaru. Zato ne čudi što je pobedu nad Juventusom posvetio svima onima koji godinama uspešno vode male klubove – i pokazao šta su u stanju da urade kada im se poveri veći. „Nikada nisam imao tako dobar tim“, dodao je.

Saldo prve četiri utakmice koje je ikada vodio u Evropi (osim jednog Intertoto kupa 2005) su pobede nad Mančester Junajtedom i Juventusom i plasman u finale. Sevilja koja je grcala, opasno blizu mesta koja vode u drugu ligu, sad je na korak od Evrope, sa mogućnošću da zaigra u Ligi šampiona. Čudo je u toku.

Mada možda nije pravedno poslednje Seviljine rezultate nazivati čudom. Masimilijano Alegri se nakon poraza pravdao upravo iskustvom i kvalitetom domaćina, kao i mladošću mnogih vlastitih igrača koji, za razliku od Španaca, nikada nisu igrali ovakva polufinala. Juče je Manuel Pelegrini istakao nešto slično: „Ubeđen sam da je ovo prava Sevilja. Imaju ekipu za Ligu šampiona, ova sezona je bila anomalija. Reagovali su, ali to ne treba da bude iznenađenje ni za koga“.

Pre samo mesec i po dana, vode Gvadalkivira su bile jako uzburkane. Kraj ciklusa, loša uprava, sportski direktor koji je po prvi put zakazao, ekipa koja tone, nedostatak rešenja i na hiljade kritičara. Horhe Sampaoli je preuzeo okrnjen tim od Lopetegija, nakon što su svi priznali da je došlo do zasićenja. Međutim, Argentinac, „najveći prodavac magle svetskog fudbala“, kako ga je ovih dana nazvao novinar Radio Marke, Pablo Lopez, uspeo je jedino da sludi igrače svojim nemogućim taktikama i preteranim temperamentom. Trajao je samo od oktobra do marta. I ako je već u oktobru bilo teško preuzeti tuđi tim, u martu je postalo praktično nemoguće dovesti neko „ime“ na klupu Sevilje.

I tada su Pepe Kastro i Monči povukli kočnicu, priznali greške, napravili nekolko koraka unazad, i doveli šefa stručnog štaba naviklog da spašava klubove od ispadanja. Završeni su eksperimenti, smireni uzburkani duhovi i uveden zdrav razum. Samo dva meseca kasnije, 19 bodova od 24 moguća, 6 pobeda, jedan remi i jedan poraz, i deseto mesto u Primeri. Da ne govorimo o Ligi Evrope.

Večeras je na redu Betis. Ultra navijači zeleno-belih su se već pobrinuli da zagreju atmosferu, obesivši lutku Đoana Đordana na nadvožnjak uz natpis „Sevilja mrzi Nervion“. Na što su im „Birisi“ odgovorili enigmatičnim videom „Koji vam je horor film najdraži?“. Ipak, ni jedni ni drugi nisu uspeli da odvuku pažnju od Seviljinog slavlja, gde, kao i uvek ne nedostaju komični elementi. Poslednja amajlija koju su pronašli je živopisni flamenko pijanista Elegancee, kojem nemaju na čemu da pozavide likovi iz Kusturicinih filmova. I gorile koje na društvenim mrežama igraju uz njegove ritmove otkada je potpredsednik kluba upotrebio nemoguću kovanicu „engorilamiento“ (recimo, pogorilisanje) da opiše novo ludovanje navijača na Sančes Pishuanu.

Na terenu je ipak, pred derbi, glavna tema umor nakon iscrpljujuće utakmice u četvrtak. Suso je već protiv Juventusa igrao povređen. Bade, Okampos, Lamela, Navas i Rakitić bi bili odlični kandidati za malu pauzu. En Nesiri je na spisku, mada je bio odsutan na treningu. Ipak, Mendilibar smatra da se ovakvi susreti igraju glavom, ne nogama, i da je njegov najveći problem to što niko neće hteti da sedi na klupi.

Ni Manuel Pelegrini se ne uzda u umor Sevilje: „Manje su odmarali, ali stižu sa većim samopouzdanjem“. Sevilja se neće štedeti, ubeđen je trener Betisa, koji očekuje uzbudljivu utakmicu. „Mendilibar je uveo direktan i jednostavan stil timske igre, koji sa prethodnim trenerima nije bio sasvim jasan“, objašnjava Pelegrini uspeh rivala.

Taj stil je Mendi negovao oduvek. Pritisak kod izgubljenih lopti, odbrana u visokom bloku, ukradene lopte i na desetine centaršuteva u kazneni prostor – kao oni koje je uporno i neumorno izvodio Hesus Navas protiv Juventusa. Tu i tamo poneki kreativac, ali sa istim intenzitetom kao i svi. „Nikada nisam trčao, pa neću ni sada“, branio se Suso od nedavne kritike trenera. Ali se odužio pogotkom u pravom trenutku. Uvek napred, uvek prema golu, uvek kao tim. Podsetio je igrače da imaju svetski kvalitet, i da samo treba pojednostaviti sistem. Sevilja je postala motivisana, snažna, i ujedinjena.

Sada, posle Betisa, Elčea, Real Madrida, Real Sosijedada i Murinjove Rome, klub sa Nerviona će znati da li igra Ligu šampiona, Ligu Evrope - ili nastupa čistka. Što se trenera tiče, doveden je u situaciji ekstremnog očaja i plan nikada nije bio da ostane duže od tri meseca. U upravi kluba su ostali zatečeni ovako brzim uspesima i Pepe Kastro moli za strpljenje. Ne zaboravljajući pritom da uspehom novog trenera opravda Mončijeve kritikovane izbore: „Sada vidite da tim nikada nije bio loš, samo je bio loše vođen“.

Sam Mendilibar je, kao i uvek, jednostavno i direktno objasnio sve: „Potpisao sam na tri meseca. Ako budem uspešan, možda ću ostati. Ako budem uspešan, a Sevilja me neće, doći će neko drugi. Ako ne dođe, neće mi biti prvi put da sam nezaposlen“. Poslednja opcija je u ovom trenutku nekako najmanje verovatna.

PRIMERA – 35. KOLO

Petak

Kadiz - Valjadolid 2:0 (0:0)

/Bongonda 69, 76pen/

Subota

Đirona - Viljareal 1:2 (1:1)

/Lopez 24 - Pino 9, Moreno 90+4/

Atletik Bilbao - Selta 2:1 (1:0)

/Vilijams 5, Berenger 54 - Larsen 50/

Almerija – Majorka 3:0 (2:0)

/Lazaro 12, 42, 58/

Hetafe – Elće 1:1 (1:0)

/Munir 8 – Boje 45+1/

Barselona - Real Sosijedad 1:2 (0:1)

/Levandovski 90 - Merino 5, Serlot 71/

Nedelja

14.00: (2,25) Rajo Valjekano (3,50) Espanjol (3,40)

16.15: (1,40) Atletiko Madrid (4,80) Osasuna (9,50)

18.30: (3,15) Valensija (3,50) Real Madrid (2,35)

21.00: (2,40) Sevilja (3,40) Betis (3,20)

***Kvote su podložne promenama

PIŠE: Ognjenka MARIĆ


tagovi

Hose Luis MendilibarSevilja

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara