Česlav Mihnjevič i Robert Levandovski (Reuters)
Česlav Mihnjevič i Robert Levandovski (Reuters)

Smeju se, a fudbalu se plače: Onakva Poljska nije za nokaut fazu i nema šta da traži protiv svetskog šampiona

Vreme čitanja: 4min | čet. 01.12.22. | 10:15

Poljaci su sinoć odustali od bilo čega što bi ličilo na fudbalsku igru i nisu ni pokušali da se odupru Argentini i eventualno izbegnu Francusku u osmini finala

Slave Poljaci prvi plasman u osminu finala Svetskog prvenstva pose 36 godina i veruju da su konačno sa pleća skinuli teret gubitnika. A da li je zaista tako? U nokaut fazu idu posle poraza od Argentine u kojem su primili dva, a u kojem su da nije bilo Vojćeha Ščensnog i njegovih spektakularnih odbrana, mogli da prime pet, šest ili možda još koji gol više.

Osmeh na licu Roberta Levandovskog i drugova, ali fudbalu koji su igrali (ako se sinoćno izdanje može nazvati igrom) se verovatno plakalo. Doslovce su ga sahranili. Utakmica bez udarca u okvir gola, bez ijedne situacije u kojoj bi odbrana Argentine osetila neprijatnost, strepnju... U "kontrama" Leva usmaljen na protivničkoj polovini, u defanzivnoj postavci, na tridesetak do 40 metara od svog gola.

Izabrane vesti

Poljska nije igrala da poukša da izmisli remi sa Gaučosima koji bi joj garantovao prvo mesto u grupi duel sa Australijom sa kojom bi svakako mogla da se nadmeće u osmini finala, čak važila za favorita. Ideja je bila samo da se prođe da dalje, po svaku cenu, pa čak i tu da Francuska bude rival u osmini finala. Ni mnogo bolja Poljska od one sinoć teško bi se nosila sa Trikolorima, a uz još jedno izdanje slično jučerašnjem, popularni Orlovi biće posramljeni od strane Mbapea, Žirua i ostalih francuskih zveri.

Kada reprezentacije poput Katara, Kostarike ili neki treći autsajder stanu u nizak blok i naprave tri odbrambene linije u svojoj trećini, to može da se toleriše odustvom kvaliteta. Međutim, kada selekcija sa jednom od najmoćnijih gol mašina 21. veka, te kreativcem poput Pjotra Zjelinskog koji briljira u Napoliju i startnom postavom koju čini osam od 11 igrača iz liga petice od prvog minuta odluči da igra ziheraški od prvog minuta, onda i te kako zaslužuje da planeta bruji o sramnom izdanju i preispituje je li Poljskoj uopšte mesto među 16 najboljih.

Pritom, da se ne lažemo, nisu izabranici Česlava Mihnjeviča Bog zna kako impresionirali u prve dve utakmice. Remi bez golova sa Meksikancima u jednoj od najmanje sadržajnih mečeva dosadašnjeg toka prvenstva, pa trijumf nad Saudijcima koji bi takođe bio ozbiljno doveden u pitanje da Ščensni nije postao hobotnica.

I onda tokom odlučujućih 90 i kusur minuta Poljake nije trglo ni vođstvo Meksika protiv Saudijske Arabije.Tada su imali gol razliku plus jedan, a Sombrerosi minus jedan. Nisu crveno-beli krenulni u ofanzivu ni kada je Meksiko novim golom par minuta kasnije sveo gol razliku na nulu. A nisu Poljaci želeli napred ni kada im je Argentina dala drugi gol, kada su se svi parametri (gol razlika, postignuti golovi, međusobni skor) izjednačili i kada su ih kartoni, odnosno fer-plej kao kriterijum i dalje vodili u nokaut fazu.

Bili su toliko nemoćni i uplaćeni da im Mesi i kompanija ne isporuče još koji gol iz kontre, da su pustili sudbinu da odigra svoje. Preciznije, molili su Boga da Meksikanci ne postignu još jedan protiv Saudijaca dok su njihovi navijači nervozno rifrešovali "livescore" sajtove na svojim mobilnim telefonima.

I dva puta se crvenela tačkica i dva puta su Meksikanci tresli mrežu i pomislili da su konačno došli do trećeg gola (oba poništena zbog ofsajda), ali oba puta sreća mimo svih životnih pravila nije bila na strani hrabrih. Mada, ima onih koji veruju da cilj opravdava sredstav.

"Hajde da uživamo u ovom prolazu. Selektor Minhnjevič je imao plan i uspešno ga je sproveo u delo. I Argentina nam nije dala šansu? Mislim da se za nekoliko godina niko neće sećati da se nismo dobro borili i igrali protiv Argentine, već da smo se isključivo branili. Jednog dana ljudi će se sećati svetskog prvenstva u Kataru, gde je Poljska nakon 36 godina konačno uspela da prođe u nokaut fazu. Međuim, jeste malo tužno što smo prošli nakon ovakve utakmice", pričao je za poljske medije bivši reprezentativac Jacek Bak i nastavio: "Francuska ima još bolje igrače i bolji tim. Ako smo se plašili Mesija, sada rasan strelac poput Mbapea može da nam napravi još više problema. A on je samo jedan od njihovih prvoklasnih igrača. Šta možemo da učinimo? Ne smemo da igramo bojažljivo kao protiv Argentine. Taktika koju je postavio Mihnjevič nije odgovarajuća. Izgubili smo 2:0, a mogli bar 4:0. Hajde da igramo fudbal. Hajde da izgubimo 2:5 ili 2:7, ali da igramo fudbal! Da budemo zapamćeni kao dopadljiv, a ne destruktivan tim."

Znate kako. Sreća ume da bude velika prevrtljivica, a nepravdu bi već za četiri dana mogli da isprave Francuzi. Možda će osim uspomene o toliko dugo čekanoj nokaut fazi, Poljacima urezati sećanje o debaklu u osmini finala. A možda će im to sećanje biti prihvatljivije ako budu naterali branioca trofeja da bar malo krvari.


tagovi

Fudbalska reprezentacija PoljskeKatar2022

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara