Uroš Đurđević za MOZZART Sport: Hteo sam da ostanem u Partizanu, nedostaje mi Leonardo, ako se budem vraćao idem preko granice bola

Vreme čitanja: 9min | ned. 22.03.20. | 15:54

Srpski napadač o danima u Sportingu iz Hihona, Barahi i Đukiću, periodu u Olimpijakosu i uspomenama iz Humske

Jedni ga hvale, drugi za njim žale... Zapevao bi Đorđe Balašević „e, moj brale“, a svi su saglasni da danas u Superligi nema takvih kao što je – Uroš Đurđević. U Crvenoj zvezdi je prošao mlađe selekcije, međutim, nikad nije dobio šansu u prvom timu, da bi u Humskoj zasijao tako da je osvetlio Partizanu put do duple krune. Osim što ga se sećaju u dva naša najpopularnija kluba, zavredeo je pažnju hroničara zbivanja u mladoj reprezentaciji Srbije, pošto je bio prva puška selekcije Tomislava Sivića u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope 2017.

Zlonamerni će konstatovati da je samo u Srbiji mogao da postiže golove, a da je van granica njegov rezervoar presahnuo. Zaboravljaju da mu Olimpijakos nije ni dao priliku da se razmahne i da je u dresu Sportinga iz Hihona izveo nekoliko poteza pod vinjetom „golazo“, kao podsetnik na dane kad je u crno-belom i dresu Orlića bio neumoljiv.

Izabrane vesti

Ove je daleko od ličnog rekorda, sam će kazati da nije zadovoljan, mada, posle 68 utakmica za Asutrijance 26-godišnji centarfor može da konstatuje kako je pronašao sebe u Španiji, da mu tamošnji stil odgovara. Da je drugačije, menjao bi sredinu. Ovako, Molinon tretira kao sigurnu kuću.
Posle boravka u nekoliko evropskih država, konačno sam pronašao sebe na Iberijskom poluostrvu. Odgovaraju mi fudbal, način života, mentalitet ljudi, a jezik sam brzo savladao. Navikla se i porodica, uživamo, ako bog da, uskoro ćemo biti bogatiji za još jednog člana“, obnarodovao je u razgovoru za MOZZART Sport Đurđević da sa suprugom Miljanom čeka drugo dete.

VEROVALI SU MI I KAD 15 KOLA NISAM DAO GOL

Dovoljan razlog za zadovoljstvo. Dodatni je oličen u činjenici da je Sporting prvi inostrani klub u kome traje duže od godinu, što bi trebalo da znači da mu je u Hihonu sve potaman. Da mu tamo nude ono što drugi inostrani timovi (Vitese, Palermo, Olimpijakos) nisu mogli ili hteli. Poverenje.
„Posle Rada, Sporting je prva sredine u kojoj sam se zadržao duže od jedne godine. Ljudi izuzetno cene moj odnos prema obavezama. Verovali su u mene i kada na prvih 15 utakmica nisam dao gol. Nijednog trenutka nisam osetio nelagodnost. Davao sam sve od sebe, igrao zaista dobro, ali me lopta nije htela. Čelnici su me maksimalno podržavali, da bi onda krenuli i golovi u seriji.“

Koliko je takvo razmišljanje bilo opravdano, svedoči podatak da je Uroš lane, sa 12 pogodaka, bio najbolji strelac Sportinga. Nagrada je stigla u vidu momentalnog nastavka saradnje, do juna 2023.
„Produžetak ugovora je predstavljao nagradu za međusobno poverenje. Ljudi iz kluba su mi tim gestom dali na važnosti, a kad je tako, spreman sam da ostavim srce na terenu. Prepoznali su da moj karakter gura ekipu, što im je u tom trenutku bilo potrebno.“

Kad je dolazio iz Olimpijakosa, plaćen je 2.500.000 evra, predstavljao je ozbiljnu investiciju u pokušaju povratka u elitni rang.
„Moj potpis za Sporting je bio rekordni transfer za klub iz Hihona u tom trenutku. Kada je tako, onda to znači neku vrstu pritiska, međutim toga ovde nije bilo. Ljudi iz sportskog sektora su mi bili podrška u svakom trenutku. U to vreme trener je bio legendarni Ruben Baraha, bivši as Valensije me je razgovorom oslobodio bilo kakve tenzije, mada sam neko ko voli da igra pod pritiskom“.

Baraha nije dočekao Đurđevićev prvenstveni gol, otišao je sredinom novembra 2018, ali je očigledno inspirisao Uroša da u prvim danima prošle godine šest puta na pet vezanih mečeva trese mreže. To mu je bio najbolji period od dolaska na Pireneje, ali...
Golgeterskim učinkom nisam zadovoljan. Ni prošle, ni ove sezone. Sigurno je da od dolaska u Španiju igram najzreliji fudbal u karijeri, ali golovi se beleže. Nadam se da ću doći na nivo koji želim“.

Razlozi su možda u napornom takmičenju, Segunda broji 22 tima, igra se maltene na svaka tri dana.
Izuzetno teško i naporno takmičenje. Maltene kao i sve ’lige petice’. Kad u sezoni imaš 42 kola, to mora da bude baš zahtevno. Prethodne sezone sam, kao napadač, u proseku na svakoj utakmici pretrčao više od 11 kilometara. Fudbaleri se u ovakvoj ligi zaista mnogo troše.“

Pre četiri sezone crveno-beli su napustili elitni rang. Imali su šansu da se ekspresno vrate, ali 2018. nisu uspeli kroz plej-of, lane su završili na devetom mestu, pre prekida aktuelnog prvenstva su osmi, pet bodova ispod granice baraža.
Sporting uvek ima najviše ambicije, želi plasman u Primeru, međutim, pošto je liga izuzetno teška, stvari se menjaju iz kola u kolo. Pogotovo što su konkurenti klubovi poput Saragose, Malage, Almerije i La Korunje. Sa tri pobede si u borbi za plej-of, sa tri loša rezultata ulaziš u plej-aut. Veliko pitanje da li će se liga uopšte nastaviti. Španija je trenutno žarište virusa korona, trenutno nikome nije do fudbala.

Pred kraj 2019. Uroš Đurđević je dobio novog trenera. Njemu i te kako poznatog, jer je Uprava posegla za rešenjem u vidu Miroslava Đukića. Taman kad se očekivao uzlet, napadač je preseljen na klupu.
Đukić, njegov saradnik Goran Pandurović i ja smo jedini Srbi u klubu, to je prva stvar koja nas vezuje, druga je da smo sarađivali u Partizanu. Đukić je šef, sastavlja ekipu, ja sam samo deo igračkog kadra. I kod Rubena Barahe i kod Hoze Alberta sam bio standardan član prvih 11. Kod novog trenera nisam u prvom planu, ali radim još jače i čekam šansu. Ljudi iz kluba hvale moj mentalitet u ovakvoj situaciji i siguran sam da ću, uz Božju pomoć, i ovo proći. Obradovao sam se dolasku Đukića u Hihon, jer sam mislio da sam mu ostao u lepoj uspomeni posle utakmice sa Videotonom u Mađarskoj. Verovatno se trenutno ne uklapam u trenerovu koncepciju, ali moje je da nastavim dobro da treniram.“

OLIMPIJAKOS? KLUB JE ŽELEO DA ODEM

Đukić je trenirao Đurđevića samo jedno leto. Posle uvodnih nekoliko kola sezone 2017/18 i plasmana u grupnu fazu Lige Evrope usledio je transfer u Olimpijakos, koji je tad bio u nekoj vrsti tranzitnog perioda, menjao trenere kao na pokretnoj traci (šestoricu za sezonu!?), tragao za identitetom, što se odrazilo i na status rođenog Obrenovčanina.
„Hteo sam da ostanem još jednu sezonu u Partizanu, ali je klubu bio potreban novac, pa sam otišao u Olimpijakos. Bio sam želja trenera Besnika Hasija, odlično me je prihvatio, ali na moju žalost, brzo je smenjen i počela je trenerska vrteška. To je baš teško za svakog igrača, stalno se menjaju zahtevi, formacije, taktičke zamisli, način treninga...“

Ni danas nije do kraja jasno šta se tačno dešavalo u Grčkoj. Došao je Uroš Đurđević sa oreolom prvog strelca Superlige, plaćen 2.500.000 evra, igrao fudbal karijere, potisao četvorogodišnji ugovor, a otišao posle samo 12 meseci. Zašto?
„Ja sam za Olimpijakos u prvenstvu odigrao malo više od 500 minuta i postigao pet golova, što nije toliko loše. Mogu još da kažem da je moj odlazak bio odluka kluba. Na sličan način je otišao i Marko Marin, sjajan čovek i fenomenalan igrač, jedan od najboljih sa kojima sam igrao.“

Bar neki benefit izvukao je iz epizode u Pireju. Dotakao je zvezdice Lige šampiona.
„Kad je fudbal u pitanju, najlepša stvar koja mi se desila u Olimpijakosu je igranje grupne faze Lige šampiona, u konkurenciji Juventusa, Barselone i Sportinga. Iskustvo za nezaborav. Imao sam pet nastupa u izuzetno jakoj grupi gde bilo mnogo majstora fudbalske igre. To ostaje za ceo život.“

Kad je već morao da usledi rastanak od Atinjana, da li je bilo poziva da se, možda, vrati u Humsku, jer je veliki broj igrača dobijao drugu priliku pa je ispalo dobro i za klub i za njih?
Nije u međuvremenu bilo kontakta sa ljudima koji vode klub. Mislim da to u ovom trenutku nije realna opcija. U Partizanu vrata nisam zatvorio, tako da o Partizanu uvek pozitivno razmišljam, ali zasad i klub i ja imamo druge planove.“

SADIK JE ODLIČAN, MOŽE DA OBORI MOJ I LEOV REKORD

Na kraju krajeva, Partizanu je dosta pomogao, vodio ga ka trofejima i grupnoj fazi Lige Evrope, dok je on Uroša vratio na mapu. Obe strane su zadovoljne.
Dolazak u Partizan je moja najbolja odluka u dosadašnjoj karijeri. U crno belom dresu sam dobio šansu da ’vratim’ karijeru i maksimalno sam se trudio da tu priliku iskoristim. Imali smo nestvarnu  sezonu, neverovatan stručni štab i igrački kadar sa mentalitetom pobednika, uspeli smo u jednom trenutku da navijače ujedinimo u borbi za duplu krunu. Bili smo sami protiv svih, što je publika osetila i davala nam bezrezervnu podršku“.

Boravak u Humskoj pamtiće po 24 gola, Zlatnoj kopački Superlige, ali taj učinak ni pre ni posle toga nije uspeo da ponovi. Može li u doglednoj budućnosti?
„Za takvu ličnu sezonu mora mnogo stvari da se namesti. Od stila igre ekipe, trenerove filozofije, umeća saigrača, pa do zdravlja. Vrlo je teško ponoviti tako nešto, ali verujem da ću opet biti bar blizu takvog ostvarenja“.

Sezona 2016/2017 ostala je Grobarima u lepom sećanj u po ubojitom tandemu Đurđević-Leonardo. Sa po 26 golova u oba takmičenja bili su najzaslužnji za duplu krunu, ali su ih pratile razmirice. Gledali su se ispod oka, nisu bili baš prijateljski nastrojeni, da je varničilo među njima, bila je javna tajna. Čuvala ju je Partizanova svlačionica, a postala je dostupna širem auditorijumu tek kad su se i Srbin i Brazilac otisnuli u inostranstvo.
Mnogo se pričalo tad, a i danas se govori, o mom odnosu sa Leonardom. Samo je jedno bitno: Partizan je te godine sa nama dvojicom, uz veliku pomoć svih saigrača, osvojio duplu krunu. Ne moram nekog da volim da bih ga cenio. Leo je jedan od najboljih stranaca koji je igrao u Srbiji i to zaista mislim. Nas dvojica smo upravo tim odnosom terali jedan drugog na maksimum i na taj način ’gurali’ Partizan do trofeja. Neke stvari ostaju u svlačionici i tako bi trebalo da bude. Iskren ću biti kada vam kažem da mi nedostaje taj rivalitet, da bih vrlo rado opet video Lea kao saigrača“.

Sad su drugačija vremena u Humskoj. Mnogi kažu „Partizan igra lepo“, ali ipak zaostaje 11 bodova za liderom. Ondašnja generacija možda nije bila atraktivna, ali je pobeđivala u nizu.
Sadašnji Partizan pod komandom Sava Miloševića je totalno se razlikuje od tima crno-belih kada sam ja igrao. Gledao sam nekoliko utakmica kada je Partizan odigrao zaista na vrhunskom nivou, tehnički doterano, lepo za oko. Tu se vidi i rad Savinog prvog pomoćnika Milana Đuričića, koji je neverovatan stručnjak. Imam utisak da je naša generacija bila mnogo srčanija na terenu od ovog tima Partizana. Predvodio nas je Sale Ilić, fudbalska gromada i to je bilo izuzetno bitno. Trener Marko Nikolić je majstor svog posla, tačno je znao kad da podigne tenziju u svlačionici, ali i pored aut-linije. Zato često kažem da je potrebno da se mnogo stvari skocka za bilo koji uspeh. Potrebno je biti strpljiv sa ovim momcima: kvalitet imaju i to je definitivno, samo je vreme potrebno.

A kako Uroš gleda na kolegu po mestu u timu Umara Sadika, strelca 16 golova u dosadašnjem toku sezone, u svim takmičenjima. Nigerijac ima šansu da nadmaši Đurđevićev i Leonardov učinak?
Ako je došao iz Rome, znači da zavređuje pažnju. Sadik se polako bori za pozicije i ide mu dobro. Ima Savinu maksimalnu podršku, što je vrlo bitno. Odličan je napadač, crno beli su njegovom angažovanjem napravili dobar posao. Malo da se našalim, samo prekid prvenstva može da sačuva Leonardov i moj učinak od Sadika.

Na kraju, pitamo ga: da li postoji šansa da se u jednom trenutku vrati u Humsku? Da li bi čekao da to bude pred kraj karijere ili možda dok je u naponu snage, da još jednom krene u pohod na trofeje?
Povratak u Partizan će uvek biti opcija i tu ništa nije sporno. Kad će to biti niko ne zna. Zasad ću ostati u inostranstvu. Samo je jedno sigurno: neću dolaziti ako ne budem mogao da pomognem ekipi. U obzir dolazi samo Đuka koji je spreman da ne štedi ni sebe, ni druge i koji ide i preko granice bola, jer drugačije ne zna“, pojasno je miljenik Grobara, Uroš Đurđević.

(FOTO: Twiter/Sporting Gijon, Star sport, Reuters)


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara