
Veliki intervju Jirgena Klopa: Neću više biti trener! Siva zona iščezla, a život je često siv
Vreme čitanja: 9min | uto. 30.09.25. | 14:13
Legendarni nemački stručnjak za Athletic pričao o svojim strahovima za fudbal, ulozi u Red Bulu, razlozima zbog kojih je stoprocentno siguran da se neće vraćati trenerskom poslu
Urezan je Jirgen Klop u istoriju fudbalsku istoriju zlatnim slovima. Preko dve decenije trenerskog staža u Majncu, Dortmundu i Liverpulu za status istinske legende i jednog od najboljih trenera 21. veka. Ali "Show must go on". Zbog naslednika Arnea Slota Liverpul nije patio za hodajućom harizmom iz Štutgarta, niti je Jirgen "umirao" u nostalgiji za Enfildom, ili trenerskim poslom.
I dalje živi na fudbalskom terenu i od njega, usmerava decenijsko znanje i iskustvo u razvoj Red Bulove fudbalske mašinerije, ali i živi život koji mu je nekada bio nezamisliv. Vidi neke druge boje, oseća mirise koji su mu bili strani, ili koje jednostavno nije konstatovao u jurnjavi da Liverpulu vrati status jednog od najboljih timova engleske i Evrope.
Izabrane vesti
Uspeo je, osvojio sve, predao štafetu... I ne planira da je uzima nazad.
Kada je prošla sezona počela, a Arne Slot krenuo u nju kao Klopova zamena, Nemac nije ispred TV-a i čekao da počne utakmica. Kako objašnjava u intervjuu za Athletic...
“Ne, uopšte nije bilo tako. Bio sam presrećan zbog načina na koji je Liverpul igrao, gledao sam poneku utakmicu. Ali nisam imao tu euforiju: Oo, subota je’, počeo je Jirgen veliki intervju za Athletic i nastavio: „Nisam znao kada su utakmice. Jednostavo sam se distancirao. Bavio sam se sportom, uživao u životu, provodio vreme sa unucima, radio potpuno normalne stavari znajući da me ponovo čeka posao. Ali isto tako znajući da ne želim više nikada da budem trener.“
Nikada više?
“To je ono što trenutno mislim. Ali nikada ne znate. Imam 58 godina. Ako se vratim sa 65, svi će reći da sam pričao kako nikada više neću biti trener. Ali izvinjavam se, sada sam 100 odsto ubeđen u to. Ne nedostaje mi ništa od toga.“

Od januara meseca Klop je postao prvi čovek fudbalskih operacija kompanije Red Bul. Radi na razvoju igračke filozofije, trenerskog zanata, transfer strategije u konglomeratu koji ima većinsko ili manjinsko vlasništvo u klubovima poput Red Bul Lajpciga i Salcburga, Pariza, Nju Jork Red Bulsa, Red Bul Bragantina, RB Omnije.
„Postoje mnogo uspešnije trenerske karijere od moje. Ali ja sam osvojio sve. Izgubio sam više finala Lige šampiona nego što mnogi odigraju. Znam kako je izgubiti i nastaviti dalje sa životom. Ne moram da zadržavam svoje iskustvo za sebe. Nikada i nisam, ali nikada nisam imao vremena da pričam sa ljudima o tome jer je uvek dolazila naredna utakmica. Ako me danas neko pita nešto, ja sam najotvorenija moguća knjiga koju znam.“
Mnogim navijačima Klopovih bivših klubova u Nemačkoj nije se dopalo kada je preuzeo visoku funkciju u Lajpcigu. Nemci sa pravilom 50+1 su čuvari tradicije i navijačke kulture, dok je Lajpcig sušta suprotnost kao klub u kojem odlučuje privatnik. Čak su navijači Majnca na jednoj utakmici razvili transparent kojim pitaju Klopa: „Da li zaboravio sve što smo učinili da postaneš to što jesi.“
„Znao sam da će se tako nešto desiti. Ja sam Nemac. Znam šta ljudi u Nemačkoj misle o Red Bulovoj uključenosti u fudbal. Vole Red Bul u svim sferama. Ali u fudbalu, nikako. Smešno je to što je samo u Nemačkoj reakcija bila takva. Ali to je u redu. Svako može da misli šta hoće. Samo morate da prihvatite da i ja mogu radim šta hoću sve dok nikome ne činim ništa nažao“, rekao je Klop i dodao: „Еlem, ne očekujem da ljudi pamte šta sam uradio za određeni klub. Ljudi u Majncu koji idu na tribine danas… Bili su deca kada sam ja bio tamo (1990-2001 kao igrač, pa sedam godina kao trener), pa su roditelji morali da im pričaju ko sam. To je tako i to je sasvim u redu. Ne očekujem da se svima dopada ono što radim. Radim neke stvari iz razloga koji su za mene pravi. Inače, Liverpulovi navijači su srećni što ne treniram nijedan drugi tim“
Koji bi to posao izazvao bolju reakciju?
„Da sam otišao u stranu zemlju, u Italiju ili Španiju, ljudi bi rekli: 'O, Bože, to je sjajno.' Da sam otišao u Bajern (Minhen) ili gde god, onda bi posebno navijači Dortmunda rekli: 'Ne sviđa mi se!' Završio sam u Liverpulu sa 57 godina. Bio sam 100% siguran da neću prestati da radim. Imao sam pauzu od oko sedam meseci. Uživao sam - vau!“
Prisetio se Klop sopstvenih reči i vizije budućnosti koju je tada predstavio svojoj devojci, a današnjoj supruzi Uli.
„Rekao sam joj da ću narednih 25 godina punom parom raditi bez gledanja levo i desno kao fudbalski trener.“
A ako ne uspe, upitao je novinar?
„Ula je rekla da mogu da vozim taksi.“
Jasno je da se Klopu rizik isplatio.
„Ali nisam mislio da ću ovo raditi do kraja života. Nisam ništa propustio u životu jer nikada nisam razmišljao o tome. Za 25 godina sam samo dva puta išao na venčanje - jedno je bilo moje, a drugo pre dva meseca. Za 25 godina, bio sam samo četiri puta u bioskopu - sve u poslednjih osam nedelja. Sada je lepo što to mogu da radim neke stvari. Bio sam u mnogo različitih zemalja kao trener, a nisam video nijednu od njih. Samo hotel, stadion i pomoćni teren. Ništa više. Tada mi to nije nedostajalo, ali iz ove vizure bi bilo drugačije“
Od odlaska iz Liverpula, Klop se samo jednom vratio na Enfild i to za poslednju utakmicu prošle sezone kada se slavila titula. Nemac živi potpuno drugačiji život sa znatno više slobode i fleksibilnosti.
“Imam izbor. Mogu da odem na odmor. Dobro, Ula odlučuje kada (smeh). Ali makar ne odlučuju Premijer liga ili Bundesliga“

Ispričao je Klop kako u novom radnom okruženju ponekad napusti trening koji posmatra dvadesetak minuta ranije. To naravno nije činio u Liverpulu, Dortmundu, Majncu..
“Jednostavno ne moram sve da vidim. Radio sam to čitavog života. Možda je ludo, ali mi ne nedostaje. I dalje sam u fudbalu, u okruženju koje dobro poznajem. A opet, učim nove stvari svakodnevno. Neko vreme nisam radio to u meri u kojoj radim sada.“
Ogromno fudbalsko znanje i iskustvo stavio je u službu Red Bula, „umešao je prste“ u prilično vruć prelazni rok Lajpciga koje je zbirno imao 26 odlazaka i dolazaka. Jedan od njih bio je i Andrija Maksimović iz Crvene zvezde. Ponekad je i Jirgen čovek koji pregleda video snimke igrača koji su transfer mete.
„Kada su 100% sigurni, ne moraju da mi pokazuju. Ali bio sam uključen u mnogo toga u Parizu i Lajpcigu“, ispričao je Klop koji je svojevremeno u Liverpul najčešće dovodio razrađene talente, neke baš iz Lajpciga: „Mi nismo finalno odredište. Nismo Liverpul… Ili Mančester Junajted u nekim ranijim vremenima (glasan smeh). Možete to da ostavite u intervjuu ako želite.“
Mnoge igrači su pod Klopovom trenerskom palicom došli do vrhunskog nivoa poput Virdžila Van Dajka, Filipa Kutinja, Mohameda Salaha, Sadija Manea… Razvijao je igače, ali i trening centre u Majncu, Dortmundu i Liverpulu, a nedavno je obišao trening centar Njujork Red Bulsa u izgradnji: „Biće najsavremeniji i nikada nisam video nešto slično. Ludo, stvarno kul. Ušao sam i odmah promenio dve stvari. Ipak, poslednje što želim da budem je džangrizavi starac u sobi… Onaj koji kaže: 'U prošlosti je sve bilo dobro. Tako smo to radili!' Nadam se da ću završiti pre nego što dođem do te tačke. Želim da budem partner. Želim da budem, ako je potrebno, hitna pomoć trenera ili sportskih direktora, osoba koju zovu kada ne znaju sa kim da razgovaraju. Morate da stvorite odnos.“
Između dve sezone, Red Bul je smenio Marka Rozea, Klopovog bivšeg igrača iz Majnca.
„Nije sjajno. To nikada neće biti moj hobi. Ali to su stvari koje morate da radite. Želim da angažujem trenere iz pravih razloga. A ako završite saradnju, onda je to takođe iz pravih razloga, a ne zbog toga što mediji to traže. Želim da usadim stabilnost, više poverenja, prolazak kroz teška vremena. Ako ste ubeđeni, onda ste ubeđeni. Svet je takav: 'O, Bože, sjajan si!' Onda je: 'O, ne! Sr*nje si.' Više nema sive zone. A život je vrlo često siv.“

Pričao je Klop o trenerskim obavezama vezanim za medije. Ne nedostaje mu desetak intervjua nedeljno.
„To nikada nije bio problem. Ali sve to preraste u nešto robotizovano“, rekao je Klop pa povukao interesantnu paralelu: „Razmislite ko je za vas apsolutna filmska zvezda. Za mene, Danijel Krejg, Džejms Bond. I pomislite: 'O, Bože, on je Džejms Bond!' Ja bih pomislio: Gde je on sada? Šta radi? Ali na kraju, on ustaje ujutru, pere zube. On je na filmskom setu, a filmski set nije ono što kasnije vidimo u bioskopu. Sedite tamo i radite istu scenu 25 puta. Ne razmišljate o tim stvarima. Ali ja živeo ovaj život“, rekao je Klop, pa šaljivo nastavio o fudbalskim trenerima pomenuvši Pepa Gvardiolu.
„Znam kako skoro svi fudbalski menadžeri žive. Žive za posao, sve u svemu. Ne možeš biti uspešan u ovom poslu a da to ne radiš na taj način. Ali onda kažem Pepu (Gvardioli): poboljšao si svoj (golf) hendikep sa godinama! ’Nisam imao ni jebenog minuta vremena da igram golf!’ Zato je on genije, a ja nisam.“
Od Klopovog odlaska iz Premijer lige, neke stvari su se promenile. Mančester Siti je sišao sa trona posle četiri godine, Gvardiola nezapamćeno parkirao autobus braneći se od Arsenala, sve više timova fokusira se na igru iz prekida, a srednja premijerligaška klasa raste i jača, poput Bornmuta Andonija Iraole i Kristal Palasa Olivera Glaznera.
“Vauu, oni čine čuda. Mnogo toga se menja. Nemam mišljenje o tome, zaista. Fudbal koji gledam odnosi se pretežno na Red Bulove timove. Da li sedim i pitam: ‘Šta je fudbal? Kako se razvija u ovom trenutku?‘ Ne, ne radim to. Siti se vraća na staro, malo se menjaju. Trenerima je to neophodno… Nova tačka gledišta, stvari koje će vam vratiti svežinu. Liverpul igra posebnim stilom i to je jako dobro. Vrlo je ofanzivno orijentisan. Da li preuzimaju previše rizika? Postoji više načina na koji može da se gleda. Nisam ja fudbalski Papa da govorim ljudima šta da rade. Makar ne izvan Red Bulovog sveta.“
Klop je jedan od glasnijih zastupnika obraćanja pažnje na blagostanje i zdravlje igrača. Javno je okarakterisao Svetsko klupsko prvenstvo kao „najgoru ideju ikada“. A onda je upitan da li se njegovo gledište promenilo nakon turnira?
„Ne“, sleže ramenima: „Jesam li jutros pročitao da Čelsi (pobednici turnira) ima krizu sa povredama? Možda bi svakako imali povrede.“
“Moja stručnost je u tome što znam koliko možete očekivati od fudbalera. Znam o intenzitetu na treningu. Uvek tražimo više. Idemo, idemo, idemo. Ne sumnjam da je to bio sjajan turnir. Nisam ga gledao. Čelsi je bio presrećan što ga je osvojio. Odlično, mnogo novca. Ali u jednom trenutku moramo da se pobrinemo za ljude bez kojih ova igra ne bi postojala: igrače“, rekao je 58-godišnjak pa nastavio: „Nema rešenja osim da prestanemo da organizujemo nove turnire tokom letnje pauze. Više nema pauze za najbolje igrače na svetu. Ovo ne biste radili ni u jednom drugom delu života. Zamislite da svake večeri izrabljujemo najboljeg umetnika dok ne padne, a onda kažemo: Izvinite, izgubio je fokus…“
A sada FIFA raspravlja o Svetskom prvenstvu sa 64 tima 2030. godine?
„Šta god da kažem, mogu to da kažem i svojoj mikrotalasnoj“, kaže Klop.
„Efekat je potpuno isti. Ljudi će reći: 'Oh, ali vi zarađujete mnogo novca!' Znamo to. Ili će zvaničnici kluba reći: 'Da, to su igrači i treneri, oni uvek žele više novca, pa nam je potreban novac.' Pa zašto onda ne biste seli svi zajedno za sto i rekli igračima da mogu da imaju osam nedelja odmora godišnje? Možemo li da razgovaramo (o tome kako da stignemo do toga)? Pokušajte“.
Da li on zaista misli da bi treneri i igrači prihvatili manju platu za bolje uslove?
„Ne znam, ali da ste razgovarali sa mnom, onda definitivno.“
Da li se igrači plaše da o tome javno govore?
„Bilo je užasno“, smeje se. „Igrači koji su progovorili su se povredili sledećeg dana! Rodri, na primer. Progovorio je i sledećeg dana se povredio!“
Na kraju je Nemac poentirao.
„Ako ne pričate o tome, oni (FIFA) to definitivno neće zaustaviti. Toliko uživaju u tome da budu uključeni i da imaju ideju, da jednostavno zaborave igrače. Niko ne misli na njih. PFA (Udruženje profesionalnih fudbalera, engleski sindikat fudbalera) je prilično jak u tome. Nisam jedini. Verovatno sam ponekad najpoznatiji glas — ili sam to bio! Dakle, ne možete izbegavati tu temu samo zato što je neprijatno i ljudi ne žele da to čuju. A ako ne želite da to čujete, ne slušajte.“
tagovi
Obaveštavaj me
