.jpg.webp)
Dve decenije u Armaniju, radio sa Saletom, Mesinom, Skariolom i u 52. godini okreće list
Vreme čitanja: 4min | pon. 16.06.25. | 14:11
Sada će prvi put u karijeri biti šef stručnog štaba
Postoje neke košarkaške priče koje se pišu same od sebe i umeju da privuku pažnju jer su prosto nenametljive. Takvu ima Mario Fjoreti, čovek koji je 21 godinu radio kao asistent u stručnom štabu milanske Olimpije. Bio je, između ostalih, pomoćnik Aleksandru Đorđeviću, Serđu Skariolu, Luki Bankiju, Jasminu Repeši, Simoneu Pjaniđaniju i šest godina Etoreu Mesini, ali je ovo leta odlučio da okrene list i postane po prvi put u karijeri šef stručnog štaba. I to italijanske Dertone.
Klub sa severa Italije, iz pokrajine Pijemont laganim koracima beleži sve reći rast. Posle godina provedenih u nižem rangu, sada je postao standardni član Palakanestra i stiče sve veću reputaciju u domaćim košarkaškim okvirima. Posle finala domaćeg kupa 2022. godine, želja je da se napravi zapaženiji rezultat i u domaćem prvenstvu.
“Predvina je emocija, jer sam ceo život proveo u drugačijoj ulozi. Već neko vreme u meni raste uverenje da želim da doživim ovo iskustvo. A to što ga doživljavam baš ovde zaista je ostvarenje sna“, kaže novi trener Dertone.
Izabrane vesti
Fjoreti je sada okreće novi list u karijeri.
“Bilo bi neiskreno reći da očekujem da traje isto toliko, s obzirom na moje godine. Ali, svakako se nadam da će to biti nešto lepo i dugotrajno, da ću ponovo doživeti iste emocije i privrženost, sada sa još većom odgovornošću. Nadam se i sa još većim angažmanom. Nešto što traje, što je lepo čuti i ispunjava“.
Imao je tokom nešto više od dve decenije u Milanu perioda kada je vodio prvi tim zbog odsustva glavnih trenera...
“Kao i uvek, prvo dolazi uzbuđenje, naravno, jer su sasti pre početka utakmice uvek najteži. A kada meč počne, najvažnija je koncentracija – želja da doneseš pravu odluku. Kao da sve ostalo nestaje i ostaje samo fokus na to da uradim posao za tim najbolje što znam. Iskreno, to je jedna od najlepših stvari u trenerskom poslu – biti potpuno fokusiran na ono što radiš. To je verovatno najlepša strana ovog posla, kako na treninzima, tako i na utakmicama“.
Ne krije Fjoreti da mu je mnogo puta kroz glavu prolazilo – kako je ovo raditi svakog vikenda...
“Ta pomisao mi je prolazila kroz glavu često. S jedne strane, bilo mi je jako lepo tamo gde sam bio, ali s druge strane – postojala je želja da napravim korak više. Počeo sam karijeru, sa željom da budem glavni trener, a onda sam se jako dobro osećao u tako velikom klubu. Ne mogu reći da je to bila opsesija, ali ideja o nezavisnosti u svomradu je uvek bila prisutna“.
Sada se ta promena dogodila.
“Dogodilo se to to da su Tortona i ljudi iz kluba želeli da sarađujemo. Sve, kada se stavi na sto, učinilo je da osetim da je ovo prava odluka. Ljudi uvek dolaze pre svega ostalog. Tako je uvek bilo. Naravno, onda sam pomislio i na infrastrukturu. Sećam se kada sam došao ovde da gledam trening, jer smo imali našeg igrača Ismaela Kamagatea na pozajmici u Dertoni, da sam pomislio kako je lepo trenirati ovde. Imati ovakvu trening salu, za nekoga ko voli ovaj posao, to je jako važno. I mnogo lepo“.
Klub je proteklih godina konstantno rastao, od promocije u Palakanestro, do nastupa u evrotakmičenjima.
“Ovo je stabilan klub koji je verovao svojim trenerima. I Marko Ramondino i Rafael de Rafaele su treneri najvišeg nivoa. Pažljivim i nenametljivim radom uspeli su da postignu mnogo. U sportu je normalno imati uspone i padove, tako je kod svakog tima, na svakom nivou. Ali osećaj je da je ovo stabilan klub koji uvek zna da postavi prave ljude na prava mesta. Naravno, vidi se i rastuća strast i podrška publike koja će, nadam se, još više porasti uz našu Arenu, koja je jedinstvena. Sama pomisao da iza ovakvog kluba može stajati cela zajednica, to je velika stvar. Kao i šansa da privoliš još više ljudi iz ovog kraja da dolazi na Dertonine utakmice, da uživa u košarci“.
Fjoreti će sada biti prvi put glavni trener, a šta očekuje od svojih pomoćnika?
“Moraju biti uključeni i osećati se kao deo tima, kao što sam se ja uvek osećao. Moraš ponekad razmišljati kao glavni trener, bez da preskačeš uloge, naravno. Ali, moraš se postaviti tako, jer tvoj rad direktno utiče na rad glavnog trenera. Iskreno, pokušavao sam da razmišljam, kako na treninzima tako i na utakmicama, kao da sam ja glavni trener. Ali, znao sam i kada treba da ostanem u senci“.