PRELAZZI: Kalon (osoba), Kalon (klub) i srpska braća iz Sijera Leonea

Vreme čitanja: 6min | ned. 08.03.20. | 10:08

Ronalda su zvali fenomen, ali tek nešto manji bio je Kalon

Sem pokazivanja mišića, diplomatska ofanziva naše zemlje glede odmenutog dela teritorije ima i jednu drugu posledicu: tera nas, kao nekad kad smo igrali zanimljive geografije, da naučimo ponešto o državama koje su otpriznale postojanje i samobitnost južne pokrajine; a gde su geografija i egoztika, tu je i fudbal...

Neki će se možda setiti da smo svojevremeno pričali i pisali o bratskom Surinamu – bio je to sjajan šlagvort za priču o nacionalnom timu koji nikada neće zaigrati zajedno – a ovih se dana posebno govorilo, s naše strane svakako euforično, o afričkoj državi Sijera Leone.

Izabrane vesti

Dobro, imaju oni čime da se podiče, ponajpre izlaskom iz krvavog građanskog rata i odbacivanjem stega diktature, onda i religijskom, kažu enciklopedije, tolerancijom, kao i ogromnim rezervama zlata i dijamanata (iako je siromaštvo i dalje preovlađujuće).

Ali kad smo kod dragulja, bio je samo onaj jedan, dozlaboga nebrušeni, sklon povredama i nestancima koji su morili brojne igrače s afričkog kontinenta – ima onaj stručni konsultant koji bi ovo rekao na mnogo manje politički korektan način – što će zanavek biti prva asocijacija na naše nove drugare iz Fritauna, Makenija, Boa i Keneme.

U Kenemi, sudeći po fotografijama, nema asfalta, ali zato mora da ima nešto u vodi što, sem groznice, gaji i igrače: odatle je čitava jedna fudbalska familija, tri brata, Musa, Kemokai i onaj koji će dobaciti najviše, pa će na trenutke izgledati da prisustvujemo rađanju još jednog superstara.

Sijera Leone će zauvek za nas biti Mohamed Kalon i Mohamed Kalon će biti Sijera Leone, samo nam je to jasno, a sve ostalo bilo je čudno.

Pre svega to da je u Interu, zašto li to beše, nosio broj 3, što je bila pred svaki meč, korektorom ili nečim dopisuje jedan “plus” između, kako bi se znalo da je “devetka” njegova, a ne Ronalda.

Ronalda su zvali fenomen, ali tek nešto manji bio je Kalon. Na stranu sada pošalice o falsifikovanim krštenicama na najvrelijem kontinentu, najmlađi brat (zato će ga odmah prozvati “Mali Kalon”) zaigrao je za reprezentaciju svoje zemlje sa 15 godina, a na Kupu afričkih nacija nastupao sa 16, kada će ga prvi put uzeti Inter.

U tom mandatu se nije naigrao, i doveden je da ga se šalje na kaljenje, i svake godine bio je za korak, za gol bliži Meaci, pre nego što u leto 2001. napokon zaduži taj bizarni dres.

Na papiru je – to je onaj Moratijev intergalaktički Inter, koji je imao sve, samo ne “skudeto”, u tom trenutku duže od decenije – Kalon mogao da uzme i broj 3 i broj 333 jer su svi mislili da taj žgoljavi momak u nehajno ispasanom dresu neće ni opepeliti u prvih 11.

Na kraju krajeva, bili su tu, po odlasku Zamorana, “samo” Ronaldo i Bobo Vijeri i Nikola Ventola i Adrijano i Alvaro Rekoba i Hakan Šukur i Obafemi Martins, eto, tek sedam – 7! – špiceva koji su po svim kriterijumima morali da budu iznad njega.

A Kalon, i to je druga čudna stvar u njegovoj karijeri, slučajno je upao u 11 Ektora Kupera i onda nije mrdao dok nije morao. Davao je golove iz blizine, davao je golove makazicama, davao ih je u Evropi, i na gostovanjima, i u gradskom derbiju, i ako je mogao da odabere jednu godinu da bljesne pa da se potom zaturi, dobro je što je odabrao baš tu.

To je ona u kojoj su se Juve, Roma i Inter borili za titulu, možda i Serija A na svom orgazmičkom vrhuncu, to je ono poslednje kolo u kojem se lomilo sve, a ponajviše Interovi snovi, i Mohamed Kalon mogao je do kraja života da se pita da li bi bilo drugačije da je igrao u Rimu protiv Lacija. Umesto njega, počeli su Vijeri i Ronaldo, ima ona scena kada Zuba izlazi i već je u suzama, menja ga mladi gospodin iz Kenemea, ali prekasno je za Ronalda, za Inter, za Ronalda i Inter.

(I ove sezone za titulu se bore Juve, Inter i jedan klub iz Rima. Hoće li posle ove nedelje knjiga pasti na dva slova?)

Bez obzira na to što neće biti krunisanja sjajne sezone – na kraju, kada bude sabirao pehare u karijeri, imaće samo jednu Ligu šampiona Azije sa Al Itihadom?! – Mo Kalon bio je heroj nacije, ne samo na taj usputni način.

Značilo je, nije fraza, više od običnog uspeha nekog njihovog tamo među prebogatim belcima: tih godina u “Saloneu” i dalje je besneo krvavi građanski rat, jedan od onih koji zavadi braću sa braćom i ne zna se ko na koga udara, samo je belodano da stradaju nedužni.

Poklopilo se, a vi sad recite da je to samo slučajnost i da nikakve veze nema jedno s drugim, da je baš u godini u kojoj je Mohamed Kalon skoro pa niotkuda postao zvezda Intera i Kalča, sukob počeo da jenjava, kao da su svi shvatili da je neprilično pucati, kad može lepo da se gleda u nerazuri dres sa brojem 3.

Da je stvarno njegov uzlet doneo svršetak rata, dobro, nećemo tvrditi, ali jeste dao novo samopoštovanje uzdrmanoj naciji; pojaviće se na snazi Kalonovih golova ceo jedan naraštaj koji će proneti ime “lavovske planine” širom sveta. Jedan od njih bio je i Medo Kamara, a kutak planete bio je Beograd, Srbija.

Mohamed Kalon, uzdrman i povredama i sopstvenom nedisciplinom, uključujući i suspenziju za korišćenje nandrolona, samo će još jednom izgledati kao vrhunski špic, onda kada stigne u Monako i bude nakratko dragulj i Kneževine. Ubrzo se, ipak, posvađao sa Didijeom Dešanom, potom vrludao od Grčke ka Bliskom i Dalekom istoku i natrag.

Više pažnje je zato privlačio fudbalski klub koji je kupio još od Moratijevog novca; za nekih tridesetak hiljada dolara i, kako su tada pisali mediji, isključivo uz pomoć faks-mašine na “Meaci”, Mohamed Kalon preuzeo je Fudbalski klub Kalon...

Čekajte, zar ne bi trebalo da je obrnuto? Valjda je kupio fudbalski klub, pa ga nazvao po sebi, ili osnovao fudbalski klub i dao mu, kako drugačije, ime po sebi?

Pa ne, a to ima veze sa onom ljubavi u doba haosa koju je nacija osećala prema svom najpoznatijem sinu. Dok još nije ni ušao u prvi tim Intera, Kalon je postao toliko voljen da je stanoviti fudbalski klub po imenu Sijera Fišeriz promenio ime i nazvao se Kalon; upravo njih će, dve godine kasnije, pazariti po sniženoj ceni, pošto su mu tražili skoro dva puta više.

Kalon (osoba) bavio se Kalonom (klubom) posebno u vreme kada mu je bilo zabranjeno da igra, i 2006. Kalon (klub) osvojiće i titulu prvaka. Eto, kad mu je već izmakao onaj “skudeto”...

Kalon će završiti karijeru u Kalonu, ali neće proći mnogo pre nego što će uzdrmati politički i fudbalski establišment u svojoj domovini.

Tako to obično bude kod nacija koje vole samo pobednike, a takve su ove dve koje su se našle na istom diplomatskom zadatku pre nekoliko dana: obožavamo ih kada nisu tu i kada pronose ime naše zemlje, čim se vrate i pokažu malo veće ambicije, svi oni dani sreće, kada se država drži za jednu loptu i jedan dres, istope se kao na tropskom suncu.

Kalon je došao u sukob sa reprezentacijom, pa onda sa Fudbalskim savezom. Nije uspeo da postane prvi čovek asocijacije, jer su rivali tvrdili da nema prebivalište pet vezanih godina u domovini, i usput ga optuživali da želi da postane car, a afera je bila tolika da se u zemlji nije igrala profesionalna liga nekoliko godina.

Kažu da Mohamed Kalon vredno uči za licence i da je selektor kadetske reprezentacije svoje zemlje; kažu da ima sina, još jednog Kalona, i da će mu i sin, kao i on, igrati fudbal i navijati za Inter i, okej, FK Kalon; kažu i da nije odustao od funkcionerskih, pa ni političkih ambicija; ne kažu, istina, nigde da je imao ikakve veze sa odlukom vlade u Fritaunu zbog koje smo ga se i setili.

Ali, hvala resornom ministarstvu, eto, ipak jesmo, i drago nam je zbog toga.

Foto: Reuters

PIŠEMarko Prelević, urednik Nedeljnika i kolumnista MOZZART Sport


Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara