Prvo, zeleo bih da cestitam Džikiću na velikom rezultatu sa Gruzijom. To niko ne spori i ne moze da ospori. Ono sto želim da kazem jeste da se opet ispoljila ta nasa nerealnost i nemogućnost da objektivno sagledamo neke stvari. Čitam ovde dva dana kako neki pišu: Džikič za selektora, dobio Francusku! Čekaj bre malo, spusti loptu. Pobeda nad Francuskom zaslužena i čista kao suza, ali u sportu su upravo te utakmice kada si blagi autsajder, iliti underdog, najlakše za odigrati. Nije Gruzija igrala protiv Džordana i družine već protiv podmlađene Francuske. A sama Gruzija ima sasvim pristojan kvalitet, dva NBA igrača, tri evroligaška igrača, nekoliko igrača koji igraju u Španiji, dosta iskustva, dugo su zajedno u tom sastavu, imaju iskustva na ovakvim turnirima. I uz to, kada si u situaciji da nemaš šta da izgubiš - ti možeš samo da dobiješ. Tu do izražaja dolazi Džikićeva motivacija koju on nesporno ima. Ali trenera ne čini jedna utakmica, niti se svaka utakmica može dobiti isključivo na viku i dreku. Nastup Gruzije na EP "kvari" upravo ta činjenica da su dve utakmice u kojima su mogli da urade nešto - oni zapravo izgubili. Prva je bila ona u grupi, sa BiH, koja je po meni lično ogroman kiks. Jer ne samo da je ta utakmica mogla da izbaci Gruziju sa turnira, nego su oni i žrtvovali utakmicu sa Grcima (-40) kako bi se spremili za istu, a onda je na kraju izgubili. Sve ok, Grčka je bila favorit protiv Španije, ali ti si morao svoje pitanje prolaska dalje sam rešiti a ne čekati da li će Grci na jednu loptu da izbace Španiju ili ne. Jer bez toga - ne bi bilo ni Francuske, a da li bi se onda iko sećao nastupa Gruzije? Da me neko ne shvati pogrešno, ja pričam o prolasku dalje, drugo je kad ekipe imaju obezbeđen prolazak pa kalkulišu sa kim će da igraju, Gruziji je u meču sa BiH visio prolaz i oni su tu utakmicu izgubili a prolaz dalje im je vratila druga selekcija. Drugo, ova utakmica, u koju su ušli kao tim koji može ravnopravno da se bori, a završili je tako što su konstantno bili na razlici od -20. To je onda sasvim jasno da se cela priprema ekipe svodi samo na tu motivaciju i dreku, a to ipak nije ozbiljno na najvišem nivou. Zapravo, trenutak kada je Gruzija nešto zaigrala danas bio je trenutak kada su prvi put otišli na tih -20, baš jer su u tom trenutku prepoznali taj momenat, hej ok, sada smo u izgubljenoj poziciji i daj da igramo. Kažem, ne kritikujem, veliki uspeh i Džikića i gruzijske košarke, ali mi moramo da poradimo na sebi da stvari posmatramo ozbiljno i odgovorno a ne da idemo u te ekstreme, euforije, tragedije i slično.