
Genijalni egocentrik na putu ka velikanima
Vreme čitanja: 5min | pet. 23.05.25. | 12:51
Ergin Ataman na Fajnal-foru u Abu Dabiju ima priliku da osvoji svoju četvrtu titulu šampiona Evolige i pridruži se odabranom društvu koje čine Etore Mesina, Božidar Maljković, Pedro Fernandez, Aleksandar Gomeljski
Tanka je linija između ekscentrika i egocentrika, a Ergin Ataman može da potpadne pod obe kategorije. Trener Panatianikosa poznat je po tome što uvek kaže ono što misli, nikad ne uvija stvari u oblande i jednostavno o njemu imate jasan stav ili volite ili ne volite, dok nešto između ne postoji.
Imala je karijera turskog stručnjaka uspone i padove, znala je njegovo ime pre nekih desetak godina da se izgovara sa određenom dozom skepse, ali danas su činjenice nešto sa čime Ataman barata. Naime, iskusni stručnjak je sa svojim Panatinaikosom stigao na Fajnal-for u Abu Dabi sa namerom da odbrani titulu šampiona Evrope i osvoji svoj četvrti evroligaški pehar.
Izabrane vesti
Rezultat vredan pažnje i divljenja, pa makar ne voleli egocentričnog i ekscentričnog Turčina zbog svojih izjava, ponašanja ili već nečeg trećeg. Ne bi ova titula značila samo novu zvezdicu na Panatinaikosovom dresu, niti još jedan u nizu trofeja za Atamana, nikako stvari nisu tako proste. Pobeda Zelenih u Evroligi pokazala bi da je Ergin bez dileme revolucionar u svetu košarke.
Ukoliko bi se Atinjani krunisali u Abu Dabiju kao novi-stari šampioni Evrolige turski stručnjak bi ušao u odabranu društvo velikana ili bolje rečeno trenera koji su četiri puta osvojili elitno klupsko takmičenje. Veličine poput Etorea Mesine, Božidara Maljkovića, Pedra Fernandeza i Aleksandra Gomeljskog čine uzak krug košarkaških umova koji mogu da se pohvale da su u svojoj karijeri četiri puta vodili ekipe do evropskog trona. Gomeljskom je za tako nešto trebalo 13, Mesini 10, Fernandezu devet, a Maljkoviću sedam godina. Turčin ima priliku da ih nadmaši po ovom segmentu i dođe do kvarteta titula za samo pet godina. Šef struke Panatinaikosa je svoj prvi šampionski naslov osvojio sa Anadolu Efesom 2021, da bi ga potom odbranio 2022. godine, a onda je prošle sezone Atinjane odveo do evropskog trona. Ovo je još jedan od parametara koji može da izdvoji Atamana od pomenutih mu kolega jer će tako postati prvi trener u istoriji Evrolige koji je osvojio takmičenje po dva puta uzastopno, a ujedno i prvi koji je to učinio sa dva različita tima.

Uspeo bi tako Ergin da ostvari još jedan od sigurno zacrtanih ciljeva, a njegov takmičarski habitat ne bi mu dao mira jer bi ped iskusnim stručnjakom bio još jedan motiv, a to je da pojuri Željka Obradovića. Neprikosnoven je legendarni Čačanin na večnoj listi sa devet šampionskih naslova i može se reći da ni njemu ne manjka inspiracije ni u 66. godini jer i dalje nastoji da se domogne 10. jubilarne titule.
Koliko Ataman veruje u sebe i ekipu pokazao je više puta. Daleko od toga da su timovi koje on vodi nepobedivi, padali su oni i te kako, ali i u tim situacijama Turčin je uspevao da pronađe reči koje motivišu igrače i sve u i oko kluba koji vodi.
"Ne možete da nas zaustavite. Mi smo najbolji tim na svetu. Imamo najbolje igrače, najbolji stručni štab, najbolju arenu, najboljeg predsednika. Sa mnom ili bez mene, sa Lesorom ili bez njega, sa Omerom i Grigonisom ili bez njih najbolji smo, Osma zvezdica stiže u OAKA arenu", rekao je Ergin nakon velike pobede nad Žalgirisom u 23. kolu Evrolige. Njegove izjave predstavljaju varnicu koja razbukti plamen među igračima i navijačima i onda Panatinaikos deluje nezadrživo.
Pretio je on i još uvek aktuelnim osvajačima NBA lige Boston Seltiksima, a kako i ne bi kad u njega veruje još jedan sličan mu lik Dimitris Janakopulos.
"Ovo je pehar koji smo osvojili prošle godine u Berlinu, a od ponedeljka će ovde biti i trofej iz Abu Dabija", izgovorio je vlasnik Panatinaikosa i to sve u društvu turskog stručnjak. Deluje da je ovo tandem koji može još dugo da hara evropskom košarkom, ekscentrici i egocentrici koji zajedno deluju nezadrživo.
Samo će oni koji ne poznaju košarku pomisliti da je Atamanova istorija počela sa Efesom, a istina je da je Turčin trenersko ime gradio mnogo ranije, kao i to da su pojedini klubovi upravo sa Atamanom proživeli najslavnije dane. Prvi evropski trofej koji je stigao u sada već krcatu riznicu stručnjaka iz Istanbula je Saporta kup osvojen sa Sijenom davne 2002. Doneo je Ergin Bešiktašu titulu osvajača FIBA Euro čelendž kupa (2012.), a onda je usledila selidba u voljeni Galatasaraj koji je Ataman takođe vodio do velikog trofeja. Preuzeo je turski stručnjak Laoveve nakon evroligaške sezone i selidbe u Evrokup. Znalo se da zlatno-crveni imaju velike ambicije, ali daleko od toga da ih je neko smatrao favoritom u konkurenciji ekipa kao što su Valensija, Gran Kanarija, Uniks, Zenit... Međutim, ponovo je tim koju predvodi harizmatični Turčin iznenadio sve i stigao do evropskog pehara.
Delovalo je da je Ataman u potpunosti spreman da napravi korak više i bude deo samog košarkaškog krema. Nije mu se mrdalo iz rodnog Istanbula, pa je 2017. stavio paraf na ugovor sa Anadolu Efesom i tad je krenulo stvaranje imperije. U sezoni 2018/2019 doneo je Atman Pivarima prvu titulu šampiona Turske posle punih 10 godina, dok je u finalu Evrolige od tima sa Bosfora bio bolji moskovski CSKA. Ipak, bio je to samo nagoveštaj onog što se sprema. Ustoličio se Efes pod patronatom Atamana na sam vrh evropske košarke osvojivši već pomenute dve Evrolige. Mnogi su tada sumnjali u njega i tvrdili da su za uspeh najzaslužniji Vasilije Micić i Šejn Larkin, pa se i po prelasku u Panatanaikos postavljalo pitanje da li je Ergin pravi čovek za veliki planove. Još jednom je Ataman razuverio neverne Tome, a sada ima šansu da ode i korak dalje.
Postavlja se pitanje zašto iskusni Turčin sve to radi kada potiče iz porodice "trulih" bogataša? Koji su njegovi takmičarski motivi kada je već sve osvojio? Zaključak se sam nameće. Želi da sruši sve rekorde, da se izdigne iznad svih i pokaže da je najbolji.
EVROLIGA, FAJNAL-FOR
Petak
tagovi
Obaveštavaj me
