Marko Gudurić (©FIBA Basketball)
Marko Gudurić (©FIBA Basketball)

Gudurić: Mnogo volim da igram za Srbiju, teško mi padne kada nisam najbolja verzija sebe

Vreme čitanja: 9min | sre. 16.11.22. | 08:36

”Trebalo je možda u nekim ranijim trenucima da preuzmem lidersku ulogu. Prija mi stvarno da igram sa loptom, da pričam, da budem glasan na terenu, da pomažem saigračima. To radim i u klubu. Kada sam takav i kada imam tu energiju, onda sam najbolja verzija sebe”, kaže jedan od heroja pobede nad Turskom za Mozzart Sport

Sekvenca se ponavlja u glavi iznova i iznova. Skoti Vilbekin izbacuje parabolu preko Vladimira Lučića, Alekse Radanova i Luke Mitrovića. Lopta na obruču budi neizvesnost, ali ipak nas je pogledala sreća. Sreća koju smo zaslužili. Lopta završava u rukama Marka Gudurića koji ispušta krik zadovoljstva. Pobeda velika gotovo kao da smo se već plasirali na Mundobasket!

Laknulo je svima zbog trijumfa nad Turskom. Još kada je postalo jasno da je Grčka dobila Belgiju, moglo je samo da se konstatuje kako nas još jedan korak deli do plasmana u završnicu koja je početkom jula delovala tako daleko... Lučićeva defanzivna bravura i rafalna paljba Dušana Ristića dva su važna elementa pobede. Ipak, kada je Gudurić rešio da preuzme vodeću ulogu na parketu i suprotstavi se klupskom saigraču Vilbekinu, Srbija nije mogla da izgubi. Ne u ambijentu koji se prepričava, ni u okolnostima koje su dodatno podigle temperaturu pred utakmicu...

Izabrane vesti

“Pričali smo sinoć u svlačionici dosta o utakmici. Svi smo konstatovali koliko nam znači ova pobeda, reprezentaciji. Približili smo se na korak do Svetskog kupa, što je velika stvar za novu generaciju. Lučić i Jagodić Kuridža su tu najstariji. Obe pobede su jako važne. Utakmica u Velikoj Britaniji nije bila laka za dobiti, gledao sam, naravno”, počinje Gudurić razgovor za Mozzart Sport i dodaje:

”Ovo što se desilo bitno je, pogotovo zbog svega što se desilo posle Evrobasketa i gorkog ukusa koji je ostao. Protiv Turske je bila sjajna podrška, iskreno ne pamtim da je, baš smo komentarisali u svlačionici, da je bila bolja i lepša atmosfera u Pioniru kada reprezentacija igra. Letos je sjajno bilo ono što smo doživeli u Areni protiv Grčke, ali u Pioniru stvarno ne pamtim da sam sa reprezentacijom igrao u boljoj i lepšoj atmosferi”.

Petak, 18.45: (1,25) Fenerbahče (17,0) Panatinaikos (4,40)

Turska je u Beograd stigla sa namerom da se revanšira za poraz iz avgusta, sve je bilo podređeno reprezentaciji i njihovom zajedničkom radu...

”Turci se mnogo bolje spremili za meč od nas. Ataman je tražio da se odloži redovno kolo prvenstva, kako bi igrači mogli da se nađu u trening kampu. Okupili su se ranije, trenirali četiri-pet dana, pa utakmica i onda dalji rad... Mi smo imali jedan zajednički trening. Ona neizvesna završnica pobedu čini slađom”.

Kada si već pomenuo završnicu, bila je za infarkt, narodski rečeno. Kako ste vi igrači proživeli napad Skotija Vilbekina i odbranu Vladimira Lučića koja je dovela do konačnog raspleta?

”Odradili smo sjajnu stvar u komunikaciji na tajm-autu, kada smo se vratili na parket Luča je ostao na njihovoj petici, a praktično svi u hali znali su da će lopta u poslednjem napadu ići u Vilbekinove ruke, da će ići pik’n’rol iz kojeg bi on pokušao da reši jedan na jedan. Pošto je Luča ostao na njihovom centru, Luka Mitrović je preuzeo četvorku i kada je došlo do pika sa peticom Vlada je ostao na Vilbekinu. Ne treba da podsećam da je Luča jedan od najboljih defanzivaca, ima sjajne predispozicije i kretnje. To je ono što smo negde i želeli, da on ostane na Vilbekinu. Aleksa (Radanov) je zatim sjajno iskočio na pomoć, pa je Skoti morao da izvuče težak šut”.

Šta ti je prolazilo kroz glavu dok je lopta bila u fazi leta?

”Te dve sekunde su delovale baš dugo. Zaigrala je na obruču, ali se završilo sve dobro po nas. Zato i kažem da sve ovo možda daje i slađi ukus pobedi”.

Kamere su spremno uhvatile tvoju reakciju nakon poslednjeg zvuka sirene. Tvoj gest po isteku vremena govori više od reči...

”Lično mi je mnogo značila ova utakmica. Stvarno volim da igram za svoju zemlju, tako sam vaspitan i odgajan. Možda u prošlosti nisam igrao kako znam, iz ovog ili onog razloga. Da ne ulazim sada u te detalje, ali meni je najviše bilo krivo svaki put kada možda nisam odigrao najbolje, a znam koliko mogu i znam da se to od mene očekuje”, kaže levoruki šuter i nastavlja:

”Zato mi mnogo znači to što smo pobedili, što sam bio deo ekipe... Ne znam, skupilo se sve na kraju. Bili su moji pored terena, brat, porodica, familija... Uz celokupnu atmosferu ovo je utakmica koju ću sigurno pamtiti dugo i ostaće u lepom sećanju”.

Rekao si da neke tvoje ranije partije nisu bile u skladu sa očekivanjima, šta je razlog tome?

”Pazite, jako mi je stalo da igram za reprezentaciju i uvek budem najbolji. Neke partije su bile posledica toga što sam generalno bio povučen. Dok sam bio mlađi, možda je to tako moralo da bude. Trebalo je možda u nekim ranijim trenucima da preuzmem lidersku ulogu. Prija mi stvarno da igram sa loptom, da pričam, da budem glasan na terenu, da pomažem saigračima. To radim i u klubu. Kada sam takav i kada imam tu energiju, onda sam najbolja verzija sebe, za razliku od nekih situacija kada se možda povučem u sebe... Ne zato što se plašim, ali šta god ti razlozi bili, sada je drugačije”.

S obzirom na to da godinama nastupaš u Turskoj, da si naspram sebe imao klupske kolege i igrače sa kojima se redovno srećeš u prvenstvu, sigurno je postojao dodatni motiv?

”Apsolutno. Svaka utakmica protiv Atamana u poslednjih pet godina je posebna za mene u Fenerbahčeu i protiv Efesa, sada i u reprezentaciji. Postoji rivalitet koji se stvorio i naravno, posle ovoga svega sa Vasom... Igrao sam protiv čak četvorice saigrača iz Fenera”.

Nisi se libio da posle napornog rasporeda u klubu dođeš i zaigraš za Srbiju?

”Znate kako sam razmišljao... Pomenuo sam četvoricu saigrača iz Fenera. Oni su došli u moju zemlju da igraju utakmicu protiv reprezentacije moje zemlje. Od početka sam se postavio tako da moram da igram ovu utakmicu. Jer, ako oni dolaze u moju zemlju da igraju utakmicu, nisam mogao da ostanem u Istanbulu. Ispunila mi se želja, još smo i pobedili. Sve je ispalo super”.

Da li ste pre utakmice pričali malo o utakmici, odnosno svemu što vas čeka u Beogradu?

”Jesmo, ali malo. Bilo je peckanja na treningu, što je standardno za takve situacije. Ali bili smo maksimalno posvećeni klupskim obavezama, pošto je raspored sam po sebi zgusnut. Nismo imali mnogo vremena za fokus van toga. Oni su svi moji drugari, dobri momci. Drago mi je da su i oni odigrali dobro i da igraju za svoje reprezentacije”.

Srpska javnost ostala je bez teksta zbog role Dušana Ristića...

”Ljudi koji prate košarku duže vremena znaju ko je Rile i kakav je igrač bio u mlađim kategorijama, kakav je potencijal imao. I još ga ima. Kasnije je otišao na koledž i zapravo išao drugim putem, o tome bi on najbolje mogao da govori. Ali mi koji igramo sa njim i poznajemo ga, znamo šta može. On i u svom klubu igra odlično, pokazuje da može da šutira izuzetno. Stvarno je bilo, što je neko već rekao, vilica na podu zbog svega što je napravio. U minutima kada su oni preuzeli momentum i vođstvo, on se digao, vezao dve trojke, posle još jednu... Kapa dole”.

Utisak je da u reprezentaciji i dalje postoji ona pozitivna energija koja vas je krasila na Evrobasketu, da i dalje gajite taj odnos?

”To je ono što reprezentacija budi u vama. Evo, kad pričamo o Riletu, selektor je pokazao koliko mu veruje, vodio ga je na prvenstvo, sve prozore je igrao, počinjao u petorci... On sigurno oseća pripadnost ovom timu, podršku i mnogo je lakše kada neko stoji iza tebe. Kao i saigrači. To je ono što nas krasi...”

IGRAM SA SAMOPOUZDANJEM U FENERBAHČEU

Marko Gudurić (©MN Press)Marko Gudurić (©MN Press)

Imaš možda i najbolji početak sezone otkako si u Fenerbahčeu, igraš sa dosta samopouzdanja koje se videlo i protiv Turske... Ukratko, igre iz drugog dela prošle uspeo si da preneseš na ovu sezonu?

”Upravo tako. Prošle godine sam zaista igrao dobro, čak i sezonu ranije kod Igora (Kokoškova), kada sam se vratio iz SAD... Osetio sam se dosta dobro i kada sam došao vezali smo 11-12 pobeda. Igrao sam dobro, bio pun samopouzdanja. Na kraju te sezone obnovio sam hroničnu povredu koja me dugo prati i još se pogoršala. To sam leto proveo u oporavku, dva meseca nisam trčao...”, zastao je na trenutak momak iz Priboja i zatim nastavio:

”Zato sam u narednu sezonu sa Saletom (Đorđevićem) ušao dosta nespreman i trebalo mi je vreme da se vratim i uđem u pravu formu. Od Nove godine prošle sezone opet sam počeo da igram kako znam, na visokom nivou. Sada je bila reprezentacija, ostao sam u formi, pa sam se nadovezao u klubu. Trebalo mi je samo malo vremena da se upoznam sa trenerom i sistemom, da on krene da mi veruje, da mi da važniju ulogu. Zasad sve izgleda super, igramo dobro, pobeđujemo. Imamo i dobar raspored na početku, videćemo kako će to sve izgledali kasnije”.

Izgleda da ti je i Dimitris Itudis našao pravu rolu...

”Trudim se uvek da budem lider, sada imam možda i najviše staža posle Mahmutoglua u ekipi. Znam kako stvari funkcionišu unutar kluba, u ekipi, sa navijačima... Kada sam glasan, pričam, kada vodim, ne samo na terenu, već i van, tada sam najbolja verzija Marka Gudurića. Trudiću se u budućnosti da radim to i videćemo dokle ćemo da doguramo. Lično, a i klub”.

Kakvi su ti utisci rada sa Itudisom?

”Osvojio je sve, dokazao se i nema šta mnogo da se priča. Radio je sa svim najvećim evropskim i svetskim igračima, u klubovima i reprezentaciji, to sve stoji iza njega. Samo to je dovoljno da ga opiše. Ono što mogu da dodam, za ovo kratko vreme koje smo proveli zajedno, najviše mi je za oko zapala njegova posvećenost detaljima. Ništa ne može da mu promakne. Svi znamo koliko je dugo radio sa Željkom (Obradovićem), koliko su bili bliski, da bi se kasnije i sam usavršavao. Svi koji prate košarku vide dosta sličnosti između njihovih sistema i filozofiji. Meni prija jer sam bio i kod Željka, tu sam i dalje. Dimitris je definitivno jedan od najboljih evropskih trenera”.

EVROBASKET ZA NAUK SVIMA NAMA

Marko Gudurić na Evrobasketu (©FIBA Basketball)Marko Gudurić na Evrobasketu (©FIBA Basketball)

Pričali smo o utakmici sa Turskom, o tome koliko smo blizu Mundobasketa, a kako iz ove perspektive gledaš na poraz od Italije i ranu eliminaciju na Evrobasketu?

”Jedan loš dan...”, uzdiše Gudurić i dodaje:

”Ovo treba da bude nauk svima nama za budućnost. Svi smo negde znali da imamo kvalitet, ali to je sport, to je košarka. Ko god se bavio sportom, zna koliko su turnirski sistemi teški, jer jedna utakmica odlučuje. Ne postoje favoriti, videli smo šta se desilo sa ‘favoritima’ Grčkom, Slovenijom, nama...”

Na kraju je Španija ponovo bila najbolja...

”Da, baš to. Uzela je Španija za koju su svi pričali pre Evrobasketa da ima najlošiju generaciju u poslednjih nekoliko decenija. A, to je samo dokaz koliko je sport nepredvidiv”.

Posle svega ostaje to da ste zaista uspostavili kontakt i hemiju kakva je možda nedostajala nekih ranijih godina...

”Bilo je zaista lepo, bili smo povezani, baš smo se družili i zato je dodatno pala teže eliminacija. Na konto te dobre hemije među nama i svega ostalog mislili smo da će negde da nam se vrati dobrim i da ćemo biti nagrađeni... Ali šta reći. Sve nas i dalje boli taj poraz, ali ne može se živeti u prošlosti. Šta je bilo – bilo je. Moramo da zapamtimo to i izvučemo važnu lekciju, pa da čekamo neku drugu priliku da se osvetimo Italijanima za dva bolna poraza koja su nam naneli”, završava Gudurić.



tagovi

EvroligaKK FenerbahčeEvrobasket 2022Kvalifikacije za Mundobasket 2023košarkaška reprezentacija SrbijeMarko Gudurić

Obaveštavaj me

Evroliga

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara