Luka Pavićević (©MN Press)
Luka Pavićević (©MN Press)

INTERVJU - Luka Pavićević: Naš najveći problem je što rezultat na Evrobasketu vezujemo za stare neuspehe

Vreme čitanja: 12min | ned. 18.09.22. | 08:31

Strateg iz Podgorice za Mozzart Sport u Berlinu pričao o reprezentaciji Srbije, Evrobasketu, izboru Dejana Bodiroge za predsednika elitnog takmičenja, kvalifikacijama, večitima, predstojećem finalu...

(Od izveštača Mozzart Sporta iz Berlina)

Luka Pavićević važi za stručnjaka koji se ne eksponira previše u javnosti, ali je uvek raspoložen da razgovara o najvažnijim košarkaškim temama. I, što je najvažnije, uvek govori iskreno i otvoreno.

Izabrane vesti

Člana kultne generacije Jugoslavije koja je u Bormiju razbila konkurenciju na putu do svetskog zlata sreli smo u Berlinu. I bio je raspoložen da za Mozzart Sport podeli svoja razmišljanja o temama koje su u žiži javnosti ovih dana i sedmica.

Nedelja, 20.30: (2,30) Španija (14,5) Francuska (1,80)

Verovao je da će po dolasku u Mercedes Benc Arenu zateći i Orlove, ali to nije slučaj...

“Došao sam u Berlin samo na ovaj završni deo, nadajući se da ćemo mi biti tu“, iskreno će Pavićević na startu intervjua za Mozzart Sport u Berlinu.

Kome sada dajete veće izglede za zlato?

“Francuska je u ovom trenutku pokazala da je dublja, spremna, čvršća... Dao bih joj blagu prednost. Španija je napravila odličan posao u jeku smene generacija, kada nema vrhunski tim. Opet, treba prepoznati momenat – kako se dobijaju važne utakmice. To će definitivno biti važan faktor u finalu. U izjednačenom duelu dajem Francuskoj blagu prednost, ali ne treba potceniti špansku želju i znanje kako se osvajaju zlata“.

Kako vam se čini Evropsko prvenstvo u pogledu kvaliteta?

“Prvenstvo je bilo jako izjednačeno, izuzetno konkurentno, kompetitivno i često se dešavalo da ne pobeđuju oni koji su favoriti na papiru. Maltene svi danas igraju košarku i na Evropskom prvenstvu svi su imali svoju šansu“.

Nedelja, 17.15: (1,17) Nemačka (20,0) Poljska (6,75)

Šta je najviše uticalo na takve promene?

“Košarka zaista mnogo napreduje, dopire do svih. Timovi se formiraju i igraju na visokom standardu. Uz određenu taktiku, fiziku kojom se raspolaže igraju se mečevi koji dozvoljaju timovima sa slabijim rosterima da pobede jačeg od sebe. Napredak košarke je vidljiv. Postoji i momenat ’prozora’ koji ne dozvoljavaju da se prave značajnije pripreme. Videli smo da su dosta kratke, svega nekoliko sedmica. Jedan termin za reprezentacije je na samom kraju sezone, drugi tokom leta, igrači moraju u međuvremenu i da se odmore, neko dolazi iz NBA, neko iz Evrolige...“

Ovog leta reprezentativci su imali oko mesec dana za odmor, pa još toliko da se spreme, prvo za kvalifikacije, onda i Evropsko prvenstvu...

“Reprezentacijama sada ostaje jako malo vremena za konkretnu pripremu, što nije bio slučaj u prethodnim šampionatima kada je bilo i po šest nedelja na raspolaganju. Samim tim i više vremena za mirnije uigravanje. Sada imamo situaciju da selektori nemaju dovoljno vremena da okupe sve igrače, da dođu do ciljne tačke zajedno, pa je sve neuravnoteženo. Neravnomerna priprema daje šansu svima da mogu ravnopravno da se takmiče. To mi je takođe zanimljiv zaključak trenutne situacije u košarci“.

O NEUSPEHU SRBIJE, NATURALIZOVANIM STRANCIMA, EVROBASKETU SA 24 EKIPE...

Košarkaši Srbije (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)Košarkaši Srbije (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)

Neprestane su diskusije oko naturalizovanih stranaca u reprezentacijama...

“To je još jedna stvar koja je dosta uticala da takmičenja budu ovakva. Ekipe koriste pravilo koje je FIBA uvela. To najčešće rade selekcije koje imaju dobru bazu domaćih igrača, ali im fali još jedan koji pravi razliku. Bez njega oni ne mogu da uđu u ravnopravnu borbu sa ostalima. Dovođenje stranca, posebno na poziciji kreativnog plejmejkera ili strelca, koji sam može da ulazi u svoj ritam i koristi veštine igranja pika ili jedan na jedan, vezuje protivničku odbranu na duži vremenski period“, kaže Pavićević i seća se drugačijeg primera iz ranijih dana:

“Sećam se kako je nekad sve to izgledalo, kada nije bilo stranaca u reprezentacijama. Pojavila se bila Grčka sa svojim Nikosom Galisom. Nije bila impresivna, ali nisi mogao da je pobediš nikako kada ima jednog igrača koji drži celu utakmicu u svojim rukama. Tema naturalizovanih stranaca izaziva dosta kontroverzi, svako ima svoje razmišljanje. Činjenica je da je FIBA uvela to pravilo, timovi su to iskoristili i postali konkurentniji. Zamislite, na primer, Poljsku bez Ej Džej Slotera koji donosi varnicu kreativnosti toj ekipi, bez koje verovatno ne bi dobacili ovoliko daleko“.

Nokaut faza Evrobasketa je bila neizvesna, ali grupa u kojoj je bila Srbija nije pokazala naročiti kvalitet. Da li je možda suvišan format sa 24 ekipe?

“Nekada su se takmičenja igrala sa 12 ili 16 timova, sada je to 24. To je maltene cela Evropa. Zanimljiv koncept, gde se jedno prvenstvo igra u četiri zemlje, a zapravo grupe izgledaju kao kvalifikacije za narednu fazu. S tim što prethodno već imamo prave kvalifikacije za veliko takmičenje, a onda kada se dođe do grupa dalje idu po četiri tima. Opet dajete širinu prvenstvu, jer sa četiri grupe od po šest timova imate mogućnost da možda jednu ili dve utakmice izgubite i znate da idete dalje. Onda ulazite u onaj ’do or die’ momenat kada vam jedan poraz završava učešće. Tu su pritisci jako veliki, ali daje posebnu draž. Dosta je zanimljivo da iz jednog komfornog momenta, ligaškog sistema ulazite u takav pritisak“.

Mi smo ostvarili svih pet pobeda u grupi, onda naišli na Italiju i ispali, dok smo se u međuvremenu mučili sa zdravstvenim problemima igrača...

“I to nešto o čemu treba pričati. Vi se u toj prvoj fazi suočavate i sa takvim stvarima, a opet treba da budete maksimalno spremni za utakmice gde jedna pobeda ili poraz sve rešavaju. Ako odigrate pet utakmica u šest-sedam dana, ne možete da znate u kakvom ćete fizičkom, psihičkom i tehničko-taktičkom momentu ući u najbitniji deo. Po meni je dosta nezgodan i sistem ukrštanja između grupa. Praktično do poslednjeg trenutka ne znate sa kim ćete da se susretnete dalje, što ostavlja malo prostora za pripremu, pogotovo je nezgodno ako se radi o atipičnoj ekipi, kao što je nama bila Italija u osmini finala ili Španija na drugoj strani“.

Španija je mimo očekivanja većeg dela javnosti došla do sedme uzastopne medalje na kontinentalnim šampionatima..

“Od Španije smo videli kako funkcioniše sistem Serđa Skariola. U utakmicama protiv Nemačke i Litvanije nisu možda bili bolji tokom većeg dela, ali su na kraju u poslednjim četvrtinama pravili ključnu prevagu. Protivnici nisu mogli da se adaptiraju na promene odbrana, trik odbrana koje je Skariolo koristio u pravim trenucima“.

Mi nismo znali kako da izađemo na kraj sa šuterski raspoloženom Italijom...

“Nama se na početku šampionata nije crtala Italija u osmini finala. Pitanje je u svemu tome kako se spremiti na vreme za atipičnog protivnika, pogotovo za kratko vreme. Svi znaju da u takvim okolnostima mogu da pobede svakog rivala, bez obzira što je isti na papiru bolji“.

Eliminacija u osmini finala označena je od strane selektora Svetislava Pešića i predsednika KSS Predraga Danilovića kao neuspeh. Kakvo je vaše razmišljanje?

“Vidim da se dosta ljudi javlja i kako se sve razmišlja na ovu temu. Srpska košarka ima nekoliko tema o kojima treba raspravljati na nivou sistema i suštine. Ne bih se saglasio da je ova akcija deo toga. Sve što se dešava u košarci sabira se i dolazi u jednu tačku. Tada se dolazi do zaključaka da je ovaj rezultat posledica nečeg suštinskog ili sistemskog. Voleo bih ipak da se ovaj Evrobasket gleda potpuno odvojeno“.

Zašto?

“Ekipa se skupila sa velikom željom da napravi dobar rezultat, igrači su pokazali zavidan nivo motivacije, inspiracije i želje. Investirali su jako svoje vreme i trud. Sa svim ljudima u stručnom štabu i Savezu uspeli su da postignu određeni nivo igre, koji ih je svrstao u najveće favorite, možda i najbolju reprezentaciju na turniru. Prelazak iz grupne u eliminacionu fazu značio je da za svaku narednu utakmicu moraju ekspresno da se prevazilaze problemi i da se napravi priprema za sledećeg protivnika. Cilj ove akcije je bio da pobedimo. Nažalost, naišla nam je nezgodna ekipa i trebalo je naći rešenja za osobine koje taj rival ima“.

Kako biste vi okarakterisali stanje u reprezentaciji Srbije?

“Naša reprezentacija je bila jako kvalitetna, motivisana, bilo je određenih problema... U svemu tome trebalo je izabrati prave igrače i taktiku. Skupo smo platili određeni broj odluka koje smo donosili, kako da rešavamo određene situacije na terenu. Ne bih išao dublje u pozadinu, niti da kategorišem to kao ’katastrofa’ ili ’debakl’. Rekao bih da je to neuspeh, jer ne može drugačije da se gleda“.

Na poslednja tri takmičenja nismo napravili ništa značajno...

“To je možda naš i najveći problem, što sadašnje neuspehe vezujemo za neke prethodne i što je košarkaškoj javnosti i organizaciji bio neophodan uspeh. Iz tog uspeha se tražio preokret kako bi se izašlo iz perioda slabih rezultata. Jednostavno, opterećenje na taj tim bio je ogromno, jer se gledalo da ne bi bilo dobro da doživimo još jedan neuspeh. Veći pritisak, veća odgovornost, veće razočarenje kod igrača, stručnog štaba, Saveza i navijača koji su gladno očekivali uspeh“.

POKAZATI VERU U JEDAN SISTEM I PUSTITI GA DA RASTE

Stručni štab Srbije (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)Stručni štab Srbije (©Mozzart Sport / Nikola Mikić)

Svetislav Pešić je godinu dana na poziciji selektora, uspeo je da postavi temelje sistema po sopstvenoj viziji. Međutim, za Evropsko prvenstvo spremao je ekipu u kojoj je prvi put sarađivao sa devetoricom igrača. Koliko mu je zato bilo teže da napravi rezultat, u poređenju sa Španijom ili Francuskom koje igraju za zlato, a iza sebe imaju dugogodišnje programe Serđa Skariola i Vensana Kolea?

“Tu ste načeli dobru temu. Eto, u finalu su sada dve reprezentacije koje dugo prate jedan trenerski program, sistem selektiranja, taktiku... Imali smo i druge timove koji su isto ušli u takmičenje sa kratkim pripremama novog trenera, pre svih Italija, Nemačka, Turska, Grčka... To su sve ozbiljni treneri i ekipe. Moje iskustvo govori da u reprezentativnim takmičenjima ne može samo kroz jedne pripreme ekipa da se spremi da ponudi širok spektar taktičkih mogućnosti. Uvek ima dosta detalja na kojima treba raditi, obratiti pažnju... Za pravilan razvoj potrebno je da okosnica tima bude dugo zajedno, da ga jedan trenerski sistem vodi duže vreme. Nije u pitanju samo trener Pešić, imamo i situaciju od ranije kada se napravio lom sa Igorom Kokoškovim... Sada je to mnogo izraženije, otkako su uvedene kvalifikacije za velika takmičenja“.

To nas opet vraća na pitanje sa kojim ekipama selektori igraju kvalifikacije, a sa kojim velika takmičenja. Mi smo među selekcijama koje su doživele najveće promene u tom smislu, jer zbog izostanka NBA i evroligaških igrača moramo da gledamo ka drugim rešenjima...

“Da, kvalifikacije zahtevaju od nacionalnih Saveza da pozivaju veliki broj igrača, da ih skupljaju u grupama koje nisu uvek iste. Zato se ujedno i manje poznaju. Zato su i treneri u problemu, pogotovo ako su na selektorskom mestu kratko. Vaša konstatacija je dala deo odgovora. Potrebno je pažljivo izabrati pravi trenerski program, dati mu poverenje i podršku, pustiti da se razvija kako bi košarka mogla da dostigne željeni nivo. Dosta je ovo važno pitanje koje treba rešiti na pravi način“.

Pomenuli ste slučaj Igora Kokoškova, da li mislite da smo se možda suviše lako odrekli njega kao selektora?

“Ne znam tačno kompletnu situaciju o tom pitanju. Trener Kokoškov je istovremeno vodio Fenerbahče i reprezentaciju. Dakle, iz aktivnog evroligaškog statusa je vodio reprezentaciju Srbije u vreme kvalifikacija za Evrobasket i zatim Olimpijske igre, što je dovelo do velikog pada. Ne samo u rezultatu, već i kako je sve to izgledalo. Srbija uvek morala da ima neku formu po kojoj funkcioniše. Ne bih ulazio u to kako je i zašto došlo do razlaza, čak i ne znam“, odgovara Pavićević i nastavlja:

“Da se nadovežem na prethodno pitanje... Reprezentativni ’prozori’ su izuzetno opasna stvar za onog ko nema viziju i koliko je to opasno. Ako se pogrešno shvati može da dođe do krahova u igri i rezultatu, što stvara dodatni pritisak na ekipu kroz naredna takmičenja. Sve to kumulativno može da dovede do suše u rezultatima na narednim takmičenjima, što bi bio toliko ozbiljan udarac na košarku od kojeg bi se teško oporavili čak i zemlje koje se smatraju košarkaškim, što Srbija svakako jeste. Treba izbeći takve situacije u kojima se vezano propuštaju takmičenja i gubi moglućnost da se prave adekvatni rezultati. Uspesima se čuva kontinuitet i kvalitet jednog sporta. U suprotnom može da mu padne popularnost i kvalitet. Košarka je izuzetan brend za nas“.

Da li ste saglasni sa razmišljanjem da se u našoj košarci stvorio preveliki jaz između igrača najvišeg nivoa i onih koji pripadaju “drugoj klasi“, te da to direktno utiče da se naša reprezentacija muči u kvalifikacijama za velika takmičenja?

“Saglasan sam. Postoji jaz kada se poredi naša ekipa u kvalifikacijama i ova sada koja je igrala Evrobasket, ali to je ono što nas vraća na priču o opasnosti reprezentativnih razigravanja kroz ’prozore’, gde selektori ne mogu da računaju na najbolje. Na Saveze se tada stavljaju velike obaveze oko kompletne organizacije tima. Tada se traži B i čak C varijanta, igrače treba tako selektirati i birati ih. Svi znamo koliko su sada kvalifikacije važne, to su praktično takmičenja za sebe i da je ulog veliki“.

Kako izaći na kraj sa tim?

“Bolje je učiti se na tuđim greškama, na primer Hrvatske, nego da ih i sami doživljavamo na sličan ili isti način. FIBA se sa ’prozorima’ pojavila i neće nestati. Dok sve to bude postojalo, situaciji treba pristupati krajnje oprezno, po principu – ova akcija mora da se završi pobedom, da se nađemo na velikom takmičenju. Zato se kvalitet te akcije gleda isključivo kroz ostvareni rezultat“.

O BODIROGI, ODNOSU KROVNIH ORGANIZACIJA, VEČITIMA U EVROLIGI...

Dejan Bodiroga (©Star Sport)Dejan Bodiroga (©Star Sport)

Da li bi i koliko izbor Dejana Bodiroge za predsednika Evrolige mogao da promeni stvari nabolje, da se konačno pronađe zajedničko rešenje za klupsku i reprezentativnu košarku?

“Jedan od najvažnijih razloga za izbor Dejana na tu poziciju njegova ličnost. Ona je za vreme igračke karijere bila objedinjujuća. Možemo reći da su izborom Dejana za predsednika pokazali izuzetnu želju da na čelnu poziciju Evrolige dovedu čoveka sposobnog da priča sa klubovima i reprezentacijama iz neutralne pozicije, kao neko ko ima dobru volju i želju da pomogne košarci. Odabir njega gledam kao traženje rešenja u tom smeru“.

Verujete li da je moguće naći rešenje?

“Treba biti svestan da takvu vrstu problema ne može da reši jedna ličnost. Mora da postoji volja među ljudima koji vode evroligaške klubove, jer treba da se odriču svojih igrača, utakmica da bi se sve to svelo u normalan okvir. Opet, treba da postoji volja i u Fibi jer se osetila ugroženo u konkurenciji Evrolige, pa sada traži svoj značaj na košarkaškoj sceni koji je od nastanka košarke imala. Zato su dve strane u nekoj vrsti nevidljivog sukoba kroz formiranje nekih, gotovo nemogućih rasporeda odigravanja utakmica na svim nivoima, što dalje jako utiče na košarkaške tokove u celom svetu“.

Može li Srbija da profitira od učešća dva najveća kluba u Evroligi?

“Tu se otvara nekoliko važnih pitanja. Naravno da je bitno dovoditi najbolje evropske klubove u zemlju, da mogu navijači da ih prate, odnosno da naši timovi budu ravnopravni. S te strane može da bude od pomoći, da ostanemo skopčani sa vrhom evropske košarke. Opet, treba iskoristiti situaciju. Ne možemo samo da kažemo: ’E, dobro, sada imamo dva kluba u Evroligi’. Moramo da vidimo kako da iz toga izvučemo korist za srpsku košarku“.

Na koji način?

“Ako iskoristimo naše prisustvo u eliti i dalje se nadograđujemo, onda je to super stvar. Ako nam je samo cilj samo da učestvujemo jedne godine, pa druge ne, onda i nije toliko bitno koliko se nama čini. Ne treba samo da se održavamo, već da se dalje razvijamo. Treba da vidimo šta nam je važno. Da li kroz učešće u Evroligi i Evrokupu, da li kroz pravljenje timova sa više domaćih igrača... Otvara se niz pitanja koja su vezana za to – šta je suštinski važno ne samo da zadržimo visok rejting na nivou svetske košarke, već i da napredujemo“.


tagovi

Luka Pavićevićkošarkaška reprezentacija SrbijeSvetislav PešićEvrobasket 2022Kvalifikacije za Mundobasket 2023

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara