Lorenco Braun (Foto: MN Press)
Lorenco Braun (Foto: MN Press)

Lorenzo Braun: Najveći problem Amerikanaca je što ne shvataju da igranje u Evropi nije šetnja parkom

Vreme čitanja: 4min | čet. 11.09.25. | 18:15

"Znam analogiju Karla Hajnsa. Igranje u Evroligi je kao igranje šaha u smislu da morate stalno da razmišljate i analizirate potez za potezom"

Razočarala je prošle sezone milanska Olimpija u Evroligi. Potrošeno je mnogo novca, a rezultati nisu bili ni približni očekivanjima. Završio je trostruki prvak Evrope ne samo izvan plej-of, već i ispod plej-in zone, pa je bilo jasno da neke stvari moraju da se menjaju.

Krenuo je Etore Mesina gotovo odmah po završetku sezone da renovira igrački kadar i jedna od najvećih želja mu je bila da se angažuje Lorenzo Braun. Uspe li su Manekeni da privole iskusnog pleja da im se pridruži, a od Brauna se očekuje da donese sigurnost u napadu Olimpije u nadolazećoj sezoni.

Izabrane vesti

Nekadašnji igrač Crvene zvezde je za klupski sajt dao zanimljiv intervju o mnogim aktuelnim temama, ali i njegovom košarkaškom sazrevanju koje je počelo u Virdžiniji u kojoj je pohađao Vojnu akademiju Hargrejv.
"Mnogo sam naučio o sebi, čak mi je sve to pomoglo da ostanem čvrsto na zemlji kao osoba. Međutim, bilo je tu dosta toga i košarkaškog. Imao sam odličnog trenera Kevina Kica, ali i odlične saigrače. Došao sam ovde delimično zahvaljujući toj sezoni provedenoj u Hargrejvu. Mnogo sam naučio o sebi, učio sam stvari na vojnički način. Ustajanje u pet ujutru. Čim čuješ sirenu, moraš da staneš ispred kreveta, ali i da vodiš računa o tome kako izgledaš. Sve te vojne stvari su me izgradile kao osobu".

Istakao je Braun da mu je još na koledžu velika želja bila da zaigra u NBA ligi.
"Kao brucoš, igrao sam beka. Međutim, trener Gotfrid me je premestio na poziciju plejmejkera. Mislim da je to promenilo putanju moje karijere i ubrzalo proces. NBA je cilj svakoga, a ne možete da budete sigurni da ćete uspeti. Zato sam se trudio na svakoj utakmici, svakog dana u teretani gradeći svoj karakter".

Prvo Lorenzove iskustvo u Evropi bila je Crvena zvezda.
"Prva godina je u početku bila teška jer sam morao da razumem ligu. Nisam mnogo igrao, pa sam morao da se prilagodim i shvatim šta ima smisla. Sve je počelo da funkcioniše posle mesec i po dana. Mentalno sam se dobro osećao, počeo sam da shvatam stil igre i fizičku priliku evropske košarke. Onda, naravno, tu je i faktor okoline koji može da utiče na vas, posebno ako ste Amerikanac i niste navikli da igrate u određenim uslovima. Lično, nikad nisam video takvu atmosferu. U početku je to bio šok, onda sam se prilagodio, naučio sam da prihvatim evropsku kulturu i to je bila ključna stvar koja je sve učinila zabavnim".

Napravio je Braun na kraju bogati evroligašku karijeru u kojoj je posle Zvezde branio boje Fenerbahčea, Uniksa, Makabija i Panatinaikosa.
"Znam analogiju Karla Hajnsa. Igranje u Evroligi je kao igranje šaha u smislu da morate stalno da razmišljate i analizirate potez za potezom. Ako igrate ovde, onda morate da pokušate da budete korak ispred protivnika jer nikad ne znate šta može da se desi, a ima i mnogo talenta. To je problem za mnoge Amerikance kad dođu ovde, odmah vidite da i ovde postoje ljudi koji znaju da igraju košarku. Ono što je najveći problem za Amerikance jeste da oni ne mogu na prvu da shvate da igranje u Evropi nije šetnja parkom. još jedna stvar, igrači koji su ovde godinama mnogo bolje razumeju igru, a tu mislim na one koji su se vremenom razvili u odlične košarkaše i kada se suočite sa njima, onda morate da budete svesni toga. Ako hoćete da se istaknete, morate da igrate posebno".

Otkrio je iskusni organizator igre šta je potrebno da bi ste došli do ozbiljnog nivoa na evropskom tlu.
"Da bi plejmejker bio uspešan u Evropi, jednostavno mora da pobeđuje utakmice. To je kliše, ali i nešto što je istinito, potrebno je da pobeđujete u utakmicama. Morate da izgradite ime za sebe i da nastavite da gurate čak i kada stvari idu dobro, igrajući sa još više energije. Ona energija koju vi imate se napaja iz entuzijazma navijača i to ide ruku pod ruku. Ako postignete dva poena i vrištite iz sveg glasa, onda publika odgovori sa još većom energijom. tako gradite kredibilitet, dajući ljudima dosećaj da je to upravo ono što je potrebno, isto važi i kada igrate odbranu. Zaustavi ih dva puta, vrisnite i odmah stigne reakcija navijača, to je takođe deo posla".

Ne krije Braun da ga je najviše promenio boravak u Rusiji.
"Za mene je sve počelo kada sam otišao u Uniks i pronašao trenera Velimira Perasovića. On mi je dozvolio da budem svoj. Posle toga sam otišao da igram za špansku reprezentaciju i tamo mi je trener Serđo Skariolo dozvolio da sledim svoj instinkte. Isto se dogodilo i u Makabiju. Razlika je u tome da se osećate što udobnije u onome što radite, bez previše stvari u pozadini koje će da vas ometaju. Ovo se odnosi na sve igrače, ali posebno na one koji dolaze iz Amerike., bez obzira na njihov nivo. Kada možete da igrate osećajući poverenje oko sebe, onda sve postaje lakše", zaključio je Lorenzo Braun.


tagovi

EvroligaOlimpija MilanoLorenzo Braun

Obaveštavaj me

Evroliga

Izabrane vesti / Najveće kvote


Ostale vesti


Najviše komentara