Može li Denver da reši Lebrona i Dejvisa kao što je Lenarda i Džordža?
Vreme čitanja: 2min | ned. 20.09.20. | 14:35
Veliki izazov pred Nagetsima u drugom meču konferencijskog finala
Psihički i fizički, Denver se već nalazio u situaciji da lako izgubi prvi meč u plej-ofu. Okršaji sa Klipersima pokazali su da ništa nije nedostžno, pa čak ni to da jedan od sada već otpisanih glavnih kandidata za titulu bude na pobedu do finala, a onda bude eliminisan. Baš kao i Juta ranije...
Zato je uoči drugog susreta Nagetsa i Lejkersa u jedan čas i trideset minuta posle ponoći glavno pitanje – mogu li igrači Majka Melouna da reše Entonija Dejvisa i Lebrona Džejmsa, kao što su to uradili sa ništa manje kvalitetnim tandemom Kavaj Lenard – Pol Džordž?
Izabrane vesti
“Tek smo odigrali jednu utakmicu, zato nije vreme za preterivanje u projekcijama“, smatra Džamal Mari i dodaje:
“Nismo izgledali dobro u prvom poluvremenu. Ali da, moramo u drugom meču da se vratimo i pokažemo da možemo bolje. Da pokažemo mišiće, igramo jako, u meso, da ih udarimo jako od početka, pretrčimo i okrenemo stvari u našu korist“.
Sasvim je dovoljno vremena da se dogodi još ceo niz preokreta i situacija maksimalno zakomplikuje, ali na treneru Melounu i njegovim saradnicima je da pronađu nove, stabilne izvore energije jer je potrošnja u serijama protiv Džeza i Klipersa bila ogromna.
Denver se u prvom meču našao u istoj “LA priči“, samo sa drugim, tradicionalno mnogo opasnijim timom. Lejkersi u onom prvom susretu nisu mogli da promaše ništa, a posle strahovite druge četvrtine, baš kao što su to Klipersi znali da rade, Denver nije mogao da se vrati u susret. Pogotovo ne uz veliki broj izgubljenih lopti (16, sedam Jokića i Marija zajedno) i sitnih grešaka koje su dovele do poraza.
“Pazite, u ovoj fazi sezone, finalu konferencije, morate da pokažete više. Nije bitno ko je protivnik, mi moramo da budemo bolji – psihički, fizički i pokažemo da smo dorasli izazovu“, smatra Mejson Plamli.
Nagetsi su se već nalazili u ovoj poziciji, a ne bi ovoliko dugo zastrašivali sve u NBA “balonu“ da nisu znali kako da prodrmaju prvo sopstvene redove, ostave ego po strani i igraju timsku košarku. Bilo je očigledno da su igrači Denvera umorni od iscrpljujuće serije sa Klipersima, ali baš kao što je to bio slučaj posle Jute, Nikola Jokić i Džamal Mari su igrali mnogo bolje u drugom susretu. Tada su imali 26 poena i 18 skokova, odnosno 27 poena. Sada su vodećem dvojcu Nagetsa potrebni saigrači spremni da “poginu“ časno do kraja finalne serije, igraju odbranu na granici faula i pogode nešto veliko.
Da li istorija može da se ponovi? Da, ali Lejkersi su ipak ekipa s više šampionskog štofa i, osim toga, imaju dovoljno mesa u reketu da se vrše brze rotacije na Jokiću.